Edison napisao:Hajde... meni ovaj dolje citirani dio nije najjasniji:
ilimzn napisao:Problemi s histerezom na visokim, nelinearnim B-H na niskim nivoima. visestruke rezonancije koje ovise o izlazu i impedanciji izvora kao i zakljucnoj impedanciji
pa ako bi mi jos malo to pojasnio, svojim rijecima...
Za pocetak pretpostavimo jednostavniju soluciju, da se radi o autotrafou, i da je maksimalni omjer transformacije 1. U tom slucaju je za bilo koji polozaj sklopke ukupni broj namotaja uvijek elektricki i magnetski vezan. U suprotnom, kada bi omjer bio veci od 1, dakle ulaz se spaja na neki od izvoda a ne na krajeve namota autotrafoa, kada izlaz nije spojen na kraj namotaja, dio namotaja 'iznad' ulaza ili 'izlaza' (ovisno kako je postavljena sklopka za selekciju izlaza) nije spojen 'nikamo', dakle nema zakljucne impedancije, ali i dalje figurira svojim rasipnim induktivitetom i parazitniom kapacitetom. Radi toga se pojavljuje rezonancija koju ta dva parazitna elementa odredjuju, i to neprogusena, jer nema opterecenja na taj dio namota. Za omjer transformacije 1, ovaj problem ne postoji, namotaj je uvijek spojen na neku impedanciju, bilo izvora, bilo pojacala, ili kombinaciju. Generalno je impedancija opterecenja velika i manje utice na rad trafoa, no ni to ne treba uzeti kao opceniti slucaj. Tipicno ce impedancija izvora biti ispod kiloohma, a zakljucna (ulazna impedancija pojacala) par desetaka kiloohma. Kako je omjer transformacija manji od 1 (a i u slucaju da je veci, nije puno veci, recimo do 2), uzevsi u obzir odabrani n, zakljucna utice malo, i sve manje cim je n manji.
Usprkos tome, svaka seksija namotaja ima svoj rasipni induktivitet i parazitni kapacitet, i ovisno o tome kako je sto spojeno, tj. koji je izvod odabran, i o kakvim se impedancijama radi sto se tice pogona i opterecenja autotrafoa, postoje multiple kombinacije istih i stoga razliciti rezonantni pikovi, manje ili vise priguseni - nadajmo se daleko izvan audio podrucja. Ta je situacija tim bolja cim je impedancija izvora manja, tj. proracun je napravljen uzevsi u obzir cim manju impedanciju izvora, jer to podrazumijeva manji broj namotaja, tj. manji induktivitet. Kao i kod bilo kakvog trafoa, on odredjuje najnizu frekvenciju koju trafo moze prenjeti, na nizim frekvencijama sam trafo postaje progresivno sve vece opterecenje za izvor, sto povlaci poslijedice. Uz to, naravno, vrijede isti trikovi kao i za bilo koji tonski trafo - sendviciranje namotaja. U ovom slucaju dijelovi autotrafo namotaja nisu direktno namotani po redu vec su sendvicirani tako da je donji kraj (najmanje glasnoce) sendviciran s gornjim (najvise glasnoce), zato jer je donji kraj blizi masi i sluzi kao 'brana' za kapacitivno povezivanje dijelova namotaja s vecim brojem namota.
Sto se tice raznih magnetskih nelinearnosti, radi se prvenstveno o uporabi relativno egzoticnijih materijala jezgre kako bi se smanjio potreban broj namotaja za visokoimpedantne verzije trafoa. Za neke je moguce (radi velikog broja zavoja) postici zasicenje vec pri relativno malim signalima (par volti). U suprotnom slucaju, moguce je i raditi s tako malim signalima da je i malo istosmjerno polje ili magnetizacija, dovoljno da dolazi do asimetrije, koja inije unapred predvidiva. Osim toga, postoji i fundamentalno svojstvo materijala koje se tice krivulje magnetiziranja - ako je trafo izlozen samo jako slabim poljima, krivulja ima jedan oblik, dok sa jakim ima drugi. Teoretski, ovo bi se dalo rijesiti raznim metodama koje se koriste npr. kod predmagnetizacije u svrhu snimanja na magnetsku traku (npr. VF predmagnetizacija koja bi se kasnije isfiltrirala niskopropusnim filterom, ili 'randomizacija' dodavanjem VF shuma koji se takodjer isfiltrira). Preklapanje trafoa moze dovesti do pojave magnetiziranja u odredjenim slucajevima, srecom to je pojava koja se kasnije isto tako moze ponistiti (prekidanje signala u odredjenoj tocci moze varirati struju kroz trafo tako da se prekidi npr. uvijek dese u pozitivnim poluperiodama).