
Konačno i ova priča je dobila sretan završetak
Dao sam ga u ruke svom ocu, taman na njegov 77-mi rođendan. Njegovo znanje, iskustvo ali i strpljivost teško bi bilo opisati na dvije stranice, pa neću niti pokušavati...
Samo ću reći da je 1957, kao sedamnaestogodišnjak, napravio svoj prvi radio od dijelova. Kvalitete kutije mogli bi se posramiti i tvornički uređaji toga doba.
Kad ga pitam "kako si napravio ova zaobljenja, jesi imao neki poseban alat?" odgovara "kaj je tebi sinek dragi, pa imao sam samo đepni nožić"
Problem su pravili kontakti. Iako sam ih čistio i sve je radilo neko vrijeme, ipak je bila problematična jedna stopica koja je dodrivala susjednu s baš 250-ak volta. Tata je to detektirao vrlo brzo, isto tako i riješio.
I onda je Saba ponovo zasvirala kako to samo ona zna, ali tata nije bio zadovoljan
Otac (ja u mislima) :
-nemaš dobar otklon na magičnom oku (neš ti, fali mi milimetar da se potpuno zatvori)
-Nemaš baš ni puno stanica (kak, pa sve sam ih našao one koje slušam)
-malo ti je rupa u sredini (dobro to je malo tiše na sredini skale)
-budem ja to preštelao ponovo (o neee, kako ti se da)
I nakon svega, kad se sve poštela kako treba, shvatiš da je razlika između
svira i
svira vrlo, vrlo velika.
To je taj potpis vrhunskog majstora koji meni nedostaje.
A vidio (slušao) sam i djela "razvikanih" majstora, koji su pak bili koplje lošiji od mojih uradaka, ali to je već druga tema.
Tata hvala
Hvala i Danku koji se odmah ponudio pomoći. Iskoristio bih "kupon" za drugiput ako može
