Kutija ofucana ali ispravna i bez ogrebotina.
Zadnji karton postoji i čitav je, ali je sav nabubrio.
Staklo skale razbijeno i otpala boja
Šasija prljava i izgleda da je kompletna.
Zvučnik nedostaje, zamijenjen s nekakvim japanskim okruglim.
Dakle, klasična situacija: "IMAŠ A NEMAŠ".
Prvo sam sve rasturio i obavio prvo pranje i čišćenje.
Ispalo je dobro, i potvrdilo se da je kutija odlična.
Slijedi izrada novog stakla za skalu:
Nakon mojeg vapaja za skalom, kolega mi je poslao dosta dobar sken.
Nakon sat vremena fotošopiranja od dosta dobrog ispao je odličan.
Ovako to izgleda (Slika je dosta smanjena i u WEB kvaliteti).
Isprintao sam ga na samoljepivu prozirnu foliju.
Budući da je skala dosta malog formata, napravio sam odmah dva na jedan list.
Folija se mora sušiti barem nekoliko sati, jer je nakon printanja sve dosta dugo mokro i gnjecavo.
Ovo sam radio prije par godina dok još nisam imao veliki kolor laser, pa sam sve radio s inkjetom.
Slijedi popravak skale:
Kao što se vidi na prvoj slici, staklo je razbijeno, a boja je gotovo posve otpala.
Nakon otvaranja kutije u kojoj (naravno) nisam pronašao otpali komad, odlučio sam iznova napraviti novo staklo.
Poučen iskustvom, odustao sam od obilaženja staklara i moljakanja da je naprave, nego sam sve napravio sam.
Staklo je debljine 2 milimetra i može ga se kupiti u svakom Baumaxu, OBIju, BAUHAUSu i sl. u formi stakla za slike. Jest da uz to dobiješ isto takav komad lesonita, razne kukice i sl. ali unatoč tome cijena nije pretjerana. Uzeo sam dosta velik komad (60 x 40) koji košta nekih pedesetak kuna.
Rezanje nije predstavljalo neki problem.
S bušenjem rupa je već bilo malo više posla.
Staklo je dosta tanko pa bilo koja "sam svoj majstor" tehnologija zahtijeva dosta pažnje i strpljenja.
Ja sam to napravio tako da sam prvo sa frezerom napravio početnu rupicu. Nakon toga sam sa konusnim brusom promjera 8 mm (dobije se na već navedenim mjestima) namontiranim na stupnu bušilicu polaaaako (ali što većom brzinom) bušio na označenom mjestu.
Istina da mi se staklo dvaput slomilo, ali na kraju sam uspio.
Kritičan trenutak je onaj kada svrdlo (brus) probije staklo na drugu stranu.
Danas je situacija puno jednostavnija, jer sam u mećuvremenu nabavio nekoliko finih dijamantskih krunskih borera.
Nakon toga sam nalijepio foliju na staklo, dodao vještičjeg dima i rezultat se vidi na slici ispod.
Ovako sve to izgleda na još nesređenoj kutiji:
Boje baš ne štimaju na slici, ali u živo je sve na dlaku jednako originalu).
Još nekoliko riječi o skali.
Već sam napisao da postoje bolji načini za izradu skale.
Opisani ima manu da nije baš nešto otporan na tekućine, i dosta je proziran.
Zato je bilo potrebno iza same skale staviti još i bijeli papir kojim se ta prozirnost anulira. S pokušajem lijepljenja papira, uspio sam zapackati samu skalu (ne puno ali dovoljno da iritira). To se i vidi s donje lijeve strane.
U međuvremenu sam nabavio laserski color skener-kopirku-printer A3 formata čime su i problemi gotovo nestali.
Na adhezivnu transparentnu foliju sam ponovo isprintao pripremljene predloške za skalu i dobio ono što se vidi na konačnim slikama.
I opet je sve pomalo prozirno, ali ne više tako kao sa tintnim printerom.
Boja je postojana i nema problema s ljepilima, vodom, alkoholom i sl.
Najbolja varijanta je printanje na termotransfer foliju preko koje se skala "zapegla" na pripremljeno staklo. Međutim, tu treba malo iskustva, jer pritiskom i temperaturom dolazi do opasnosti pucanja stakla.
No, nastavimo...
Kutija, kao takva i nije bila u lošem stanju, tek je jedan navoj za pričvršćenje zadnjeg kartona bio potrgan, kao i svi štiftovi kojima se prednji dio maske spaja sa ostatkom kutije.
To je bilo brzo sanirano:
To se moglo napraviti i elegantnije, ali nije tako vrijedan aparat da bi se isplatilo miješati i tonirati epokside da se zamaskira mesingani umetak (možda i hoće nekom budućom prilikom). Zato sam ga "obukao" u termostežuću cijev slične boje.
Slijedilo je detaljno pranje i čišćenje kutije.
Istovremeno sam poradio i na šasiji koja je bila u doista očajnom stanju.
Jedno podnožje se doslovce raspalo pa sam morao ugraditi novo.
Sve ostalo je bilo jako prljavo i pod slojem mješavine hrđe i prljavštine.
Na sreću, aparat je napravljen na štampanoj ploči pa je sve išlo dosta brzo (nekoliko sati
).Raspali su se bili i keramički kondenzatori od 100pF na dodatnoj ploči.
Elektrolit je pokazivao 30/45 uF pa sam odlučio popraviti ga (već opisanom metodom). Otvorio sam ga i zamijenio sa dva moderna 50/400V elektrolita. Na sreću, sam elektrolit je dosta visok pa su se novi kondenzatori bez problema uklopili.
Prekidač je "naravno) bio prebrikan pa je i njega trebalo srediti.
Srećom, radilo se samo o zaprljanosti kontakata, pa je i to brzo riješeno.
Malo je nespretan sistem umetanja svega toga u tijelo potenciometra, ali uz malo strpljenja i to je sjelo na svoje mjesto.
Prijemnik je odmah proradio pa nije trebalo nikakvih daljnjih akcija osim ispuhivanja promjenjivog kondenzatora koji je na jednom mjestu "škripao".
Isprva nisam imao originalni zvučnik, ali je u međuvremenu i on nabavljen.
Slijedilo je lijepljenje i peglanje zadnjeg kartona. Bio je malo napuknit i morao sam ga sanirati lijepljenjem.
Izgleda da je bio negdje na vlazi pa je sav nabubrio.
Natapanje sa razrijeđenim ljepilom i prešanje dali su rezultat i sve je dosta dobo ispalo.
Ponovo je sve sjelo u svoje utore i ne izgleda previše loše.
.
