U pauzama između šelakiranja i testiranja SQL parsera, na brzaka sam sredio kutiju od RIZ-ovog prvog tranzistorskog aparata.
RIZ VIKEND
Godina proizvodnje 1960.
6 tranzistora (OC169 OC169 OC169 OC71 OC72 OC72) i dvije diode (OA79 OA70 )
Dugi i srednji val.
To je prvi tranzistorski prijemnik napravljen na području EX YU, mada je te godine više proizvođača izbacilo svoj model.
U to vrijeme su se tranzići radili od šperploče presvučene umjetnom kožom.
Moram priznati da su takvi tranzići izuzetno atraktivni i danas jako cijenjeni.
To je i najveći problem kod restauracije u slučaju da je presvlaka oštećena ili prljava.
Ako ništa drugo, onda je gotovo sigurno abšisala.
Takav materijal se dosta teško nabavlja.
Odgovarale bi i neke vrste knjigoveškog platna, ali dosta je teško do njega doći i (ili) dosta je skupo.
Vikendi su relativno rijetki pa sam bio više nego sretan kada sam ga nabavio prije 3-4 godine.
Stanje je bilo takvo da nisam imao volju krenutu u restauraciju iz već navedenih razloga budući je kutija bila u dosta lošem stanju i jako je ružno izgledala.
Izvana još kako-tako, ali iznutra je bilo sve potrgano jer je netko pokušao zadnju stranu zalijepiti za ostatak kutije Neostikom, i tako svaki put kada su se mijenjale baterije
Uz to, stažnji poklopac je bio prilično izvitoperen.
Bočni metalni držači ručke su bili posve oksidirani kao i M4 vijak s kojim su bili pričvršćeni iznutra.
Vijke je trebalo otpiliti i napraviti nove.
Bočne držače sam morao prebrusiti i nabaciti pozlatu + sloj bezbojnog laka kao zaštitu od guljenja.
Umjesto navlačenja nove "kože" odlučio sam primijeniti sasvim drugu tehnologiju:
Popraviti oštećenja i što bolje polijepiti postojeću presvlaku te ju prelakirati.
Dao sam smućkati dvije boje (sprej) koje su odgovarale postojećim bojama.
Imam još par sličnih tranzića koje imaju iste kombinacije boja pa će se iskoristiti još barem dvaput
Rastavljanje je bilo malo teže jer se sve raspadalo, a tamo gdje bi bilo dobro da ljepilo ne drži, držalo je ko doberman
Na kraju sam uspio sve to potpuno rasturiti i očistiti od starog ljepila.
Na takve materijale je potrebno prvo nanijeti primer za plastiku kako bi se lak dobro uhvatio jer je podloga elastična.
Tamo gdje je trebalo, zakrpao sam kutiju ili presvlaku sa posebnim kitom, i sve prelakirao dvaput + jednom s bezbojnim lakom tek ovlaš, kako se sve skupa ne bi (unatoč mat laku) previše sjajilo.
Kutija je dovršena i sada slijedi elektronika s kojom ne bi trebalo biti previše posla.
Najveći problem će biti gumb za mijenjanje stanica kojeg moram replicirati.
Srećom, to je bio standard kod praktički svih tranzića u to vrijeme i imam ga na nekoliko drugih.
Budući imam nekoliko tranzića kojima nedostajei upravo takav gumb, morati ću ih napraviti više komada.
Dobro je to što je jednostavan i proziran pa će poliesterska smola biti sasvim dobro rješenje.
... 