Forum audio samograditelja

Evo jos jednog refresha, ovaj puta se radi o odlicno ocuvanom uredjaju koji nije maltretiran na bilo koji nacin, iako se ispostavilo da je bilo nekih popravaka, kao i nekoliko zanimljivih i prilicno neocekivanih momenata. Jedini veliki minus je sto je uredjaj veci dio zivota proveo u atmosferi pusenja, i to se itekako vidi.
Ovaj put necu nikog davit s rastavljanjen u detalje, nego cu pokazati sliku gotovog uredjaja na kraju, i 'standarda' rastavljanja: na proste faktore Kompletan uredjaj se rastavlja do gotovo krajnje granice, i detaljno cisti ipere, sto ukljucuje i pranje vijaka u ultrazvucnoj kadi.



Rastavljeno:



Ovo je pojacalo vrlo zanimljivo mehanicki konstruirani i dijeli vecinu mehanickih dijelova s AU-9900, te separatima CA-2000 (pretpojacalo) i BA-2000 (izlazno pojacalo), ukljucivo i kasnije verzije AU-9900A i AU-11000A. Nakon skidanja bocnica i gornjeg i donjeg poklopca, pojacalo se moze razdvojiti na prednji i straznji dio. U prednjem dijelu je pretpojacalo, u straznjem izlazno pojacalo, a u 'pretincu' koji nastaje izmedju spoja prednjeg i straznjeg dijela su pomocni ispravljac za izlazno pojacalo i stabilizator napona za pretpojacalo. Pojacala se razlikuju u detaljima tipa velicini transformatora, jednostruki, dvostruki ili kompletno dual mono ispravljac za izlaz, i sl. CA-2000 pretpojacalo sadrzi prakticno identicnu izvedbu kao u AU-11000, kutija je plica (jer nema zadnjeg dijela s izlaznim pojacalom). BA-2000 izlazno pojacalo sadrzi prakticno tocnu kopiju AU-11000A, kutija je takodjer malo plica jer nema dijela pretpojacala, a 'pretinac' sadrzi pomocni ispravljac i sklopove za VU-metar.
Na slici gore su prikazani samo dijelovi izlaznog dijela, s tikme da nisam uslikao donji i gornje poklopce (gornja su poklopca dva, posebno za pretpojacalo i izlazno pojacalo!). Malo cu preskociti naprijed, da pokazem kako izgledaju odvojeni izlazni i pretpojacivacki dio:




Pojacalo je (pokazalo se tokom rastavljanja) jedan od vrlo ranih modela (o tome vise kasije) sto znaci da je gotovo 40 godina staro. Stiglo je s selektorom napona postavljenim na 220V, sto je s zadnjih 15-20 godina standarda mreze na 230V potencijalni problem, tako da je prvi korak u provjeri i procjeni projekta refreshanja bilo vadjenje glavnih elektrolita i provjera kapaciteta. Na zalost, rezultat pokazuje uobicajeni problem, srecom ne toliko lose kao sto se zna vidjeti. Od 10000uF prezivjelo je 8200 uz ponesto povecani ESR. Cesto se vidi znatno gore (4000-5000uF!) no i ovo je gotovo 20% ispod nominalne vrijednosti, i ispod -10% dozvoljene tolerancije.


Dodatni problem kod ovog pojacala je sto kondenzatori imaju specificne dimenzije. Nije toliko problem promjer ili duljina koliko nezgodna kombinacija vanjskih dimenzija i razmaka kontakata - kontakti su razmaknuti kao na 'za broj manjem' kondenzatoru. Problem je sto se ploca ispravljaca montira koristeci metalne kontakte direktno na kondenzatore. Na zalost prostora za sire kontakte nema jer se potrebni polozaj metalnih kontakata pocinje smetati s polozajima komponenti na plocici:


Rijesenje je (na jedvite jade, nakon potrage od skoro dva mjeseca) nadjeno u F&T kondenzatorima (doduse s custom Straser oznakama) s zeljenim kapacitetom i razmakom izvoda, no manjim promjerom. Stovise, spomenuti elektroliti su kapaciteta gotovo 12000uF, tj. u pozitivi s tolerancijom, sto je itekako pozeljno - originali su specificirani +50/-10%:


Naravno, jasno je da ce ovo biti jos jedan posao 'stvoriti' kondenzatore kakvi ti trebaju od onih koje imas - nesto sto se dosta cesto pojavljuje kod ovakvih restauracija.

Dakle, prvo jedan bitan, a ne toliko ocigledan korak: s obzirom da je ideja emulirati originalni kondenzator, treba 'spasiti' jedan dio originalnog kondenzatora, a to je plasticni izolator na vrhu. Skalpelom se pazljivo odreze gornji rub termo-buzira. Zanimljivo je da original ima dvostruki buzir, vjerojano radi pricvrscenja obujmicama, da bi bio otporniji na eventualno ostecenje i proboj obujmice na vanjsko kuciste kondenzatora, koje je obicno spojeno na minus pol. U ovom slucaju nema direktnog spoja ali je u spoju s luzinom unutra, tako da nikakvog spoja tu ne moze biti. Skalpel se ugura izmedju buzira i izolatora i jednostavno se odreze dio koji drzi izolator:


Promjer kondenzatora je 52mm, sto je u biti 2 cola (50.8mm) plus debljina dvostrukog buzira. Srecom, postoje standardne PVC cijevi vanjskog promjera 50mm. Novi kondenzatori su medjutim promjera 40mm. Uz malo razmisljanja oko konkretne izvedbe, oko novog kondenzatora treba dodati 'nesto' da odgovara unutrasnjeg promjera PVC cijevi, i sve skupa ugurati u PVC cijev. Otprilike ovako:


Naravno, tu sam preskocio nesto pokusaja i promasaja, da vas postedim prilicno prizivanja familije i svetaca
Zato idemo odmah na gotovo rijesenje koje je ispalo ono koje funkcionira. Za 'ispunu' je iskoristena izolacija za cijevi (nesto vise u nastavku). No, da bi ukupna debljina bila ona koju zelimo, najprije treba maknuti originalni buzir s novih kondenzatora, ovako:


Slijedeci korak je omatanje novog kondenzatora izolacijom. Radi se o tankoj spuzvi s jednostrano nanesenim najlonom. Uz malo eksperimentiranja, dolazimo do odgovarajuce duljine komadica izolacije (primijetite samoljepljivi izolator za gornju plohu novog kondenzatora!):



Na slici se dosta slabo vidi, ali oko gornjeg i donjeg ruba kao i na sredini novog kondenzatora je oko izolacija omotana tanka samoljepljiva traka (prozirna), neka genericka vrsta poznatog nam 'selotejpa'. Na istoj slici, usporedba s vec pripremljenim komadom PVC cijevi. Vanjski i unutrasnji rubovi cijevi su zaobljeni malim trikom - kao sto je omotan kondenzator, tako je omotana i glava stupne busilice i na nju nataknuta cijev. Malo brusnog papira na komadu dascice i eto alata za zaobljavanje:


Ne treba previse pogadjati sto je slijedeci korak, no i tu ima malo trikova, novi kondenzator omotan izolacijom se rotira u smjeru obrnutom od kazaljke na satu prema ovoj slici, kako se izolacija ne bi pomakla ili odlijepila:


Slijedeci korak je postavljanje izolacije s gornje plohe starog kondenzatora na novu 'konstrukciju'. Za to j epotrebno malo dvostrano ljeplive folije:


Nakon toga slijedi termo buzir. Na zalost nigdje crnog buzira potrebnog promjera, tako da su morali biti plavi :/
Ovdje ce pazljivi promatraci primijetiti problem koji na zalost nastaje prilikom stiskanja termobuzira. To je inace posebno nezgodan posao, o kojem cu jednom napisati cijelu temu. Originalni termo buzir na kondenzatorima je drugacijeg tipa, i drugaciji materijal, i stisce se posebnim strojem. Kupovni je puno deblji i prilicno ga je tesko ravnomjerno stisnuti, za sto je potrebna i visa temperatura. Problem je sto se zna dogoditi da se dvostrana samoljepljiva folija koja drzi izolatro na vrhu takodjer stisce na nizoj temperaturi i moze naborati izolator. Na zalost nisam uspio naci dobar nacin da se to izbjegne osim uz pomoc srece - pokusaj da se izolator stavi bez ljepljenja rezultira jos gorim problemom, izbocenim izolatorom. No uglavnom, eto gotovih kondenzatora:


Na kraju, jedna bitna napomena:
Ovaj nacin prilagodbe kondenzatora NIJE dobar za kondenzatore izlozne velikim pulsirajucim strujama (ripple current), nprk kao kod pojacala u klasi A. Razlog tome je sto ti kondenzatori moraju biti direktno izlozeni okolini radi vlastitog hladjenja. Ovdje je kondenzator zapravo prilicno dobro izoliran izolacijskom spuzvom i PVC-om.
Druga stvar koju treba provjeriti nacin nakoji se tocno obujmicom pricvrscuje kondenzator. Cak i u ovom slucaju moze biti proiblema ako promjer nije tocan. Naime, za razliku od kucista originalnog kondenzatora koje je kruto, ova kombinacija je elasticna i moze se deformirati samom montaznom obujmicom. Za taj slucaj umjesto neceg tipa spuzva, potrebno je namotati izolir-traku ili staviti vise slojeva termobuzira oko dijela kondenzatora gdje ce izvana doci obujmica.

Da ne duljim o kondenzatorima, eto kako se sve to skupa slaze u kompletan sklop:




Kao sto se vidi, nekad se nije stedilo na zeljezu
Dva komada lima i obujmice, cine nosac na koji s jedne strane idu svi kondenzatori, a s druge strane, preko metalnih kontakata, direktno plocica ispravljaca. Ispravljac koristi jedan namotaj s srednjim izvodom za dva ispravljaca (svaki ima svoj grec i dva kondenzatora). Inace, ovako je to bilo ugurano odozdola u originalu, kasnije ce to biti prikazano u detalje:


Slijedeci korak je rastavljanje izlaznih modula. Sastoje se od po dva hladila, sa po jednim parom tranzistora na svakom, dvije stampane ploce i spojnim dijelovima. Utrpali su ih 'na knap' odmah pored kondenzatora, no raspored je itekako logican i tesko da bi mogao biti bolji. Redom, s desna na lijevo, trafo, ispravljaci, izlazi, driver. Striktno od jacih i 'zmazanijih' signala prema slabijima i ciscima:


Ovako izgleda jedan modul. Ovdje se lakse vidi da se radi o dva hladiula spojena skupa bocnim nosacima, svaki ima svoju plocicu s podnozjima za tranzistore, spojenu premosnicom u redini. Uz to je svaki modul opremljen i termo-senzorom, koji iskljucuje zvucnike ako se hladila pregriju:


No, sad slijedi iznenadjenje. U startu, koristeni su prakticno legendarni Sanken 2SC1116/2SA747 parovi, no u prvoj verziji bez A sufiksa. To se moze smatrati prvim parom kojim je Sanken postavio primat u izradi tranzistora, iako su u to doba kao secon-source imali i Pioneer. No, isti taj par je koristen i u slabijem AU-9900, gdje je 'taman', no u AU-11000 je na rubu, probojnim naponom i SOA kriterijima. Kasnije su verzije rabile A sufiks koji ima i drugacije kuciste s boljom termickom vodljivoscu (ima bakreni 'umetak' na povrsini prema hladilu), i veci probojni napon. Tu su se vec pojavile misli o zamjeni tranzistora necim robusnijim. Naime, transformator i ispravljac u ovom pojacalu ce lako tjerati i teska opterecenja no u slucaju da proradi zastita na velikoj znazi, doci ce do proboja izlaznih tranzistora radi induktivnih pikova napona kad zastita naglo iskljuci izlazni stupanj. No pravo je iznenadjenje nastupilo prilikom rastavljanja jednog od izlaznih modula:



Vid vas ne vara, u Sansui-ju su zaboravili uopce zalemiti kontakte podnozja jednog od 4 tranzistora u izlaznom modulu!!! Drugim rijecima, gotovo 40 godina je taj izlazni stupanj u jednoj poluperiodi koristio samo jedan od dva vec potencijalno preopterecena tranzistora. Ovo je odmah rezultiralo testiranjem svih tranzistora na traceru, no iako se karakteristike cine unutar granica (premda s malo vecim rasapom iznosa pojacanja od ocekivanog), ipak sam na kraju odlucio stgaviti nove tranzistore. Slican tip sam rabio u vise slucajeva, ukljucivo i BA-2000 izlaz koji je vrlo bliski srodnik ovom pojacalu. Karaktgeristike su 60% preko originala, i zvuce odlicno. Originali ce naci mjesto u jednom drugom pojacalu gdje ce raditi pri drasticno manjim naponima. Vlasnik ovog pojacala takodjer ima u postupku restauracije jedan BA-2000 koji ce se koristiti u bi-ampingu s ovim AU-11000 pa je time odabir tranzistora iz iste familije koji su stavljeni u BA-2000 imao itekako smisla:


Kad se sve to sklopi nazad, evo kako izgleda - prakticno to je lpmpletno izlazno pojacalo. Na slikama jis nema driver modula, i naravno, pomocni ispravljac i filter kao i zastita za zvucnike je na drugom mjestu u cijelom pojacalu:

Zanimljiva je velicina transformatora s obzirom na deklariranih 110W na 8 ohma... cijelo ppojacalo ima 19kg...

A evo i jos jednog iznenadjenja... pravilo kod ciscenja plocica je da se najprije odleme svi dijelovi koji nisu vodootporni. Tako se na ploci pomocnog ispravljaca za izlazni dio (na koju se u konektore spaja ploca regulatroa napajanja za pretpojacalo na kojoj su i sklopovi DC zastite) nalazi relej koji sluzi za zastitu zvucnika. On j emaknut radi pranja i odmah pregledan, a imalo se sto i vidjeti:




JAsno se vide ostecenja od iskrenja na kontaktima releja. Posebno je zanimljivo da relej ima cetiri kontakta, koji se koriste tako da su dva i dva uparaleli, i svaki takav par sluzi za ukljucivanje jednog kanala. No, ovdje je sasvim jasno da se nesto prilicno gadno dogodilo s obzirom da su vanjski kontakti doslovno rastopljeni, na nosacima se jasno vide tragovi pregrijavanja. Stvar je devinitivno pocela poprilicnim iskrenjem jer je doslo do isparavanja materijala kontakta u toj mjeri da se natalozio na unutrasnjoj strani plasticnog poklopca. Temperatura je bila dovoljno visoka da se ispareni mtal uvuce u plastiku i ne da se ocistiti. Relej je naravno zamijenjen, a tragovi incidenta su uzeti kao definitivan razlog za opravdanost preventivne zamjene izlaznih tranzistora.


Slijedeci korak: driver ploca izlaznog pojacala. Na prvi pogled izgleda cisto OK, osim smrada po pushenju. Katran od pusenja ima vrlo zanimljiva svojstva - iako je blago kisel pa nagriza, s druge strane prekriva komponente i sprecava dolazak atmosferilija u kontakt s nekim njihovim dijelovima. Posebno zanimljivo svojstvo je da sprecava ishlapljivanje omeksivaca i otapala u notornom Sansui ljepilu, tako da je u ovom primjerku pojacala ono i dalje bilo gumenasto i nije napravilo previse stete na okoljnjim komponentama. Malo bolji pogled doduse otkriva da je sve /matirano' radi tankog sloja katrana i prasine:


Par zadnjih refresha sam isprobavao razne drugacije metode ciscenja. I ovdje sam koristio odmascivac za pecnice (permetal). VAZNO! Permetal treba razrijediti vodom u odnosu 1:3 ili 4. Pranje treba trajati kratko (par min), zatim slijedi obilno ispiranje toplom vodom i odmah nakon toga blazi detergent. Cak i u razrijedjenom izdanju dulja aplikacija moze korodirati neke komponente ili im skinuti oznake (npr s tranzistora), pogotovo ako su elementi vec naceti katranom od pusenja. Ciscenje uvjek ide sa strane lemljenja, permetal bez problema skida sve ostatke kalofonija, pogotovo uz pomoc mekseg do srednje tvrdog kista (iako za tvrdokorne slucajeve pomaze stara cetkica za zube). Stranu komponenti treba 'tek toliko' oprati da se skine katran. Razlog promjene metode je sve teza nabavljivost i upitna ekologija te potencijalna opasnost koristenja otapala tipa izopropanol cije pare zavrsavaju u kanalizaciji, a zapaljive su. Ispostavilo se da neka od tih cistila bez problema skidaju oznake s komponenti. Ovako izgleda ciscenje, prvi prolaz:


Nakon ispiranja te pranja detergentom za sudje (omjer razredjivanja s vodom je barem 1:20, u biti vodom puna strcalica od permetala - temeljito isprana - i jedan 'ustrcaj' detergenta za sudje u nju) i ponovnog ispiranja, vide se tragovi prethodnog posla po ovom pojacalu (ovaj detalj je jednostavno notoran - zasto je serviserima lakse oznacavati konektore nego otvoriti oci, lijepo na plocama pise sto ide gdje!):

Nakon pranja slijedi TEMELJITO ispuhivanje kompresorom. Naravno, to treba raditi s oprezom, neoprez moze reyultirati npr. 'otpuhnutim' klizacima trimera i sl. No, ide se redom i svi ostaci tekucine se pomalo tjeraju s jedne strane ploce prema drugoj dok sve ne ode s ploce i sve je temeljito osuseno. Eto, sad to izgleda puno bolje - nazalost bez oznaka na driver tranzistorima, no to bi im se ionako dogodilo, o cemu vise kasnije:


E sad, eto jos jedne zanimljivosti - pazljivi pogled na stranu lemljenja na driver ploci pokazuje da se radi o vrlo ranom primjerku AU-11000. Ovdje ce vecina pretpostaviti da se radi o zakrpama pomocu zica, o cemu malo vise u nastavku, no iako to definitivno znaci da se radi o prvim primjercima, jer za ovo pojacalo postoki V2.0 driver ploca, ovdje ne govorim o serijskim brojevima, vec o datumu proizvodnje. Konkretno, radi se o tome da su izvodi svih elemenata (cak i driver tranzistora) osim trimera savijeni prije lemljenja. Sto nam to govori, s obzirom da su sve druge ploce (osim pomocnog ispravljaca) a ima ih podosta, s ravnim izvodima? Radi se o tome da su ove ploce lemljene rucno, za razliku od ostalih koje su lemljene na traci. Kod rucnog lemljenja se ploce pune s elementima i po starim standardima, dio izvoda koji viri sa strane lema se savija, kako bi se ploca mogla okrenuti lemnom stranom prema gore (radi lemljenja) bez da elementi ispadaju. Kod lemljenja na traci (poznato i kao lemljenja 'na val') ploca stoji lemnom stranom prema dolje tako da elementi ne mogu ispasti (iako zato cesto svaki bude nagnut na svoju stranu...):


Gore receno prilicno otezava odlemljivanje, pogotovo zato sto tadasnje ljepilo koje drzi bakar na pertinaksu nije bas toliko dobro kao kasnijih desetlijeca. Tek u ovoj tocki pocinje pazljiva inspekcija ploce. Sa straznje strane naravno oko odmah bjezi prema rezovima u stampi i premosnim zicama - malo bolji pogled u odnosu na nacrt u service manualu pokazuje da se radi o odvajanju power i signal mase. Na prvu to izgleda dosta iznenadjujuce no ono sto se ne vidi ovdje su dvije zice koje dolaze s centralne tocke mase glavnog ispravljaca na plocu drivera, i to ne preko konektora, vec zalemljene. Ovdje se radi o slucaju da desnica nije znala sto radi ljevica - iako je ispravljac dvostruki, koristi zajednicki namotaj s trafoa, ukljucivo i srednj iizvod, tj. masu - isto tako, i pomocno napajanje je zajednicko za oba kanala i ima jednu masu. S druge strane, driver ploca ima potpuno odvojenu masu. Da bi sve radilo bez petlji u masi, kao sto pravilo nalaze, signalne i napajacke mase se spajaju u jednoj tocki na driver ploci, a originalni bakar spaja signalnu i napajacku masu za svaki kanal posebno. Da bi se to rijesilo, doslovno su razrezali masu i pospojili sto je trebalo zicanim premosnicama. No, na zalost, u tome su ipak napravili jednu potencijalno nezgodnu gresku, o kojoj vise n akraju.
No pogled na stranu elemenata na zalost otkriva puno vece probleme - korodirani driveri, predriveri, VAS tranzistori, trimeri:


Pogled nakon skidanja originalnih elektrolita - neizbjezno ljepilo, srecom ovaj put i dalje elasticno, sto na zalost otezava skidanje komponenti ali barem nije ostetilo ostale. Ne bas lako uocljivo, u gornjem desnom kutu su dva mala tranzistora. To je ulazni diferencijalni par. Ovdje elim pokazati koliko je bitno da pregled ploca bude zaista biti detaljan, inace mogu pobjeci neki detalji koji su zapravo tragovi prethodnih radova i mogu itekako biti bitni u kontekstu restauracije. Ono sto privuce oko (a vama ostavljam da pogledate sliku pod povecanjem ) da ti tranzistori imaju lijepe sjajne izvode, dok je okolo kraljevstvo oksidacije. Pogled pod povecalom otkriva da su ta dva tranzistora BC640, evropski tip koji definitivno i nikako nije tu mogao biti u originalu - za pocetak zato jer nije postojao kad je ovo pojacalo napravljeno. Drugo je pitanje zasto je tranzistor koji je zapravo ekvivalent BD140 u manjem kucistu stavljen na sam ulaz, i razlog je vrlo prozaican - raspored izvoda. No, ovo pokazuje da je ocigledno bilo nekakvih problema s tim pojacalom, koji su rijeseni promjenom ulaznog para. A sve to jako jako zvuci kao problematika 'curecih' tranzistora ostecenih oksidacijom, sto se inace itekako vidi na drugom kanalu gdje su i dalje originali, sa crno oksidiranim izvodima:


Eto i pogleda nakon skidanja svega sto treba zamijeniti, osim drivera (oni su skinuti uz zamjenu termovodljive masti uz bias servo tranzistore - na srebrnim nosacima - odmah nakon sto sam napravio ovu sliku). Na slici sam radi usporedbe stavio nove elektrolite, koji su malo manjeg promjera od originala ali istog razmaka izvoda. Pasu savrseno. Vidi se i mjesto gdje je skidano ljepilo za ostala dva velika elektrolita pri sredini polce. Zaniljivo je vidjeti originalnu boju ploce


Ovdje nailazimo na problem koji je jako tesko rijesiti, i cak niti nabava originalnih dijelova je ovdje cesto upitna. Radi se konkretno o predriver i VAS tranzistorima, te trimerima. Problem je raspored izvoda na tranzistorima, koji je EBC, standard koji su Japanci vrlo brzo nakon sto je ovo pojacalo napravljeno, posve napustili. Jos veci je problem da je ta generacija tranzistora jedna od prvih u plasticnom kucistu i upravo problemi s oksidacijom su razlog zasto ih je ponekad potrebno zamijeniti (ako su mi raspolozivi, mijenjam ih bez pitanja preventivno!), no pokazalo se da i u skladistu imaju isti problem - NOS primjerci cesto dodju unaprijed korodirani, i onda smo jedan problem zamijenili za isti takav uz visoku cijenu
S trimerima je problem razmak izvoda i potreba da budu tocnih dimenzija, naime podesavanje se vrsi kroz otvore na hladilu drivera, i zamjena trimera necim totalno drugacijim bi to znacajno otezalo.
Zato je izbor pao na okusaj temeljitog ciscenja, pouzdajuci se donekle u blago 'zastitni' efekt sloja katrana od pusenja. Ovo je rezultat:

Pokazalo se da oksid nije tesko skinuti kontakt sprejem i starom cetkicom za zube, iako su stradale oznake. No, mjerenje tracerom j epokazalo da tranzistori ispravno rade i unutar su normalnih tolerancija, isto tako i mjerenje trimera je pokazalo da sve radi ispravno. Slicno je kasnije napravljeno i sa izlaznim tranzistorima u stabilizatoru napona za pretpojacalo, no nemam tu sliku.

Eto i kompletno slozene driver ploce. 6 elektrolita su zamjenjeni s novima, dva s 1u folijskim kondenzatorima, i zamjenjeni su ulazn i folijski kondenzatori kvalitetnijim neinduktivnim tipom. Ulazni parovi su zamjenjeni uparenim 2SA970, 'bobica' diode za DC offset korekciju su sada 1N4148, ostali su tranzistori originali:


Ovdje dolazimo i do gore spomenutog problema s masama. Odvajanje signalne i napajacke mase je naravno apsolutno potrebno, no te se mase u ovom pojacalu nakon originalne modifikacije spajaju kroz pretpojacalo. TO je zapravo korektannacin kako se to radi, ali u konkretnom slucaju ima potencijalni problem mehanicke a i prakticne prirode. Naime, signalna masa dolazi iz pretpojacala preko konektora koji se vidi na sredini donjeg ruba ploce drivera. Prekid u konektoru ce uzrokovati JAKO velike probleme (DC na izlazu), no bitnije je da je ponekad jako prakticno kompletno odvojiti izlazno pojacalo radi testiranja i podesavanja - sto sam upravo i ucinio tokom sastavljanja i inicijalnog pustanja u rad. Rijesenje je poznato - otpornici od par desetaka ohma izmedju signalne i napajacke mase na samom driveru. I eto ih zalemljenih s druge strane:

Jos jedan detalj koji se medjutim bas i ne vidi - vrlo cesto pojacala ove generacije imaju problem s spojem kolektora drivera i napajanja na koje je tipicno spojen. To se dogadja radi toga jer nisu koristili srednji izvod tranzistora (kolektor) nego kuciste, koristenjem vijka i matice kroz tranzistor, hladilo i plocicu. Problemi nastupaju kad se spoj rzlabavi termickim ciklusima, jer je napravljen kroz pokositreni bakar, dakle materijal koji se lako deformira i nije bas elastican. Jedno od rijesenja je zalemiti maticu na bakar ploce, i naravno staviti odgovarajuce podloske i sl. U ovom slucaju nisam htio lemiti maticu jer je pertinaks str i nisam bio siguran da bi ljepilo koje drzi bakar to prezivjelo. Srecom, postoji spas - posebna vrsta elasticne plocice. Na zalost koliko god da sam pokusavao nisam uspio zadovoljavajuce uslikati jer je minijaturna, radi se o blago narovasenoj elasticnoj podlosci, koja je napravljena elasticnom tako da je blago konveksna. Za razliku od klasicnih nazubljenih, ne ostecuje plocu a ima dovoljnu elasticnost da osigura dugotrajan kontakt. Preporucujem nehrdjajucu verziju, iako je vodljivost nesto manja, nece korodirati.

Ta-daaaa
I eto ga ugradjenog. Dodatne zice s centralne mase nisu jos stavljene jer su skinute skupa s ostatkom pretpojacala.

Tuned in

U nastavku slijedi postepena restauracija pretpojacala. Ovo je kudikamo veci posao s obzirom da se sastoji od 10 stampanih ploca, ne racunajuci ispravljace, ali se zato donekle moze obaviti malo po malo. Za pocetak, phono sekcija, kja se nalazi posebno montirana u svojem zasebnom pretincu iznad selektora ulaza i blizu phono ulazima. Ipak, s selektorom je spojena kablovima s konektorima, a isto tako i sa ostatkom pretpojacala te napajanjem. Da sve ne bi bilo prejednostavno, ipak se tu usuljala i zica mase, koja je za razliku od svih drugih, zalemljena na plocicu sa strane bakra. Skidanje plocice iz njenog pretinca (a u medjuvremenu taj komad lima i svi vijci idu na temeljito pranje) ponovno ukazuje na ranu izvedbu - postoje tvornicke zakrpe:


S donje strane su u paralelu s jednim veznim i jednim korekcijskim kondenzatorom stavljani dodatni kondenzatori. Inace sama je konstrukcija vrlo zanimljiva jer iako je korekcija aktivna, podijeljena je u dva odvojena stupnja pojacanja. Zanimljivo je takodjer da je vezni kondenzator folija od 0.47uF a u paralelu s njom je odozdola stavljen elektrolit iste vrijednosti, radi nedostatka prostora. Niti jedna se korekcija ne nalazi u shemi, vec su tamo korigirane vrijednosti. To nisu jedine korekcije:


Lijeva i desna strelica pokazuju otpornike dodane u seriju s emiterima izlaznih tranzistora stupnjeva pojacanja, koje su zaboravili ucrtati na plocicu. Ponovno, u shemi je stvarno korigirano stanje. Strelice ujedno pokazuju i uobicajeni problem - korozija izvoda tranzistora. Stovise, skroz desna strelica pokazuje da je korodirao i izvod emiterskog otpornika u buziru! Slicna je situacija i na drugom kraju plocice. S nje su za slikanje vec skinuti mylar vezni kondenzatori koji su toliko veliki da su ih zalijepili za ulazne dvostruke tranzistore, koje korozija ne da nije zaobisla, vec je jos i gora od onih obicnih:


Evo i malo boljeg pogleda na plocicu, da se vidi gdje je sto. Ulazi su s lijeve strane, izlazi i napajanje s desne (na konektorima). Oko sredine plocice se vide dva trenutno prazna mjesta za elektrolitske kondenzatore. Ironicno, tu su u originalu specificirani 0.47u elektroliti, a stavljeni mylar kondenzatori, dok su elektroliti koristeni za paralelu u drugom dijelu sklopa s donje strane ploce. Stirofleks kondenzatori s donje strane su u paraleli s crvenim mylarima uz gornji i donji rub ploce po prilici cetvrtinu duljine ploce s desne strane:


Svi tranzistori su maknuti van i zamijenjeni poboljsanim ekvivalentima. u slucaju ulaznih parova stavljeni su upareni 2SC2240, modifikacija koju sam vec radio na CA-2000 koja se pokazala odlicnom, s obzirom da zamjene imaju nizi sum, sto je izuzetno pozeljno u phono stupnju. Razne igre s folijskim kondenzatorima u originalu su maknute i stavljene su blok folije. Na ovoj slici su u izlaz stavljeni bipolarni elektroliti 3.3uF ali sa, na kraju ipak odlucio staviti WIMA minijaturne folije. Kad se vec radi, neka bude kako treba. OStala su dva bipolarna Frako-a za DC blokadu u jednoj od korekcijskih mreza, i odlicni univerzalci Panasonic FC na napajanju:


Dodatni otpori 100 ohma u emiterima izlaznih tranzistora su preseljeni na donju stranu ploce, s obzirom da su tanki i lako stanu u raspolozivi prostor. Modifikacija je umjesto lemljenja otpora u seriju s izvodom tranzistora pa sve to u buzir i onda na mjesto tranzistora na ploci (kao u originalu) napravljena tako da je pored mjesta za emiterski izvod probusena dodatna rupica u stampi, emiterski izvod je provucen kroz nju, a otpor sse onda moze zalemiti bez ikakvih dodatnih zastita ili mjera pricvrscenja s donje strane s obzirom da su svi vodovi lako na raspolaganju. A i puno urednije izgleda, kao sto se vidi na slici gore.


Jos jedan pogled na novo stanje - pazljivi pogled ce uociti gdje su zavrsili stirofleks kondenzatori. S obzirom da ima mjesta, zasto ih ne staviti zajedno s onim s cime se ionako spajaju u paralelu. Samo je malo trebalo prosititi rupice na stampi. U zavrsnoj fazi su jos dobili i komadic termo buzira (nakon sto je sve na kraju pusteno u pogon):

U nastavku relativno brzi posao za obaviti, ako se ne racuna ciscenje sklopki i potenciometra - ploca s filterima, mutingom i balance potom. Ono sto je narocito zanimljivo je da je to posve odvojen modul koji se umece cak i u prednju plocu u pravokutan otvor za to. Trik je u tome da se u detaljima razlikuje izmedju verzija. Ipak, nije bas svaki dan za vidjeti, no svakako olaksava stvar - pogotovo sto se sve spaja konektorima.
Kao i sve drugo, najprije se s ploce micu sve komponente koje nisu vodootporne, kako bi se ista mogla temeljito ocistiti. Prisutni su uobicajeni problemi, korozija tranzistora, skripece sklopke itd, dakle klasika. Ovako izgledaju ploce pripremljene za ciscenje po gore opisanoj metodi:


A ovdje je i ergela prekidaca, sklopka i potenciometar. Tu vas necu davit po X-ti puta kako se to cisti, no rastavljanje je prakticno obaveza. Ne uvijek, ima izuzetaka. Primjerice, potenciometar ovdje je dosta osjetljiv pa nije rastavljan. U svakom slucaju ovi su dijelovi najprije zavrsili u kupki od izopropila, demineralizirane vode i detergenta u ultrazvucnoj kadi. nekoliko 'drmanja' po 8 minuta, slijedi ispiranje, temeljito ispuhivamke, i zatim pazljiva uporaba kontakt spreja, u slucaju prekidaca i sklopke uz otvaranje. Obicno je zgodno otvoriti jedan od prekidaca i prosuditi sto i kako prema zatecenom stanju. U ovom slucaju svi su otvoreni ali nije bilo previse posla, par prelaza kontakt sprejem uz ciscenje starom keficom za zube i sve je ko novo:


Ciribu-ciriba, gotovo. Novi tranzistori, novi elektroliti, sve ocisceno i vraceno na svoje mjesto:



Za razliku od Kaleta, ja ne stavljam nikakvu zastitu, nego ostavim lemnu stranu skroz ociscenu:


Slijedeca je ploca na redu ona tonskih kontrola. Ovo j epojacalo vrlo interesantno jer koristi ne samo aktivne tonske kontrole, vec ima tonske kontrole podijeljene u visoki/niski (s podesivim frekvencijama u 3 koraka) i posebno srednji pojas. Odvojeni su i svaki ima svoj stupanj pojacanja.
Prvo visoki/nbiski sekcija. Sastoji se od glavne i dvije pomocne plocice. Kontrole su izvedene pomocu step atenuatora koje je odradio ALPS. Iz ovog ce tipa kasnije nastati legendarni 'crni alps', no u ovoj verziji su preklopnici, iako imaju integrirane otporne elemente, jos uvijek otvoreni - sto j eujedno dosta nezgodna mana.
Na pomocnim plocama su prekidaci i elementi koji kontroliraju frekvencije na kojima ton kontrole djeluju. Odabrane su tako da se moze odabrati 3 frekvencije razmaknute priblizno jednu oktavu, i rade u opsegu +-8dB, s koracima po 2dB. Ovdje je prije ciscenja po obicaju potrebno skinuti sve elemente koji se ne smiju prati odmascivacem. No, kako broj ostalih komponenti koje treba zamijeniti nije velik, na slici su skinuti i svi kondenzatori i tranzistori:



A eto i prekidaca. Takodjer ALPS, ovdje je slika nakon ciscenja, a u nastavku procedura kako doci do toga:

Necu puno objasnjavati kako se rastavljaju prekidaci, to ce postati prilicno jasno iz procedure sastavljanja. Rastavljanje pocinje savijanjem metalnih jezicaca koji drze prekidace u nosacu, nakon cega se izvuku van. Zadnji element je 'fake' prekidac koji sluzi samo za otpustanje mehanizma tako da oba prekidaca odlaze u iskljuceno stanje, i njih nije potrebno skidati s obzirom da nemaju kontakata. Rezultat je ovo:


Kompletno rastavljanje daje nam slijedecu sliku. Zapravo je vrlo jednostavno rastaviti prekidac tako da se makne mali plasticni komadic koji dolazi iznad mjesta gdje se prekidac drzi u nosacu. Drzi se 'na klik' ispod opruge, opruga se odmakne i ta se plastika lako skine, nakon cega se jednostavno izvuce nosac kontakata. Sve osim nosaca je na ovoj slici:


Na zalost uz sav trud nisam uspio fotografirati unutrasnjost prekidaca. U svakom slucaju, svi dijelovi idu u ultrazvuk, nakon toga slijedi jos ciscenje kontakata u unutrasnjosti kontakt sprejem, pazljivo pomoci stapica za usi. Unutar tijela prekidaca se izvodi nastavljaju u plosnate kontakte, izmedju kojih su u nastavcima plasticne vodilice, tako da je preko njih lako ugurati nosac kizecih kontakata s postavljenim kontaktima. sami se kontakti najprije stave u njihova mjesta u nosacu:


Nakon toga ide opruga:


I kaplica kontakt spreja. ovo je plavi kontakt, koji je vise zastita i podmazivanje nego skidac korozije:


Nakon toga nosac ide u tijelo prekidaca, ovako:


Na kraju dolazi i onaj plasticni komad koji sve skupa drzi zajedno i spremno za stavljanje u metalni nosac:

U ovom trenutku nije lose odraditi par desetaka pritisaka na prekidac (oprezno) tako da se unutra rasporedi kontakt sprej.

Na vise slika iznad se vidi i jedna mala opruga, koju svakako ne zelite izgubiti, OPREZ PRILIKOM RASTAVLJANJA! Hoce izletiti gdje sunce ne sija... Ona je dio mehanizma koji omogucava da pritisak na bilo koji prekidac, vraca sve ostale u iskljuceni polozaj. Evo dijelova tog mehanizma malo detaljnije:


Eto i trika kako sve to skupa vratiti u nosac. Metalni dio na gornjoj slici je poluga koja otpusta sve prekidace. Dolazi u nosac ispod prekidaca, i umetne se u ovaj 'slijepi' prekidac prije stavljanja svih drugih prekidaca. Zatim je najzgodnije staviti suprotni prekidac, tako da je pristup mjestu gdje ide opruga jednostavniji. Pazljivo se umetne pincetom izmedju male polukruzne izbocine na poluzi i udubine na strani kucista prekidaca. Nakon toga se umetne i preostali prekidac:

Paradoksalno, step atenuator je zapravo jednostavnije srediti, iako ima znacajno vise dijelova. Ovako to izgleda kad se izvadi iz ultrazvuka:


OK, ajde malo prije
Ovako:


Rastavljanje je vrlo jednostavno, najprije se preklopnik postavi u jedan od krajnjih polozaja, i pazljivo se odviju dugi vijci koji sve skupa drze u komadu, nakon cega se elementi skidaju odostraga jedan po jedan:




Kad su skinuti otporni elementi, dobije se ovo, gledano sa strznje strane:


Pazljivo stiskanje sredisnjeg dijela oslobadja pertinaksni prsten nakon cega uz jos mali stisak centralni dio s klizacem izlazi iz otpornog elementa, ovako:

Na gornjoj slici se jasno vidi oksidacija, i to nakon sto se ovo treslo ultrazvucno vise desetaka minuta (da, prije toga je izgledalo kudikamo gore!). No, situacija je izgledom gora nego sto zapravo jest. Malo kontakt spreja i stapic za uho cine cuda; Evo za usporedbu je ociscena jedna polovica, da se vidi razlika:


Eto kako izgleda taj stapic nakon ciscenja cijelog elementa:

Naravno, potrebno je ocistiti i zakovane kontakte. Nakon toga treba pazljivo probati klimaju li se kontakti. Ako da, postoji dosta seprtljav ali efikasan trik - dvije kuglice iz veceg kuglicnog lezaja (cca 4mm promjera) se stave s gornje i donje strane zakovice i VRLO PAZLJIVO se pritisnu plosnatim klijestima. Malo masti na klijestima pomaze zadrzati kuglice, no mast treba poslije ocistiti. Ovo zaista treba raditi vrlo pazljivo i samo ako nema druge, jer je moguce lako rascijepiti otporni element prevelikim pritiskom, nakon cega se slobodno moze baciti U svakom slucaju, NE pokusavati zalemiti zakovicu na metalizaciju, jer ce se metalizacija odmah skinuti.