Yamahin VFET izlaz broj dva, nakon B1 i, nazalost samo u Japanu, prije B3, prilicno cest u Njemackoj (vjerojatno i najcesci VFET do kojeg se moze doci) ali rijedak u ostatku EU. Ovaj konkretan primjerak je ispravan, ali je dozivio susret s nekim 'audiofilom' koji je tipicno u nastojanju da napravu 'upgrade' posteno zafekalio dosta toga. Primjerice, u nastojanju da ga smjesti u raspoloziv prostor na polici, skinuo je originalne visoke nogice i stavi jako niske - a tko j eimao ovo pojacalo zna da se moze koristiti i za kuhanje kave. Posebna prica su ulazni konektori, ali o tome kad dodje na red.
Na ovoj slici se vidi da fale gumbi za korekciju glasnoce, i zacudo, vijci za mehanicko podesavanje nule na VU metrima su prekriveni papirom. Gumbe sam skinuo ja - po cijenu gotovo sigurnog unistenja potenciometara, o cemu u nastavku.
Evo malo detaljnijeg pogleda:
Na slici iznad se vidi jedan interesantan detalj. Yamaha je s B1 i B2 imala drugaciju filozofiju koristenja multiplih zvucnickih izlaza - s namjerom da korisniku zaista dopusti odabir jednog od dva (ili su lsucaju B1 s ocionim kontrolerom UC1 cak pet!) pari zvucnika. Ideja je da korisnik moze odabrati zvucnike koji mu najbolje odgovaraju za zeljeni mod slusanja - npr. par klasicnih zvucnika, ili par near-field monitora. Radi toga se moze odabrati jedan od dva para zvucnika, koji svaki ima po par potenciometara za korekciju glasnoce kako bi se kompenzirala razlicita osjetljivost zvucnika.
Uz to je korisniku dato na biranje da VU metri pokazuju signal s izlaza, ili s dodatnog ulaza sa straznje strane. VU metri su kalibrirani i sklop koji ih tjera je zapanjujuce kompleksan.
Ovako to izgleda kad se skine poklopac. Konstrukcija je dual mono za glavne ispravljace (ukljucujuci dva trafoa), sa zajednickim pomocnim ispravljacima i zastitom. Stanje pojacala je relativno dobro no na drugi pogled, bilo je negdje gdje se pushilo. Nije previse strasno ali u kombinaciji s poprilicnom kolicinom topline koju B2 generira (struja mirovanja je do pola Ampera!) unutrasnjost je 'obljepljena' katranom. Nije vidljivo ali radi toga su najvise stradali buziri unutar kojihje vodjeno ozicenje.
Evo i malo detaljnije gdje je sto:
AUX/PROT je ploca pomocnog napajanja i zastite. Glavno napajanje se nalazi ispod ove ploce, kondenzatori stoje vodoravno.
TR/TL i AR/AL su desni i lijevi trafo i desni i lijevi modul pojacala. Moduli se inace vade u komadu skidanjem ozicenja i dva velika vijka.
VU je poveca ploca elektronike za VU metre.
IN je ploca za biranje ulaza na koju dolaze i potenciometri. Ovdje je jos jedan problem kojeg treba rijesiti - originalni potenciometri su zamijenjeni nekakvim plasticnim katastrofama radi kojih nisu pasali gumbi, pa ih je 'majstor' zalijepio cianofixom. Skinuo sam ih na jedvite jade jer bez toga nema skidanja prednje ploce. Gori je problem, medjutim, da je 'majstor' prosirio originalne rupe da moze montirati nove potenciometre, tako da originali vise ne pasu.
Osim gore ucrtanog, postoji i ploca s ulaznim konektorima i prekidacima (jos jedan 'upgrade'), i ploca s glavnim ispravljacem i filterskim elektrolitima. Elektroliti rade prilicno blizu maksimumu napona, pogotovo na 240V (srecom, ovaj konkretni primjerak ima selektor napona 220/240V) i redovito izgube poprilicno kapaciteta. Prakticno ne postoji B2 danas koji u nerefreshanom stanju ima dobre elektrolite.
Dakle, posao je jasan - ploca glavnog ispravljaca ide van. Prije toga, jos jedan detaljni pogled iza prednje ploce:
Odmah iza VU metara je ploca koja ih tjera, koja je toliko komplicirana da ima vise dijelova nego izlazno pojacalo. Osim preciznog ispravljanja, ima i logaritamski konverter i korekcija, koja se vidi u obliku 4 trimera za svaki kanal. Njima se podesava tocno pokazivanje na -30, -20, -10 i 0dB.
No, u nastavku je posao jasno odredjen - na zalost, ovdje na ozicenju nema konektora, sve je lemljeno (paradoksalno jedini konektori su izmedju driver ploce izlaza i ploce s podnozjima za VFET-ove). Dakle, fotografski aparat i lemilica u ruke i redom:
Nakon skidanja modula pojacala - odleme se zice napajanja, izlaza i ulaza i sve skupa s hladilom izlazi u komadu van (detalji kasnije). Sad je pristup straznjem dijelu ponesto jednostavniji:
Nakon pazljivog razmicanja zica, eto pristupa svim zicama prema ploci pomocnog i glavnog napajanja:
Nakon dokumentiranja 'gdje ide sto', redom odlemiti sve s ploce pomocnog napajanja i zastite. Ploca inace ima plasticne zglobove (oprez, ne izdrze beskonacno savijanja!) tako da se moze podici i po potrebi podesiti i servisirati bez odlemljivanja. No, za skidanje glavnog ispravljaca, nema druge nego odlemi sve:
Kada se gore spomenuta ploca skine (sto je vrlo jednostavno jednom kad se maknu zice), vidi se ozicenje prema zvucnickim terminalima. Zice su automatski odlemljene kad se skinu sa izlaznih modula i kontakata zastite, i jednostavno se odmaknu na stranu. Izpod njih se sad vide 'bacvice' - kondenzatori glavnog napajanja. Na zalost radi se o verziji s asimtricinim klemama koje je nemoguce nabaviti, tako da ce trebati raditi odredjene preinake. U gornjem desnom kutu se vidi zadnja strana ploce s ulaznim konektorima.
Yamaha B2 VFET izlaz
39 post(ov)a
• Strana 1 od 4 • 1, 2, 3, 4
Yamaha B2 VFET izlaz
Postao/la ilimzn » Sub sij 17, 2015 3:29 am
Pažnja! Nemaš dopuštenje kao gost foruma za pregledavanje i/ili preuzimanje privit(a)ka dodan(og)ih postu.
Zadnja izmjena: ilimzn; Sub sij 17, 2015 4:22 am; ukupno mijenjano 1 put/a.
- ilimzn
- Postovi: 1201
- Pridružen: Sri ožu 27, 2013 1:26 am
Re: Yamaha B2 VFET izlaz
Postao/la ilimzn » Sub sij 17, 2015 4:08 am
Slijedi odlemljivanje zica s ploce glavnog ispravljaca. Ona se skupa s elektrolitima drzi na relativno tankom okviru, dok se prednji dio elektrolita podvuce pod dio limenog separatora iza zadnje ploce.
Ovako to izgleda kada se sklone zice koje idu na plocu koja je bila iznad:
Nakon skidanja zica koje dolaze iz trafoa, na ploci ostaju zice prema modulima pojacala i jedan dio zica mase. Njih ne treba skidati. Sad je sve spremno za vadjenje glavnog ispravljaca (tocnije, glavnih ispravljaca s obzirom da su dva neovisna), dovoljno je skinuti dva vijka koji drze okvir ploce za sasiju:
I kad se izvadi van, opet malo vise pristupa sasiji. Ako ce ikako biti moguce, sve cu skinuti sa sasije i istu temeljito oprati, te ocistiti i presloziti ozicenje:
Jedna napomena koja ce pojasniti ponesto o ovom konkretnom refreshu: U ovom slucaju imam veci dio dijelova za B2 iz 'rezerve' - pojacala koje je ispravno ali unisteno u transportu. U jednom trenu cu ga sloiti u 'prociscenu' verziju koja ima samo izlaze, bez VU metara, preklapanja ulaza, izlaza, potenciometara itd. No, u ovom slucaju je odlicno posluzilo da se moze odraditi refresh na pojedinim plocama i iste jednostavno staviti umjesto originala, koji ce onda biti refreshani i stavljeni od kud su ove dosle. To pricno olaksava stvari. U nekim detaljima je to i presudno, konkretno popravku ulaznih potenciometara, jer imam originale u rezervui, kao i jednog VU metra (o cemu vise kasnije), te gumbiju za potenciometre. Bit ce i manjih modifikacija (uz klasicne tipa zamjene malih elektrolita folijama, zamjene modernijim poluvodicima gdje je potrebno, i sl.), npr. prerada na LED osvjetljenje.
Prije nastavka radova na sasiji, vracam se nazad na plocu glavnog ispravljaca. Evo kako izgleda kada se izvadi i skine okvir (jos dva vijka koja treba odviti):
Elektroliti su svakako kvalitetni no uz maksimalni napon 63V i temperaturu 85 stupnjeva, koliko je uF prezivjelo? Evo pogleda iz bliza:
Dakle, 18000uF/63V. S obzirom na velicinu, poprilicno su teski, sto znaci da su stvarno nagurali unutra najveci kapacitet koji su mogli. Zamjene su dosta laganije. No...sto kaze mjerenje? Pri cca 57V (a 63 je maksimum!) od 18000uF prezivjelo je redom: 15400, 15600, 14200, 11300.
Znamo kako to ide - ako je kapacitet manji za 10% od deklarioranog, slijedi smece... Srecom, novi F&T 22000uF su vec u pripremi. Nazivni napon isti, ali ovaj put je napon mreze podesen na 240V
Ovako to izgleda kada se sklone zice koje idu na plocu koja je bila iznad:
Nakon skidanja zica koje dolaze iz trafoa, na ploci ostaju zice prema modulima pojacala i jedan dio zica mase. Njih ne treba skidati. Sad je sve spremno za vadjenje glavnog ispravljaca (tocnije, glavnih ispravljaca s obzirom da su dva neovisna), dovoljno je skinuti dva vijka koji drze okvir ploce za sasiju:
I kad se izvadi van, opet malo vise pristupa sasiji. Ako ce ikako biti moguce, sve cu skinuti sa sasije i istu temeljito oprati, te ocistiti i presloziti ozicenje:
Jedna napomena koja ce pojasniti ponesto o ovom konkretnom refreshu: U ovom slucaju imam veci dio dijelova za B2 iz 'rezerve' - pojacala koje je ispravno ali unisteno u transportu. U jednom trenu cu ga sloiti u 'prociscenu' verziju koja ima samo izlaze, bez VU metara, preklapanja ulaza, izlaza, potenciometara itd. No, u ovom slucaju je odlicno posluzilo da se moze odraditi refresh na pojedinim plocama i iste jednostavno staviti umjesto originala, koji ce onda biti refreshani i stavljeni od kud su ove dosle. To pricno olaksava stvari. U nekim detaljima je to i presudno, konkretno popravku ulaznih potenciometara, jer imam originale u rezervui, kao i jednog VU metra (o cemu vise kasnije), te gumbiju za potenciometre. Bit ce i manjih modifikacija (uz klasicne tipa zamjene malih elektrolita folijama, zamjene modernijim poluvodicima gdje je potrebno, i sl.), npr. prerada na LED osvjetljenje.
Prije nastavka radova na sasiji, vracam se nazad na plocu glavnog ispravljaca. Evo kako izgleda kada se izvadi i skine okvir (jos dva vijka koja treba odviti):
Elektroliti su svakako kvalitetni no uz maksimalni napon 63V i temperaturu 85 stupnjeva, koliko je uF prezivjelo? Evo pogleda iz bliza:
Dakle, 18000uF/63V. S obzirom na velicinu, poprilicno su teski, sto znaci da su stvarno nagurali unutra najveci kapacitet koji su mogli. Zamjene su dosta laganije. No...sto kaze mjerenje? Pri cca 57V (a 63 je maksimum!) od 18000uF prezivjelo je redom: 15400, 15600, 14200, 11300.
Znamo kako to ide - ako je kapacitet manji za 10% od deklarioranog, slijedi smece... Srecom, novi F&T 22000uF su vec u pripremi. Nazivni napon isti, ali ovaj put je napon mreze podesen na 240V
Pažnja! Nemaš dopuštenje kao gost foruma za pregledavanje i/ili preuzimanje privit(a)ka dodan(og)ih postu.
- ilimzn
- Postovi: 1201
- Pridružen: Sri ožu 27, 2013 1:26 am
Re: Yamaha B2 VFET izlaz
Postao/la tom_hifi » Sub sij 17, 2015 8:09 am
Brz si Kaj se tiče preinake na LED osvjetljenje, tu ti može i audio kutak pomoći, za praksu 
Kaj se tiče glavnih elektrolita, ovi 14200 i 11300, bili su u istom kanalu? Mislim, ne znači to ništa, ali baš čudno kako su više propali ...
Kaj se tiče preinake na LED osvjetljenje, tu ti može i audio kutak pomoći, za praksu Kaj se tiče glavnih elektrolita, ovi 14200 i 11300, bili su u istom kanalu? Mislim, ne znači to ništa, ali baš čudno kako su više propali ...
-
tom_hifi - Postovi: 5465
- Pridružen: Pon ožu 18, 2013 1:57 pm
Re: Yamaha B2 VFET izlaz
Postao/la davorin » Sub sij 17, 2015 8:18 am
Možda u ovom slučaju nije tako bilo, ali obično brže i više stradaju elektroliti smješteni sa unutrašnje strane kutije (šasije), a vanjski (bliže rubovima kutije i/ili udaljeniji od hladnjaka) zbog boljeg odvođenja topline i niže temperature okoline ostanu u boljem stanju.
-
davorin - Postovi: 7235
- Pridružen: Pon ožu 18, 2013 8:43 pm
- Lokacija: Zadar, Hrvatska
Re: Yamaha B2 VFET izlaz
Postao/la ilimzn » Sub sij 17, 2015 2:26 pm
Ovi koji su najvise stradali su u istom kanalu, desnom. Sto se dogadjalo tamo govori cinjenica da je najvise propao onaj tik do trafoa - pretpostavka je da je na tom kanalu poprilicno bisa struja mrovanja, mozda i izvan dopustenih gtanica.
Kao sto se vidi iz slika gore (4 i 5 odozdola) kondenzatori su polegnuti izmedju traofa i direkt leze na limu sasije. IZ nekog razloga na tom dijelu sasije nema nikakvih otvora za ventilaciju (paradoksalno, na donjem limenom poklopcu ima...) tako da su elektroliti ajmo rec termicki stabilizirani ali ne nuzno i hladni. Celik nije posebno dobar vodic topline ali kad se to ukuha tako zatvoreno a spojeno s ogromnim hladilima...
Inace, ovaj tip kondenzatora redovito mjeri oko 15000uF kad se skine iz uredjaja (do sad sam ih izmjerio nekoliko desetaka), tako da sam jedno vrijeme cak sumnjao da su zapravo 15000uF namjerno oznaceni kao 18000 da se moze hvaliti velikom brojkom. To na zalost nije nepoznata praksa - dozvoljavala su si je i imena tipa Marantz, gdje sam jednom skinuo te plasticne poklopce s oznaka da zabuziram na nove kondenzatore, i ispod onih s oznakama 10000uF na moje cudjenje nasao 8200uF sto je bila i izmjerena vrijednost!
Kao sto se vidi iz slika gore (4 i 5 odozdola) kondenzatori su polegnuti izmedju traofa i direkt leze na limu sasije. IZ nekog razloga na tom dijelu sasije nema nikakvih otvora za ventilaciju (paradoksalno, na donjem limenom poklopcu ima...) tako da su elektroliti ajmo rec termicki stabilizirani
ali ne nuzno i hladni. Celik nije posebno dobar vodic topline ali kad se to ukuha tako zatvoreno a spojeno s ogromnim hladilima...Inace, ovaj tip kondenzatora redovito mjeri oko 15000uF kad se skine iz uredjaja (do sad sam ih izmjerio nekoliko desetaka), tako da sam jedno vrijeme cak sumnjao da su zapravo 15000uF namjerno oznaceni kao 18000 da se moze hvaliti velikom brojkom. To na zalost nije nepoznata praksa - dozvoljavala su si je i imena tipa Marantz, gdje sam jednom skinuo te plasticne poklopce s oznaka da zabuziram na nove kondenzatore, i ispod onih s oznakama 10000uF na moje cudjenje nasao 8200uF sto je bila i izmjerena vrijednost!
- ilimzn
- Postovi: 1201
- Pridružen: Sri ožu 27, 2013 1:26 am
Re: Yamaha B2 VFET izlaz
Postao/la ilimzn » Sub sij 17, 2015 3:42 pm
Na slici sasije se vidi da je elektronika VU metara maknuta, pa eto u nastavku malo o njoj.
Posto sam imao kompletnu rezervnu plocu, ona je refreshana unaprijed i zamijenit ce original - na mojoj 'rezervnoj' Yamahi VU metara nece biti, ali cu naravno ipak sacuvati plocu
Evo ponovno gdje se nalazi, iza VU metara na prednjoj ploci, drzi je limeni nosac odozgora a s donje strane ide u utore na limenim drzacima savijenima iz prednje ploce:
Evo kako to izgleda kad se skine - skupa sa uskom plocicom sa 4 zaruljice koje sluze za osvjetljenje VU metara, i dva nosaca posebnih LED za prednju plocu. Kao i sve drugo, ozicenje je lemljeno.
Kolicina elektronike na toj ploci je poprilicno iznenadjujuca. Bila bi jos veca da je slucajno kompletno izvedena diskretno, no srecom ulazni dio ima (prilicno staro) operaciono pojacalo s kojim je izveden logaritamski nonverter, koji logaritmira ulazni napon, kkao bi skala bila okvirno linearna u dB. U stvarnosti je dio skale prema gore rastegnut radi lakse detekcije clippinga. Na ploci je i lokalna regulacija napona za cijeli sklop.
Ciribu - ciriba eto refreshane ploce spremne za ugradnju
Ploca je inace puna notornih 2SC485, koje cesto nazivaju 'curistori' radi tendencije da s vremenom dobiju problem curenja struje izmedju baze i kolektora. Ti tranzistori znaju cesto prouzrokovati prave glavobolje, od sustanja, pucanja i prekidanja do suma u sklopovima. Iako su ovi na zamjenskoj ploci izgledali prilicno dobro - nema korozije na izvodima - preventiva je ipak na mjestu tako da su svi tranzistori osim izlaznih u stabilizatoru napona zamijenjeni.
Sto se jos VU metara tice, naravno da uvijek mora biti neki dodatni problem koji se pokaze kad krenes u raskapanje uredjaja. Obratite paznju na kazaljku lijevog VU metra - na par mjesta je otpala boja. Srecom, u ladici su jos dva rezervna instrumenta:
Prije nastavka radova na sasiji, skidaju se i VU metri - ionako potrebno radi zamjene jednog od njih - prekidac napajanja i nosac prekidaca i potenciometara (vec skinut na zadnjoj slici sasije), kako bi se mogla skinuti prednja ploca sasije i temeljito ocistiti. Par koraka u nazad da se vidi gdje je sto bilo:
Desni donji kut je ploca s prekidacima za selekciju ulaza (ukljucivo sto ce VU metar pokazivati). Na sebi ima pinove na koje idu plocice s potenciometrima. U gornjem desnom kutu na jednom trafou se vidi lim koji inace drzi tu plocu i potenciometre.
Ploca s prekidacima izgleda ovako, i inace je 'slaba tocka' jer prekidaci nisu hermetizirani. Za razliku od rezerve, originali se mogu rastaviti, tako da ce biti iskoristeni nakon temeljitog ciscenja i zastite silikonskom masti:
A ovdje je i problem koji je zakuhao prethodni 'majstor' za 'upgrade' - lim, desno su nadomjesni potenciometri, lijevo originali. Original imaju manji promjer vijka a provrti na limu su prosireni za nadomjesne. Nisam jos siguran kako cu to rijesiti ali cu vjerojatno napraviti novu nosecu plocu.
Posto sam imao kompletnu rezervnu plocu, ona je refreshana unaprijed i zamijenit ce original - na mojoj 'rezervnoj' Yamahi VU metara nece biti, ali cu naravno ipak sacuvati plocu
Evo ponovno gdje se nalazi, iza VU metara na prednjoj ploci, drzi je limeni nosac odozgora a s donje strane ide u utore na limenim drzacima savijenima iz prednje ploce:
Evo kako to izgleda kad se skine - skupa sa uskom plocicom sa 4 zaruljice koje sluze za osvjetljenje VU metara, i dva nosaca posebnih LED za prednju plocu. Kao i sve drugo, ozicenje je lemljeno.
Kolicina elektronike na toj ploci je poprilicno iznenadjujuca. Bila bi jos veca da je slucajno kompletno izvedena diskretno, no srecom ulazni dio ima (prilicno staro) operaciono pojacalo s kojim je izveden logaritamski nonverter, koji logaritmira ulazni napon, kkao bi skala bila okvirno linearna u dB. U stvarnosti je dio skale prema gore rastegnut radi lakse detekcije clippinga. Na ploci je i lokalna regulacija napona za cijeli sklop.
Ciribu - ciriba eto refreshane ploce spremne za ugradnju
Ploca je inace puna notornih 2SC485, koje cesto nazivaju 'curistori' radi tendencije da s vremenom dobiju problem curenja struje izmedju baze i kolektora. Ti tranzistori znaju cesto prouzrokovati prave glavobolje, od sustanja, pucanja i prekidanja do suma u sklopovima. Iako su ovi na zamjenskoj ploci izgledali prilicno dobro - nema korozije na izvodima - preventiva je ipak na mjestu tako da su svi tranzistori osim izlaznih u stabilizatoru napona zamijenjeni.
Sto se jos VU metara tice, naravno da uvijek mora biti neki dodatni problem koji se pokaze kad krenes u raskapanje uredjaja. Obratite paznju na kazaljku lijevog VU metra - na par mjesta je otpala boja. Srecom, u ladici su jos dva rezervna instrumenta:
Prije nastavka radova na sasiji, skidaju se i VU metri - ionako potrebno radi zamjene jednog od njih - prekidac napajanja i nosac prekidaca i potenciometara (vec skinut na zadnjoj slici sasije), kako bi se mogla skinuti prednja ploca sasije i temeljito ocistiti. Par koraka u nazad da se vidi gdje je sto bilo:
Desni donji kut je ploca s prekidacima za selekciju ulaza (ukljucivo sto ce VU metar pokazivati). Na sebi ima pinove na koje idu plocice s potenciometrima. U gornjem desnom kutu na jednom trafou se vidi lim koji inace drzi tu plocu i potenciometre.
Ploca s prekidacima izgleda ovako, i inace je 'slaba tocka' jer prekidaci nisu hermetizirani. Za razliku od rezerve, originali se mogu rastaviti, tako da ce biti iskoristeni nakon temeljitog ciscenja i zastite silikonskom masti:
A ovdje je i problem koji je zakuhao prethodni 'majstor' za 'upgrade' - lim, desno su nadomjesni potenciometri, lijevo originali. Original imaju manji promjer vijka a provrti na limu su prosireni za nadomjesne. Nisam jos siguran kako cu to rijesiti ali cu vjerojatno napraviti novu nosecu plocu.
Pažnja! Nemaš dopuštenje kao gost foruma za pregledavanje i/ili preuzimanje privit(a)ka dodan(og)ih postu.
- ilimzn
- Postovi: 1201
- Pridružen: Sri ožu 27, 2013 1:26 am
Re: Yamaha B2 VFET izlaz
Postao/la ilimzn » Sub sij 17, 2015 4:14 pm
Prije skidanja ploce glavnog ispravljaca s 4 velika elektrolita, dolje je isla ploca pomocnog ispravljaca i zastite. Ovo je napajanje zajednicko za oba kanala, a naponi su neuobicajeno visoki za pojacalo ove snage - +-85V. Evo ga na njegovom originalnom mjestu:
Nakon sto se skinu sve zice - u ovom slucaju odavna naporavljeno na rezervi, tako da ovdje pokazujem plocu s rezervnog B2 skinutu odavna, s oznacenim elektrolitima, to izgleda ovako:
Ovdje se nalazi i jedno razocaranje uzevsi u obzir generalno kvalitetnu izvedbu pojacala (OK, pertinaks, ali tad su svi radili na istome materijalu - osim u B1 ), a to su hladila za tranzistore u pomocnom napajanju, koja su izvedena od savinutog lima i pricvrscena... hm, hm... lijepim zeljama, recimo.
Naravno, radi se o notornom ljepilu, poznatom iz raznih drugih uredjaja. Ovdje umjesto korodirajuce uloge ima jednu od uloga iz Murphyjevog zakona o ljepilima, koji kaze da postoje dvije vrste ljepila - koje se ne da zalijepiti i koje se ne da odlijepiti. Ovdje se radi o prvoj vrsti. Do sad sam kopao po 3 Yamahe B2 i apsolutno na svakoj hladila vise jer ljepilo nije. No zato se misticno pretvara u onu drugu vrstu kad se tice elektrolita:
Posao koji slijedi je odavno poznat i evo rezultata. Skinuti su svi elektroliti i releji (dakle promocive komponente), te tranzistori s hladilima, i sve je temeljito ocisceno. Ostali su bipolarni elektroliti za koje u tom trenu nisam imao zamjene:
Sa zadnje strane:
Problem koji nije lako vidljiv je da se ploca savila, i to se dogodilo sa sve tri koje sam do sada vidio. Prije sastavljanja sam je stavio u improvizirani drzac koji je savija u suprotnom smjeru, odmah nakon pranja, i tako je ostala slijedecih 3 dana. Za to vrijeme je isla nabavka svih potrebnih dijelova. Kao i na ploci VU metra, bilo je ponesto 'curistora' tako da su usput zamijenjeni svi mali poluvodici. Pazljivo oko ce uhvatiti 3 preostale 'bobica' diode - ispravne iz puno mladje reciklaze:
Nije mi dao vrag mira i morao sam taj problem hladila rijesiti kako spada. Na zalost, hladila imaju jos jedan problem a to je da su naopako - ploca ide lemnom stranom gore i cirkulacija zraka nije bas na visini. Na zalost nema na ploci mjesta za izbusiti rupe za prolaz zraka tako da je jedini lijek stviti hladila vece efektivne povrsine i nadati se najboljem. Iz istog razloga su stavljeni visoki i uzi elektroliti kako bi oko hladila ostalo vise mjesta. Srecom, kako su danasnji elektroliti manjih dimenzija za isti kapacitet, takav je izbor bio na raspolaganju. Radi jedne druge modifikacije o kojoj ce vise rijeci biti u dijelu teme o driver plocama za izlaze, filterski elektroliti za pomocni napon +-85V su malo povecanog kapaciteta, cca 50%.
Hladila su inace ista, crno je za pomocni napon za releje i osvjetljenje i inace se vise zagrijava radi cega je i odabrana crna verzija, s obzirom da nisam imao sva tri crna. Detalj koji se ne vidi je da hladila inace imaju po dva debela pina za montazu. Na zalost na ploci se naslo mjesta samo za jedan, jer svugdje drugdje idu nekakvi vodovi. Na ploci je probusen provrt za taj pin i s druge strane zalemljen mali prsten od deblje zice koji sprecava pin da se izvuce i time skupa s tranzistorom drzi hladilo kako spada na ploci. Nema ljepila
Jos kratak pogled s donje strane - odnosno ono sto ce na kraju biti vidljivo kad se otvori pojacalo. Naravno, sva mjesta za zice su ociscena. Inace sve ploce imaju na tim mjestima zakovice tako da se zice mogu zalemiti bilo sa strane vodova ili elemenata bez opasnosti da se ostete vodovi.
Nakon sto se skinu sve zice - u ovom slucaju odavna naporavljeno na rezervi, tako da ovdje pokazujem plocu s rezervnog B2 skinutu odavna, s oznacenim elektrolitima, to izgleda ovako:
Ovdje se nalazi i jedno razocaranje uzevsi u obzir generalno kvalitetnu izvedbu pojacala (OK, pertinaks, ali tad su svi radili na istome materijalu - osim u B1
), a to su hladila za tranzistore u pomocnom napajanju, koja su izvedena od savinutog lima i pricvrscena... hm, hm... lijepim zeljama, recimo.Naravno, radi se o notornom ljepilu, poznatom iz raznih drugih uredjaja. Ovdje umjesto korodirajuce uloge ima jednu od uloga iz Murphyjevog zakona o ljepilima, koji kaze da postoje dvije vrste ljepila - koje se ne da zalijepiti i koje se ne da odlijepiti. Ovdje se radi o prvoj vrsti. Do sad sam kopao po 3 Yamahe B2 i apsolutno na svakoj hladila vise jer ljepilo nije. No zato se misticno pretvara u onu drugu vrstu kad se tice elektrolita:
Posao koji slijedi je odavno poznat i evo rezultata. Skinuti su svi elektroliti i releji (dakle promocive komponente), te tranzistori s hladilima, i sve je temeljito ocisceno. Ostali su bipolarni elektroliti za koje u tom trenu nisam imao zamjene:
Sa zadnje strane:
Problem koji nije lako vidljiv je da se ploca savila, i to se dogodilo sa sve tri koje sam do sada vidio. Prije sastavljanja sam je stavio u improvizirani drzac koji je savija u suprotnom smjeru, odmah nakon pranja, i tako je ostala slijedecih 3 dana. Za to vrijeme je isla nabavka svih potrebnih dijelova. Kao i na ploci VU metra, bilo je ponesto 'curistora' tako da su usput zamijenjeni svi mali poluvodici. Pazljivo oko ce uhvatiti 3 preostale 'bobica' diode - ispravne iz puno mladje reciklaze:
Nije mi dao vrag mira i morao sam taj problem hladila rijesiti kako spada. Na zalost, hladila imaju jos jedan problem a to je da su naopako - ploca ide lemnom stranom gore i cirkulacija zraka nije bas na visini. Na zalost nema na ploci mjesta za izbusiti rupe za prolaz zraka tako da je jedini lijek stviti hladila vece efektivne povrsine i nadati se najboljem. Iz istog razloga su stavljeni visoki i uzi elektroliti kako bi oko hladila ostalo vise mjesta. Srecom, kako su danasnji elektroliti manjih dimenzija za isti kapacitet, takav je izbor bio na raspolaganju. Radi jedne druge modifikacije o kojoj ce vise rijeci biti u dijelu teme o driver plocama za izlaze, filterski elektroliti za pomocni napon +-85V su malo povecanog kapaciteta, cca 50%.
Hladila su inace ista, crno je za pomocni napon za releje i osvjetljenje i inace se vise zagrijava radi cega je i odabrana crna verzija, s obzirom da nisam imao sva tri crna. Detalj koji se ne vidi je da hladila inace imaju po dva debela pina za montazu. Na zalost na ploci se naslo mjesta samo za jedan, jer svugdje drugdje idu nekakvi vodovi. Na ploci je probusen provrt za taj pin i s druge strane zalemljen mali prsten od deblje zice koji sprecava pin da se izvuce i time skupa s tranzistorom drzi hladilo kako spada na ploci. Nema ljepila
Jos kratak pogled s donje strane - odnosno ono sto ce na kraju biti vidljivo kad se otvori pojacalo. Naravno, sva mjesta za zice su ociscena. Inace sve ploce imaju na tim mjestima zakovice tako da se zice mogu zalemiti bilo sa strane vodova ili elemenata bez opasnosti da se ostete vodovi.
Pažnja! Nemaš dopuštenje kao gost foruma za pregledavanje i/ili preuzimanje privit(a)ka dodan(og)ih postu.
- ilimzn
- Postovi: 1201
- Pridružen: Sri ožu 27, 2013 1:26 am
Re: Yamaha B2 VFET izlaz
Postao/la ilimzn » Sub sij 17, 2015 4:45 pm
Opet malo vise u detalje oko dijelova koji su skidani sa sasije, ovaj puta se radi o modulima zilaznih pojacala. Inace oni su povelika tema sami za sebe, prvenstveno radi izbora tranzistora u odnosu na napone napajanja. Raspolozivost visokonaponskih tranzistora koji istovremena imaju veliko pojacanje i visoku gornju granicnu frekvenciju bas i nije bila velika kad je B2 konstruiran, tako da je jedan broj tranzistora selektiran. medjutim, upravo ti tipovi imaju reputaciju degradacije karakteristika s vremenom. Radi toga ce trebati mijenjati vecinu ako ne i sve poluvodice na driver plocama, uz sacicu drugih elemenata, o cemu ce vise rijeci biti u posebnom dijelu teme.
Za sada evo procesa skidanja i malo detaljnjeg pogleda na 'kocke':
Lijeci i desni kanal su posve jednaki. S driver ploce se odleme zice koje dovode pomocno napajanje i koaks koji dovodi ulani signal. Sa zadnje strane hladila je ploca koja na sebi ima podnozja za izlazne tranzistore i par vezanih elemenata, na koju dolaze vodovi glavnog napajanja i izlaza - njih treba odlemiti s lemnih usica:
U stvarnosti ovi se moduli zavrsiti kao rezerva a oni s mojeg B2 idu u ovo pojacalo. Razlikuju se u jednom detalju o kojem vise u relevantnom trenutku. Dva duga vijka vidljica na gornjoj slici drze citavo hladilo s plocama na sasiji, cijim skidanjem cijela 'kocka' izlazi u komadu:
Na gornjoj slici se vidi i vezna ploca izmedju driver ploce i nosaca tranzistora, kopja je ujedno i jedini dio pojacala spojen konektorima. Zacudo, ovo je mozda i jedino mjesto gdje to bas i nije pametno, gubitak kontakta rezultira 'otvaranjem' VFET-ova u potpunosti i kratkim spojem kroz njih preko glavnog napajanja. No, nisam upoznat ni sa jednim slucajem da se to zaista ikad dogodilo. Zapravo to i nije cudo jer su konektori dosta kvalitetni usprkos tome sto nemaju pozlacene kontakte i nisam niti jedan vidio korodiran. Uz to pinovi su jako dugi i konektori se mogu izvuci za gotovo 1cm a da i dalje imaju kontakt.
Evo malo direktnijeg pogleda na driver plocu:
Vidi se jedan broj otpora u termo buziru, kao i dva koji su na prvi pogled malo preveliki za mjesto na ploci. Izgled ne vara, ovo je prije doba metal film ili MOX otpora. Prisutan je i jedan broj 'otpornika osiguraca' koji ce svi biti izmjenjeni. Ova vrsta otpora se pokazala nepouzdana s vremenom i ne koristi se vise. Osnovna ideja je bila sprecavanje zapaljivosti, nesto sto je rijeseno drugim materijalima, npr. metal film otporima. S lijeve strane se vide pomalo cudni TO5 tranzistori s limenim prstenom na koje je jos dodano i hladilo. To su driveri za VFET-ove. Ovi bez hladila su VAS stupanj pojacala koji radi s punih +-85V. Na zalost upravo ti tranzistori su najproblematicniji i nije im lako naci zamjene. Ali, taj problem sam vec imao dovoljno puta da je rijesenje poznato...
Eto i vezne ploce i nosaca izaznih tranzistora. Otpori su u sourcevima izlaza i sluze iskljucivo za rad prekostrujne zastite. Ovo je pomalo paradoksalno, jer su u izlazima dva para VFET-ova, koji su spojeni doslovno u paralelu, pin na pin. To naravno zahtijeva selekciju. Iz nekog razloga nije svaki dobio svoj source otpor, sto bi malo umanjilo razlike, ali vjerujem ipak dovoljno da pojednostavi odabir parova. Medjutim, u Yamahi su mislili drugacije i na ovom primjerku cu to postovati. Na ploci je i izlazni Zobel.
A evo i njih - kategorija zmijski znoj i pticji zubi. Yamaha VFET-ovi su prakticno nenabavljivi. Ovdje su J26A i K76A, iako su u ranijim primjercima verzije bez A. Razlika u odnosu na originale je i uporaba liskuna. Prvi primjerci B2 su imali pojacanu eloksazu na povrsini gdje dolaze VFET-ovi ili posebnu izolacijsku boju, u svrhu minimiziranja toplinskog otpora. Moduli koji ce na kraju zavrsiti u ovom B2 ce imati upravo tu verziju VFETa i hladila. Naime, J26A i K76A su derivati originala napravljeni za rad u pojacalu Yamaha B3 (po jedan par). Zato cu ih ostaviti za svoju rezervu za slucaj da jednog dana uspijem negdje nabaviti spomenuti B3 koji je, iako nesto manje snage, malo naprednija konstrukcija sto se tice driver elektronike, ne racunajuci B1 koji je jednostavno statement uredjaj i kompletno jedinstven.
Za sada evo procesa skidanja i malo detaljnjeg pogleda na 'kocke':
Lijeci i desni kanal su posve jednaki. S driver ploce se odleme zice koje dovode pomocno napajanje i koaks koji dovodi ulani signal. Sa zadnje strane hladila je ploca koja na sebi ima podnozja za izlazne tranzistore i par vezanih elemenata, na koju dolaze vodovi glavnog napajanja i izlaza - njih treba odlemiti s lemnih usica:
U stvarnosti ovi se moduli zavrsiti kao rezerva a oni s mojeg B2 idu u ovo pojacalo. Razlikuju se u jednom detalju o kojem vise u relevantnom trenutku. Dva duga vijka vidljica na gornjoj slici drze citavo hladilo s plocama na sasiji, cijim skidanjem cijela 'kocka' izlazi u komadu:
Na gornjoj slici se vidi i vezna ploca izmedju driver ploce i nosaca tranzistora, kopja je ujedno i jedini dio pojacala spojen konektorima. Zacudo, ovo je mozda i jedino mjesto gdje to bas i nije pametno, gubitak kontakta rezultira 'otvaranjem' VFET-ova u potpunosti i kratkim spojem kroz njih preko glavnog napajanja. No, nisam upoznat ni sa jednim slucajem da se to zaista ikad dogodilo. Zapravo to i nije cudo jer su konektori dosta kvalitetni usprkos tome sto nemaju pozlacene kontakte i nisam niti jedan vidio korodiran. Uz to pinovi su jako dugi i konektori se mogu izvuci za gotovo 1cm a da i dalje imaju kontakt.
Evo malo direktnijeg pogleda na driver plocu:
Vidi se jedan broj otpora u termo buziru, kao i dva koji su na prvi pogled malo preveliki za mjesto na ploci. Izgled ne vara, ovo je prije doba metal film ili MOX otpora. Prisutan je i jedan broj 'otpornika osiguraca' koji ce svi biti izmjenjeni. Ova vrsta otpora se pokazala nepouzdana s vremenom i ne koristi se vise. Osnovna ideja je bila sprecavanje zapaljivosti, nesto sto je rijeseno drugim materijalima, npr. metal film otporima. S lijeve strane se vide pomalo cudni TO5 tranzistori s limenim prstenom na koje je jos dodano i hladilo. To su driveri za VFET-ove. Ovi bez hladila su VAS stupanj pojacala koji radi s punih +-85V. Na zalost upravo ti tranzistori su najproblematicniji i nije im lako naci zamjene. Ali, taj problem sam vec imao dovoljno puta da je rijesenje poznato...
Eto i vezne ploce i nosaca izaznih tranzistora. Otpori su u sourcevima izlaza i sluze iskljucivo za rad prekostrujne zastite. Ovo je pomalo paradoksalno, jer su u izlazima dva para VFET-ova, koji su spojeni doslovno u paralelu, pin na pin. To naravno zahtijeva selekciju. Iz nekog razloga nije svaki dobio svoj source otpor, sto bi malo umanjilo razlike, ali vjerujem ipak dovoljno da pojednostavi odabir parova. Medjutim, u Yamahi su mislili drugacije i na ovom primjerku cu to postovati. Na ploci je i izlazni Zobel.
A evo i njih - kategorija zmijski znoj i pticji zubi. Yamaha VFET-ovi su prakticno nenabavljivi. Ovdje su J26A i K76A, iako su u ranijim primjercima verzije bez A. Razlika u odnosu na originale je i uporaba liskuna. Prvi primjerci B2 su imali pojacanu eloksazu na povrsini gdje dolaze VFET-ovi ili posebnu izolacijsku boju, u svrhu minimiziranja toplinskog otpora. Moduli koji ce na kraju zavrsiti u ovom B2 ce imati upravo tu verziju VFETa i hladila. Naime, J26A i K76A su derivati originala napravljeni za rad u pojacalu Yamaha B3 (po jedan par). Zato cu ih ostaviti za svoju rezervu za slucaj da jednog dana uspijem negdje nabaviti spomenuti B3
koji je, iako nesto manje snage, malo naprednija konstrukcija sto se tice driver elektronike, ne racunajuci B1 koji je jednostavno statement uredjaj i kompletno jedinstven.Pažnja! Nemaš dopuštenje kao gost foruma za pregledavanje i/ili preuzimanje privit(a)ka dodan(og)ih postu.
- ilimzn
- Postovi: 1201
- Pridružen: Sri ožu 27, 2013 1:26 am
Re: Yamaha B2 VFET izlaz
Postao/la ilimzn » Ned sij 18, 2015 7:03 pm
U medjuvremenu, nije teko zamisliti kamo ide ova prica - dio po dio se skida sa sasije dok sve nece biti rastavljeno, kako bi se sve skupa moglo temeljito ocistiti i po potrebi revidirati.
Evo za pocetak jedan pogled na zadnju plocu:
Malo bolji pogled na konektore za ulaz otkriva da nisu originalni. originali su tokareni ok komada mjedi koja je prekrivena legurom srebra i vrlo su robusni. Ovdje su zamijenjeni najobicnijim jeftinjak plasticnim kojima je jedina pozitivna osobina da su pozlaceni. No ni taj posao bas nije odradjen na visini, vijci su 'malo u krivo':
Na zalost to nije sve - u unutrasnjosti je jos vece razocaranje. Radi se o dva para konektora recikliranih s nekakve novije furde, koji su zapravno namjenjeni za montazu na plocicu pod pravim kutem. Da stvar bude 'ljepsa', spojeni su komadom ribbon kabla recikliranog iz starog PC-a, koji je jedva zguzvan na raspolozivo mjesto. Strahovita inteligencija (po sistemu, aha kako sam se samo sjetio) ovog 'upgrade-a se vidi u tome da je za svaki ulaz koristeno po 5 zila, s time da su signalne zile lijevog i desnog kanala poduplane, ali zato je zajednicka masa za oba kanala po kojoj se sve ulazne struje vracaju, dovedena jednom zilom. I sve to naravno nije vodjeno u paralelu. Badava sto se takvi kablovi redovito spajaju sa svakom drugom zilom na masu, sto bi vec trebalo malo nagnati na razmisljanje, al sto ces razmisljat kad ZNAS da je bitan PUT SIGNALA. a masa je tu... eto tako. Cisto da se zna, ovaj je primjerak dosao iz Njemacke, dakle stanovit postotak ovakvih rodjenih audiofilskih genija u populaciji nije jedinstven samo za ove nase prostore.
U nastavku se vidi dio spoja na mrezu:
Ovdje zapravo sve stima ali ce ipak morati biti modificirano radi jednog drugog problema, konkretno prekidaca napajanja. On je na ovim uredjajima slaba tocka, i elektricno i mehanicki. Stovise, ako postoji najniza tocka kvalitete na ovom pojacalu, to je prekidac napajanja, koji izgleda vrlo improvizirano. Posvetit cu mu posebni post. Uglavnom, ozicenje mreze ce biti malo modificirano kako bi se iz njega izvukao maksimum.
Evo i konektora za zvucnike. Radi se o dosta neuobicajenoj verziji konektora za golu zicu, i takvi ce ostati osim ako se neki buduvi vlasnik ne izjasni da zeli zamjenu za klasicne banane. Jedino ce ozicenje biti malo drugacije poslozeno.
Opcenito, ideja je poskidati sve elemente da se mogu kako treba ocistiti, no istovremeno treba malo paznje posvetiti ozicenju. Same zice su u odlicnom stanju ali su smjestene u PVC buzire koji su potamnili, otvrdnuli i upili necistoce i katran u povrsinu, tako da su istovremeno krti i ljepljivi. Zato je zadatak skidati element po element i zamijeniti PVC spiralnim drzacima, cuvajuci pri tom originalni oblik ozicenja. Nakon sto je sve raspetljano s prednje strane, prednja ploca sasije se jednostavno skida skidanjem 4 vijka, istot ako se skida i limeni oklop koji ujedno sluzi i kao drzac elektrolita - drze ga jos samo dva vijka. Nakon tega gledano straga imamo ovu situaciju:
Da sad ne davim puno s etapama, dio po dio PVC-a se skida cime se oslobadja ozicenje, i nadomjesta spiralom, dok je ozicenje jos na svom mjestu, kako bi se sacuvao oblik. Jedan dio (mreza) ce biti kompletno napravljen na novo tako da je za sad maknut kao takav. Najprije se oslobode transformatori i na sasiji ostaje ovo na slici ispod (vidi se djelomicno vec slozeni dio zicane forme). Vec u slijedecem koraku sve zice idu dolje i ostaje gola sasija, koja onda sa svim ostalim dijelovima mehanike ide na pranje.
Sami trafoi su vezani medjusobno, ostavljena je i veza sa osiguracima i prekidacem za odabir 220 ili 240V mreznog napona. Taj dio se nece odspajati vec ce se trafoi ocistiti i sve skupa vratiti tako kako je uz stavljanje spirala za formiranje zica:
Evo za pocetak jedan pogled na zadnju plocu:
Malo bolji pogled na konektore za ulaz otkriva da nisu originalni. originali su tokareni ok komada mjedi koja je prekrivena legurom srebra i vrlo su robusni. Ovdje su zamijenjeni najobicnijim jeftinjak plasticnim kojima je jedina pozitivna osobina da su pozlaceni. No ni taj posao bas nije odradjen na visini, vijci su 'malo u krivo':
Na zalost to nije sve - u unutrasnjosti je jos vece razocaranje. Radi se o dva para konektora recikliranih s nekakve novije furde, koji su zapravno namjenjeni za montazu na plocicu pod pravim kutem. Da stvar bude 'ljepsa', spojeni su komadom ribbon kabla recikliranog iz starog PC-a, koji je jedva zguzvan na raspolozivo mjesto. Strahovita inteligencija (po sistemu, aha kako sam se samo sjetio) ovog 'upgrade-a se vidi u tome da je za svaki ulaz koristeno po 5 zila, s time da su signalne zile lijevog i desnog kanala poduplane, ali zato je zajednicka masa za oba kanala po kojoj se sve ulazne struje vracaju, dovedena jednom zilom. I sve to naravno nije vodjeno u paralelu. Badava sto se takvi kablovi redovito spajaju sa svakom drugom zilom na masu, sto bi vec trebalo malo nagnati na razmisljanje, al sto ces razmisljat kad ZNAS da je bitan PUT SIGNALA. a masa je tu... eto tako. Cisto da se zna, ovaj je primjerak dosao iz Njemacke, dakle stanovit postotak ovakvih rodjenih audiofilskih genija u populaciji nije jedinstven samo za ove nase prostore.
U nastavku se vidi dio spoja na mrezu:
Ovdje zapravo sve stima ali ce ipak morati biti modificirano radi jednog drugog problema, konkretno prekidaca napajanja. On je na ovim uredjajima slaba tocka, i elektricno i mehanicki. Stovise, ako postoji najniza tocka kvalitete na ovom pojacalu, to je prekidac napajanja, koji izgleda vrlo improvizirano. Posvetit cu mu posebni post. Uglavnom, ozicenje mreze ce biti malo modificirano kako bi se iz njega izvukao maksimum.
Evo i konektora za zvucnike. Radi se o dosta neuobicajenoj verziji konektora za golu zicu, i takvi ce ostati osim ako se neki buduvi vlasnik ne izjasni da zeli zamjenu za klasicne banane. Jedino ce ozicenje biti malo drugacije poslozeno.
Opcenito, ideja je poskidati sve elemente da se mogu kako treba ocistiti, no istovremeno treba malo paznje posvetiti ozicenju. Same zice su u odlicnom stanju ali su smjestene u PVC buzire koji su potamnili, otvrdnuli i upili necistoce i katran u povrsinu, tako da su istovremeno krti i ljepljivi. Zato je zadatak skidati element po element i zamijeniti PVC spiralnim drzacima, cuvajuci pri tom originalni oblik ozicenja. Nakon sto je sve raspetljano s prednje strane, prednja ploca sasije se jednostavno skida skidanjem 4 vijka, istot ako se skida i limeni oklop koji ujedno sluzi i kao drzac elektrolita - drze ga jos samo dva vijka. Nakon tega gledano straga imamo ovu situaciju:
Da sad ne davim puno s etapama, dio po dio PVC-a se skida cime se oslobadja ozicenje, i nadomjesta spiralom, dok je ozicenje jos na svom mjestu, kako bi se sacuvao oblik. Jedan dio (mreza) ce biti kompletno napravljen na novo tako da je za sad maknut kao takav. Najprije se oslobode transformatori i na sasiji ostaje ovo na slici ispod (vidi se djelomicno vec slozeni dio zicane forme). Vec u slijedecem koraku sve zice idu dolje i ostaje gola sasija, koja onda sa svim ostalim dijelovima mehanike ide na pranje.
Sami trafoi su vezani medjusobno, ostavljena je i veza sa osiguracima i prekidacem za odabir 220 ili 240V mreznog napona. Taj dio se nece odspajati vec ce se trafoi ocistiti i sve skupa vratiti tako kako je uz stavljanje spirala za formiranje zica:
Pažnja! Nemaš dopuštenje kao gost foruma za pregledavanje i/ili preuzimanje privit(a)ka dodan(og)ih postu.
- ilimzn
- Postovi: 1201
- Pridružen: Sri ožu 27, 2013 1:26 am
Re: Yamaha B2 VFET izlaz
Postao/la ilimzn » Uto sij 20, 2015 3:35 am
Evo i nastavka. Svi dijelovi kutije idu najprije u pranje:
Nakon sto je sve temeljito oprano, pocinjemo ponovno od gole sasije, po sistemu 'sastavljanje obrnutim redoslijedom':
Prvo ide desni dio ozicenja i desni trafo. Ozicenje sadrzi dvije grane, jedna su vodovi za VU metar (postoje dodatni ulazi s zadnje strane) i ozicenje s pomocnog ispravljaca i zastite izlaza. Drugi dio su koaksijalni kablovi koji idu s ulaza signala i vracaju se prema selekciji izvora za VU metar. Taj dio ce na prdnjoj ploci biti spojen na plocu selektora ulaza:
Slijedece ide lijevi dio ozicenja i lijevi trafo - taj dio je takodjer dvostruk, s time da od zadnje ploce ide samo dio prema prekidacu mreze. Ostalo ide samo prema ploci pomocnog ispravljaca i zastite:
Nastavak slijedi sa zadnje strane, gdje je dio ozicenja koji spaja trafoe na mrezu. Tu je selektor napona, osiguraci (do kojih se inace dolazi skidanjem poklopca na zadnjoj ploci), kao i spoj na mrezni kabel. Zanimljivo je da uredjaj ima standardu uvodnicu i luster kleme pa se moze staviti bilo koji kabel koji moze proci kroz uvodnicu - pa i poprilicno debeo. To je inace jedna od sitnih izmjena koja ce biti izvedena na ovom uredjaju:
Inace izmedju trafoa (i elektrolita glavnog napajanja) i zadnje ploce dolazi lim koji je djelom drzac raznih elemenata a dijelom elektromagnetski oklop. Na tom limu se montiraju nosaci osiguraca za mrezu (po jedan za svaki trafo). Na slici dolje fali plasticni drzac koji drzi dio ozicenja prema izlaznim konektorima. Na zalost original je pukao... sreca da ima reciklaza! Ti posebni komadici su inace nemoguci za nabaviti:
U nastavku slijedi montaza zadnje ploce. No, prije toga, vratit cu se malo na plocu s ulaznim konektorima koja se tamo nalazi. Ovo je 'zateceno stanje':
Osim ociglednog 'upgrade-a' kojeg treba 'undo-ati' vidi se 8 malih tantal elektrolita. Oni su spojeni antiserijski, tj. glume bipolarni kondenzator. Koliko god da su kvalitetni, ovo nije bas dobra ideja, iako je to vjerojatno za razumne novce bilo najbolje sto se tada moglo staviti. Kondenzatori su inace u seriji sa signalom samo kada je selektor ulaza postavljen u polozaj AC i zapravo odredjuju hoce li pojacalo radit s ulazom AC ili DC vezanim. Osim sto je stavljena originalna plocica sa tokarenim konekttorima, i ociscenim prekidacima, tantali su na njoj zamijenjeni Panasonic minijaturnim folijskim kondenzatorima 2.2uF - svakako bolje od bilo kakvog elektrolita. Elementi slicne bolje izmedju konektora na lijevoj strani i prekidaca su precizni metal film neinduktivni otpori, koji sluze kao kalibrirano dijelilo kada se VU metri koriste s vanjskim signalom (za sto je zapravo taj par cincheva na lijevoj strani). Inace su strateski rasporedjeni na nekoliko mjesta po pojacalu.
Nakon sto je sve temeljito oprano, pocinjemo ponovno od gole sasije, po sistemu 'sastavljanje obrnutim redoslijedom':
Prvo ide desni dio ozicenja i desni trafo. Ozicenje sadrzi dvije grane, jedna su vodovi za VU metar (postoje dodatni ulazi s zadnje strane) i ozicenje s pomocnog ispravljaca i zastite izlaza. Drugi dio su koaksijalni kablovi koji idu s ulaza signala i vracaju se prema selekciji izvora za VU metar. Taj dio ce na prdnjoj ploci biti spojen na plocu selektora ulaza:
Slijedece ide lijevi dio ozicenja i lijevi trafo - taj dio je takodjer dvostruk, s time da od zadnje ploce ide samo dio prema prekidacu mreze. Ostalo ide samo prema ploci pomocnog ispravljaca i zastite:
Nastavak slijedi sa zadnje strane, gdje je dio ozicenja koji spaja trafoe na mrezu. Tu je selektor napona, osiguraci (do kojih se inace dolazi skidanjem poklopca na zadnjoj ploci), kao i spoj na mrezni kabel. Zanimljivo je da uredjaj ima standardu uvodnicu i luster kleme pa se moze staviti bilo koji kabel koji moze proci kroz uvodnicu - pa i poprilicno debeo. To je inace jedna od sitnih izmjena koja ce biti izvedena na ovom uredjaju:
Inace izmedju trafoa (i elektrolita glavnog napajanja) i zadnje ploce dolazi lim koji je djelom drzac raznih elemenata a dijelom elektromagnetski oklop. Na tom limu se montiraju nosaci osiguraca za mrezu (po jedan za svaki trafo). Na slici dolje fali plasticni drzac koji drzi dio ozicenja prema izlaznim konektorima. Na zalost original je pukao... sreca da ima reciklaza! Ti posebni komadici su inace nemoguci za nabaviti:
U nastavku slijedi montaza zadnje ploce. No, prije toga, vratit cu se malo na plocu s ulaznim konektorima koja se tamo nalazi. Ovo je 'zateceno stanje':
Osim ociglednog 'upgrade-a' kojeg treba 'undo-ati' vidi se 8 malih tantal elektrolita. Oni su spojeni antiserijski, tj. glume bipolarni kondenzator. Koliko god da su kvalitetni, ovo nije bas dobra ideja, iako je to vjerojatno za razumne novce bilo najbolje sto se tada moglo staviti. Kondenzatori su inace u seriji sa signalom samo kada je selektor ulaza postavljen u polozaj AC i zapravo odredjuju hoce li pojacalo radit s ulazom AC ili DC vezanim. Osim sto je stavljena originalna plocica sa tokarenim konekttorima, i ociscenim prekidacima, tantali su na njoj zamijenjeni Panasonic minijaturnim folijskim kondenzatorima 2.2uF - svakako bolje od bilo kakvog elektrolita. Elementi slicne bolje izmedju konektora na lijevoj strani i prekidaca su precizni metal film neinduktivni otpori, koji sluze kao kalibrirano dijelilo kada se VU metri koriste s vanjskim signalom (za sto je zapravo taj par cincheva na lijevoj strani). Inace su strateski rasporedjeni na nekoliko mjesta po pojacalu.
Pažnja! Nemaš dopuštenje kao gost foruma za pregledavanje i/ili preuzimanje privit(a)ka dodan(og)ih postu.
- ilimzn
- Postovi: 1201
- Pridružen: Sri ožu 27, 2013 1:26 am
39 post(ov)a
• Strana 1 od 4 • 1, 2, 3, 4
Vrati se na: Refresh starih uređaja
Tko je online
Nema registriranih korisnika pregledava forum i 3 gostiju