Forum audio samograditelja

Vrijeme je za refresh jednog pravog, rijetkog i superlativnog teskasa.
Firma Kenwood nije posebno popularna kod nas kad se tice vrhunskih HiFi komponenti, prvenstveno jer smo ih navikli vidjeti u automobilima i u obliku relativno jeftinijih plasticnjaka od kasnih 80-ih na dalje. No, ova je firma u tzv. zlatnim godinama HiFi-ja proizvodila apsolutno vrhunske komponente, koje su druge, nama poznatije firme tipa Sansui, Yamaha, Pioneer, kao i nepoznatije tipa Luxman i sl. jedva pratili. Do kasnih 70-ih su se zaredale serije izvrsnih tunera i pojacala, a ovo, koje je koncipirano daleke 1974, a proizvodjeno od 1975 do 1978, u to je vrijeme bila kruna integriranih pojacala. Veci od dva vrlo slicna i rijetka modela (500 i 600) koja su se proizvodila po narudzbi, ovo je ultra-rijetka broncana verzija modela 600, s brojem 650. Ukupni broj svih komponenti u toj, tzv. Supreme seriji (700c pretpojacalo, 700m izlaz, 700t tuner, i 600/650t tuner) procjenjuje se na manje od 2000 komada sirom svijeta. Ta je serija direktno zasluzna za osnivanje forme Accuphase (kojoj je ime zapravo Kensonic Inc.) s kojom je Kenwood zapravo osnovao svoju High-end podruznicu. Ovo pojacalo je po mnogo cemu posebno kako u svoje, ako i u danasnje doba, o cemu vise kako ce teci refresh.

Definitivno jedno od ljepsih pojacala, koje jos ljepse izgleda u zivo. Na zalost, vidjelo je i boljih dana. Iako je ukupno gledano kozmeticki sasvim OK, fali jedan manji gumb (na slici fale dva, jedan je uzet za model za izradu ovog koji fali), a unutra su po njemu jahali razni diletanti. No, ovo pojacalo je, osim izuzetno po zvuku, rijetko ko kokosji zuvi, i pomisao da ga se ne restaurira uopce ne dolazi u obzir. Ovaj ljepotan treba zazivjeti i svirati, za sto je i napravljen.


Skidanje poklopca pokazuje arhitekturu koji ce Kenwood koristiti u mnogim kasnijim pojacalima blizu vrhu ponude - kompletno dual mono izlazno pojacalo, odvojeno do pretopjacala pregradom izmedju stupnjeva snage i prednje ploce. No, vide se i neki 'nedostaci' - neki genije je uspio ostetiti potenciometar, no srecom svi su dijelovi prisutni i to se moze popraviti:


Ovdje stednja nije dolazila u obzir - na sredini se u ovoj slici bolje vidi koaksijalni ALPS potenciometar sa 6 sekcija, preteca nekadasnjeg ALPS black beauty standardnog potenciometra, ovdje u verziji posebno za ovo pojacalo. Ovo j eujedno i medju prvim pojacalima gdje je vaznost kvalitete potenciometra prepoznata i njoj se prislo kao realnom inzenjerskom problemu


S donje strane se vidi paznja u rasporedu ozicenja - u to doba su se pojacala jos ozicavala mnogim kablovima, u ovom slucaju kruti OFC bakar za wire wrap kontakte za napajanja i zvucnike, i dini koaks za ulaze. S lijeve strane su provuceni svi koaksijalni kablovi, pazljivo smjestenu u 'bunt' radi minimiziranja mogucih petlji mase. S desne strane su svi jaki signali - izlazi, napajanja. No, tu su i neke 'letece' zice


Blizi pogles pokazuje mnoge presjecene kablove. Razlog: spaljen izlazni stupanj. Zapravo oba su 'sredjena' ali po ovom se posebno jako 'jahalo' o cemu vise kasnije:


Razmisljalo se i o servisiranju. Iako nije jednostavno, jer treba opreza radi krtih zica wire wrap-a, izlazna pojacala se mogu skinuti posebno, a ostale zice se vezu na zadnju stranu. Jedna mala napomena, atipicno za pojacala iz toga doba, zapravo nema sasije, premda su pojacala koje je Kenwood radio i prije i poslije imala sasiju kao glavni noseci element, kao i mnoga konkurenata iz tog vremena. Naime, pokusalo se koliko je moguce olaksati konstrukciju, pa je 'proto-sasija' koristena samo za nosac trafoa i elektrolita, a ostatak je 'samonoseci' - elementi se drze jedan na drugome i tek posve sastavljeno pojacalo ima punu krotost kutije. Limovi su relativno tanki.


Blizi pogled ukazuje na jos problema - leteca zica je koaks od 'main in' konektora na zadnjoj ploci, na kojem je spoj izlaza pretpojacala i ulaza u izlazno pojacalo:


Svi ulazni i izlazni konektori se lako odvajaju od zadnje ploce, uz odvijanje dva konektora za uzemljenje gramofona. No, uticnice, kabel i osigurac napajanja treba odlemiti. Ovo je ionako potrebno s obzirom da sve treba rastaviti do kraja radi pregleda i ciscenja:


Nakon toga se skida cijela zadnja ploca, s koje se jos posebno trebaju skinuti osigurac i 3 uticnice za dodatne uredjaje:


Bez puno kompliciranja se skida i predna ploca, sto nisam uslikao jer je isto kao i kod mnogih drugih pojacala - po tri vijka na gornjoj i donjoj plohi profila prednje ploce se odviju, nakon sto se skinu svi gumbi:

Niti s gumbima nije bilo sale - puni aluminij i po dva imbusa za pricvrscenje za okrugle gumbe, a kip preklopke imaju plasticni insert u velikom aluminijskom komadu relativno neuobicajenog oblika:


Iza pregrade prema prednjoj ploci, nalazi se ploca stabilizatora napona za pretpojacalo, koja se stavlja u pozlaceni konektor. Skida se vrlo jednostavno, skidanjem sigurnosnog vijka:



No, kad je pogledamo bolje, evo opet rovarenja. Fale izlazni tranzistori, a ni stanje same ploce nakon sto su po njoj lemili i odlemljivali ko zna cime, nije bas bajno. Ovo ce naravno biti iz temelja obnovljeno:





Pored ploce stabilizatora, nalazi se ploca s dva greca - ili bi bar trebala biti dva da jedan ne fali! - koji su dio ispravljaca za lijevi i desni kanal, te relej zastite zvucnika. Ova ploca se ne skida ni najmanje jednostavno s obzirom da je s donje strane direktno vezana wire-wrap-om:


Vratimo se malo nazad na zadnju plocu, konkretno na plocicu s konektorima za zvucnike. Plus klema desnog kanala zvucnickog para C je potrgana i neki genije je stavio izvana luster klemu. Pojacalo je inace dosta neobicno jer ima izlaz za tri zvucnicka para, i jos cudnije, omogucava spajanja samo dva para odjednom (A i B), u kom slucaju kad je selektirano na prednjoj ploci A+B, spaja A i B u SERIJU. Da bi se izbjegao veci broj prolaza kroz kontakte zvucnickog selektora, par C ce dobiti moderne zvucnikce kleme, tako da potrgana klema nije neki problem - ionako ce sva 4 kontakta biti izbusena i umjesto originala idu zamjene:


Jos malo o problemima - desni kanal pojacala je dodatno izmesaren valjda u nekom pokusaju da ga se skine, jednostavno su odrezane zice. U prevodu: zicana forma ce se dijelom morati napraviti ispocetka:

Slijedi nastavak rastavljanja, skidanje modula izlaznih pojacala: prvo desni, koji j eu gorem stanju, iako ni lijevi nije bas mazen. PRvo, originalni tranzistori su mijenjani s 'ko zna cim' - doslovno. Kombinacija nekakvih Motorola tranzistora s custom oznakama i starim SK oznakama, koji nisu ni blizu dorasli zadatku. Istina, ovo je pojacalo koristilo prve serije 2SA747 i 2SC1116, po dva para po kanalu - tada su to bili doslovno najbolji izlazni tranzistori za pojacala uopce:


Plocica je u relativno dobrom stanju ali fale neki elementi - za barem jedan je stvarno misterija zasto ga je trebalo skinuti, Zobel otpornik. Trebao je za nesto drugo? Ideja skidanja dijelova s ovako neceg da bi se popravilo nesto drugo je inace svojstvena seoskom RTV serviseru, koji je uvjeren da sve zna


Situacija sa zadnje strane hladila nije losa osim odrezanih zica sa tranzistora prema napajanju. U kakvom su stanju emiterski otpori, pokazat ce restauracija pojedinog modula. Ne ocekujem bas idealnu situaciju s obzirom na mijenjane tranzistore...


S gornje strane, osim sto izgleda kao da je neko zgazio tranzistore nogom, bidi se da fale driver tranzistori, sto i nije poroblem, ali fale i hladila. Trebat ce nesto smisliti...


Lijevi kanal je jos uvijek povezan originalnim zicama, sto sam pazljivo dokumentirao iako postoji specifikacija u shemi - kod rijetkih uredjaja UVIJEK je pootrebno dokumentirati zateceno stanje, jer su radjeni u toliko malo komada da su eventualne (i vrlo vjerojatne) izmjene cesto radjene 'u hodu' i nema ih u dokumentaciji:


Tok rastavljanja - ne izgleda bas lijepo, ali se vidi logika - zice s pretpojacala i opcenito prednje ploce se polako oslobadjaju, sto je potrebno da se cijela sekcija pretpojacala moze skinuti:


Lijevi kanal ima jos cudniji set tranzistora. Tu su i dva originalna 'Japanca' koji su cak mozda i jedna od verzija originalnih koji su se ugradjivali u ovo pojacalo. Prtljanje s po jednim vijkom za svaki tranzistor samo govori o aljkavosti 'servisera' - nije to zato jer je bilo za testiranje, nego zato jer je pogubio vijke. Naime, fali ih jos, pogotovo s donje strane:


Situacija sa zadnje strane tranzistora je OK, ponovno, emiterski otpori su upitni za sad. S lijeve strane se vidi upletena crvena i bijela zica napajanja za taj kanal:


Plocica je s gornje strane na prvi i drugi pogled kompletna. Inace, kutija u donjem desnom kutu je izolacija i oklop za ulazni par FET-ova, cime se drze na konstantnoj i istoj temperaturi. Unutra je i source otpor koji ih zagrijava kako se ne bi skupljala vlaga. Ovo je jedno od prvih pojacala uopce s FET ulaznim stupnjem, i tada jos nije bilo dvostrukih FET-ova. FET-ovi su inace tema ovdje, ali o tom vise kasnije:


Jos je ostalo samo skinuti preklopnik za zvucnike, konektor za slusalice i prekidac napajanja s prednje ploce, kako bi se zicana forma prema straznjoj strani mogla kompletno maknuti. Nakon skidanja svih zica s izlaznih modula, moguce je skinuti i bunt koaksa prema ulazima, cime se cijeli prednji kraj s pretpojacalom moze odvojiti:

Evo i odvojenog pretpojacala. Ovdje je preskocen jedan mali korak o cemu malo kasnije (odspajanje zica pretpojacala prema stabilizatoru napajanja). Ukupno tro plocice: RIAA pretpojacalo (MM zvicnice 2.5 ili 5mV), ton kontrole, filteri i stupanj pretpojacala. No, prava je zanimljivost da je SVE to izvedeno s FET-ovima. Bipolarnih tranzistora NEMA.



Opet onaj gigantski potenciometar. Ovdje se vidi da su zapravo 7 sekcija, no sedma je zapravo mehanika za onaj 'klik' u sredini balans sekcije:


Filteri su aktivni, na istoj je ploci jos i selekcija frekvencija za ton kontrole:


Najkompleksnija je plocica s RIAA pretpojacalom, jer je na njoj i selekcija ulaznog signala, tako da s donje strane na nju dolazi hrpa oaksa sa ulaznih konektora na zadnjoj ploci. Tu se vidi jos jedan problem s kojim ce biti ozbiljnog posla - iako je mehanika slopke za lodness prisutna, fali tzv. 'wafer' - dio s kontaktima, na kojeg su inace i zalemljeni korekcijski RC clanovi. On je inace prilicno poseban i trebat ce ga re-kreirati od normalne sklopke, uz preracunavanje svih elemenata:


S gornje strane izgleda prilicno jednostavnije - no skriven je i pravi problem, a to je kako doci do lemnih mjesta za sve elemente koje ce trebati zamijeniti, kao i kako ocistiti plocu, skinuti sklopke, itd.


Malo poblize, lijevi i desni kanal - zanimljivi je tranzistor u TO-5 kucistu, kao i selekcija elemenata - stirofleks kondenzatori, i na kriticnim mjestima, metal film otpori - naravno, radi se o RIAA korekcijskoj mrezi.



Jos preostaje ploca s ton kontrolama. Fali poklopac potenciometra, srecom, sacuvao sam je pa ce se i to popraviti, a to sto je skinuta nije problem s obzirom da ce potove ionako trebati otvoriti i ocistiti:


Mali povrat na zadnju sekciju - zice za napajanje idu na konektros u koji ide stabilizator napona. Zice su pazljivo odspojene (uz mnogo slikanja!) a sam konektor se skida kao takav, s obzirom da sve treba rastaviti radi temeljitog ciscenja:

Pretpojacalo za sada ide na stranu, i vracamo se ostatku izlazne sekcije. Ostali su trafoi i elektroliti i suma zica koja izgleda zastrasujuce. No, vecina ce toga biti ionako napravljena ispocetka:


Pogled odozgora - prasno i zmazano ali manje-vise OK. No jedan dio koji nisam fotografirao je neciji pokusaj da izgleda, makne jedan par kondenzatora. Problem je sto su dva vijka od obujmice koja ih drzi, ispod trafoa. Naravno, 'genije' je pokusao skinuti trafo, zakljucio da je to prekomplicirano, i onda ga vratio, ali je naravno pricepio 3 zice. Ovdje se bas ne vidi jasno, ali lijevi trafo radi toga stoji malo u krivo:


Nakon korekcije, ne vidi se neka razlika. Sve to treba skinuti - na ovoj slici se ne vidi, ali plavi konektor za stabilizator napajanja za pretpojacala je vec maknut:


Genijalca koji je pokusao skinuti kondenzatore i nije uspio, pogotovo glupim cini cinjenica da se mogu skinuti bez skidanja obruca - dovoljno ga je odlabaviti. i evo ih ovdje: 4 komada po 18000uF/71V. Za razliku od mnogih koji su tjerali 63V kondenzatora 'do ruba', Kenwood je odabrao donekle nestandardnu ali primjerenu vrijednost maksimalnog radnog napona. Ipak, vrijeme je ucinilo svoje. Iako situacija nije strasna, 15000uF je ispod dozvoljenih -10% tolerancije, i ovi idu van:


A sad po redu, za skidanje trafoa - prvo pomocni namotaji (plava zica). Koriste se samo za zaruljicu na prednjoj ploci. Oba su trafoa ista, i radi se o 110-120 ili 220-240V multi-mreznom modelu. Gotovo sve Supreme komponente imaju neku vreziju univerzalnosti po pitanju napajanja:


Nakon toga primari, po dva ista u svakom trafou. Spajaju se serijijski ili paralelno, vec prema odabiru mjere. Inace, prekidaci za to ce biti izbaceni i selekcija postaje samo unutrasnja. Razloj je sto su prekidaci ispod konektora za zvucnike C, na koje idu kleme koje omogucavaju spajanje dovoljno debelih kablova, koji bi mogli pomaknuti prekidace unatoc sigurnosnoj plastici:


Sve zice su oslobodjene i trafoi se mogu maknuti. Pazljivi ce promatrac uociti da fali limeni profil iznad trafoa, koji sluzi kao pojacanje. Lim proto-sasije je prilicno debeo ali je i izrezan po sredini a na njemu su dva teska trafoa. Drzi se pomocu matica koje drze i trafoe:


I evo ih, slobodni i spremni za testiranje i ciscenje:


KAd se skinu trafoi, moze se doci do svih vijaka za obujmice za kondenzatore pa se sada sve moze do kraja rastaviti:


I evo svega skupa u dijelovima. Slijedeci korak, pranje.

A sad krenimo po malo u sastavljanje. Trafoi ocisceni, a elektroliti NOS - 18000uF/71V. Pravo cudo je sto su svi unutar originalnih specifikacija, i nakon 24 sata formiranja su i dalje super, ukljucivo ESR:


Prije montaze, mala priprema. Na rub sasije idu mali nosaci za donji rub plocica izlaznih modula. Problem je sto se drze vijcima koji idu s gornje strane, tako da spica i ostatak navoja ulaze u prostor gdje ce ici zice prema zadnjoj ploci. Radi toga sam odlucio ih permanentno zakovati pop-zakovicama. Najprije treba prosiriti provrt gdje je prije bio navoj vijka za lim:


Zatim ide mala pop-zakovica glavom sa donje strane. Glava je zaobljena i ne predstavlja problem niti opasnost za razne kablove:


Ovako to izgleda sastavljeno, plus su a provizori stavljene obujmice za kondenzatore. Vijci koji ih drze su tek zategnuti da obujmice ne otpadnu, jer je sve jos potrebno podesiti i centrirati kad se stave kondenzatori:


I evo ih. A sed i objasnjenje za misteriozne gumice oko kondenzatora - radi se o uparivanju. Sad ce se nekima pojaviti upitnici iznad glave. Od 4 kondenzatora, odaberu se dva para koji su najblize po vrijednostima. Radi nacina na koji radi ispravljac, pozeljno je da su kondenzator za pozitivno i negativno napajanje pojacala cim blizi po vrijednosti jer se time simetriraju pikovi struje u trafou, i maksimalno potiskuje DC komponentu, koju ne zelimo u trafou:


Slijede trafoi - za pocetak se stavljaju samo straznje matice pa je potreban oprez da se ne savije lim. O razlogu u nastavku:


I tu je razlog - limeni profil za pojacanje je blago modificiran, kako bi se oslobodilo malo vise mjesta za prolaz zica. Naime, na proto-sasiji su rupe za placticne drzace kablova, pri cemu su stavili od tri, samo dva (prvi i zadnji). S obzirom da ce kompletna zicana forma biti slozena ispocetka, stavit cu i dodatne drzace. Jedan od razloga za tu modifikaciju je izbacivanje ploce s grecevima i relejem. Grecevi drugacijeg tipa ce ici s donje strane na lim, kako bi se ujedno tako i hladili:



Evo i pocetka slaganja forme. Primari mereznih tradoa su vec spojeni na RC letvice, na njih ce kasnije doci spoj na prekidac napajanja i prema zadnjoj ploci. U odnosu na original, trafoi su rotirani za 180 stupnjeva tako da su mrezni izvodi na sredini, a niskonaponski prema rubovima, gdje prolaze drugi kablovi, ukljucivo i ulazne. Da bi se smanjila ikakva mogucnost indukcije smetnji, zice su upletene, i provedene uz sam oklop trafoa, da se ostavi cim vise mjesta za ostalo ozicenje. Jedan grec je vec montiran skupa s dodatnim hladilom, drugi je tek stavljen da se vidi ideja montaze. Na sasiji vec postoje rupe koje se koriste za to:


Evo i blizeg pogleda na grec i hladilo. Grec je u sendvicu izmedju hladila i sasije, dakle osigurano mu je prilicno dobro hladjenje. Uz to su i izvodi ostaliprilicno dugi, kako bi se preko istih disipirala toplina da ne zagrijava klemu kondenzatora. Ovo j einace dosta cesta zamka, zagrijavanje kleme, a pogotovo ove vrste koja je zakovana direktno kroz gumenu brtvu, treba izbjegavati, ne samo zato da se ne podize temperatura do razine razvijanja tlaka u kondenzatoru, vec i da ne dodje do ubrzavanja normalnih elektrokemijskih procesa unutar kondenzatora, koju mogu ostetiti kontakt elektroda s klemom iznutra, korozijom. Jedno prijasnje iskustvo je pokazalo prilicno drasticne poslijedice takvog neceg, tamo je na klemu bio zalemljen bleeder otpor koji se jako zagrijavao, radi cega je, premda vrlo polagano, isparavanje elektrolita pojelo radi galvanske korozije aluminijsku zakovicu koja spaja elektrode na klemu, te je kondenzator otisao u prekid.

Evo i gotovog osnovnog ozicenja ispravljaca. Fale jos samo bleeder otpori na negativnoj strani (koji se isto montiraju s malim viskom izvoda, iako se ne zahrijavaju previse). Bleeder za pozitivnu stranu je osiguran strukturom napajanja pretpojacala. Sitni upgrade su dodatne folije preko elektrolita, te folijski kondenzatori preko dioda u grecu - koji zamjenjuju originalne keramicke. Radi se o 2% polikarbonatu sto je totalni over-kill ali kad ih vec imam hrpu...


Slijedeci je korak dodavanje spomenutih bleedera, i debele bakrene zice koja spaja mase ispravljaca medju elektrolitima a i medju kanalima. Ovdje ce ici jos jedan mali upgrade, u nacinu spajanja mase. Ovo je pojacalo zanimljivo s obzirom da je izlaz dual mono, a ulaz, premda ima odvojena napajanja za lijevi i desni kanal, ima zajednicku masu. Radi toga treba jako paziti na raspored power i signal grounda. U originalu je postojao jedan manji problem, power ground (prema zvucnicima) i centralni izvod trafoa su isli jedan do drugoga na spoj kondenzatora u izpravljacu. Taj je spoj bio komad deblje zice, na koju su zalemili na sredinu sve mase. No, fizicki ih nije moguce spojiti u jednu tocku tako da se uvijek radi pikova struje punjenja kondenzatora, javlja razlika napona medju njima. Iako se radi o mV, i najmanja greska u slijedu masa moze dovesti do toga da pojacalo pojacava tu razliku.
U poboljsanoj verziji, svi se kondenzatori skupa spajaju dugom sipkom (ili debelom zicom), koja dolazi do profila za pojacanje. Spoj sa centralnim izvodom trafoa izveden je za svaki kanal na dijelu koji spaja par filterskih kondenzatora. Buduci da je lijevi i desni par galvanski izoliran, kroz dio koji ih spaja (po sredini sasije), ne tece nikakva struja vezana s ispravljanjem, pa su ostale mase rasporedjene po njemu. Pri tome su power ground-ovi pojedinog kanala spojeni blizu spoja mase svog kanala. Stovise, prakticno su na samoj klemi kondenzatora sa strane koja se spaja na drugi kanal, dok je centralni izvod trafoa na drugoj strani kleme, sa strane koja se spaja na drugi kondenzator u paru za taj kanal. Na taj je nacin minimiziran otpor prema ispravljacu (de facto >90% tog otpora su zice za power ground), a istovremeno minimiziran bilo kakav protok struje kroz spoj masa dva kanala. Sa sredine tog spoja se onda bez problema mogu cak i sa dosta razmaka povlaciti signalne mase kao i mase napajanja za pretpojacalo. Ove zadnje ne doprinose zapravo trujom s obzirom da cijelo pretpojacalo radi u klasi A i suma struja kroz masu je teoretski nula.

ilimzn napisao:Vrijeme je za refresh jednog pravog, rijetkog i superlativnog teskasa.
Firma Kenwood nije posebno popularna kod nas kad se tice vrhunskih HiFi komponenti, prvenstveno jer smo ih navikli vidjeti u automobilima i u obliku relativno jeftinijih plasticnjaka od kasnih 80-ih na dalje.

Malo offtopic... sorry... ovdje bih te ispravio, naime devedesetih sam se bavio i auto muzikom, i tada je Kenwood slovio kao renomirana marka autoradija, jedino Blaupunkt je imao bolji tuner od njih. A samo kao zanimljivost, ja dan-danas u mom 20 i kusur starom Fiat Tipu imam Kenwood KRC759 flip down kazic. Cudo nevidjeno od uredjaj, samo jednom mu promjenio flat kabel i to je to. I dan danas radi kazetofon bez greske. Povremeni suputnici u auti ne mogu vjerovati da kazeta tako moze zvucati

Eto, samo toliko... sorry jos jednom na offtopicu.

Sve OK, ali nisi skuzio, ono sto su imali za aute je (naravno, ako si htio platiti) bilo odlicno, i moglo se i kod nas kupiti. No sto se tice HiFi komponenti, nitko nije nudio nista pametno od njih u HR. Vani druga prica (bas dobar primjer, kazetofoni i tuneri), a daleko od toga da nisu proizvodili dobre komponente (L serija npr). Inace je to firma koja se prvenstveno bavi radio tehnikom, ukljucivo vojnom i pogotovo mornarickom, koju civilstvo uglavnom nije ni vidlo niti hoce. Ali, tko to zna napraviti, zna napraviti i barem dobar tuner. Inace, u ovoj seriji je i jedan od najboljih tunera ikad, 600T (kojeg posjedujem, iako i njemu ce trebati malo mazenja).

Autoradio, pojačala, mornarica, komunikacije o.k. ali kaj bi bilo kad bi bilo bilo bi ovo negdje usput u stanu "da se nađe"

Koga zanima neka pročita na stranici allegrosound.com ili negdje drugdje što stoji iza oznake 07 /nije 007/