LesFaul napisao:Logicno pitanje nakon ovih pretpostavki je zasto je uopce napustena proizvodnja VFET-ova??? Ekonomska neisplativost? Bolja arhitektura novi(ji)h tranzistora? Sva me ta prica oko VFET-ova neodoljivo podsjeca na hype vezan uz cijevi u odnosu na tranzistore nakon sto je masovna proizvodnja "vakuuma u staklu" prestala prije kakvih 50-ak godina...
Ta prica je prilicno kompleksna i zapravo se radi o poprilicno visokoj sijeni proizvodnje VFET-a (tada) kao i polaganom nestajanju takve vrste HiFi-ja i njegove pretvorbe u cistu komercijalu, iz raznih ekonomsko-politickih razloga prisutnih u to doba. Govorimo o kraju tzv. zlatnog doba HiFi-ja kada je na zalost bilo kakav ozbiljan razvoj, sto komponenti, sto topologija, prakticki stao.
VFET je konkretno 'ubio' lateralni MOSFET, prvenstveno cijenom, svercajuci se na vec utabani put zvan 'FET' pa sad V ili MOS vecini ionako nejasno i svejedno. I dan danas po forumima treba objasnjavati da VFET _NIJE_ MOSFET jer nije VMOS itd itd, da ne pricam o razlici u karakteristikama tipa trioda - pentoda. Posebno je ironicno da je Hitachi, koji je ugurao lateralne MOSFET-e u audio, proizvodio vrlo kratko vrijeme i jedan par VFET-ova, za svoje jedino VFET pojacalo, HA-500F (najrijedje od svih).
Drugi faktor je smjena ljudi sa onih koji se jos sjecaju trioda, na one koji u svom skolovanju za tu 'starudiju' nisu nikad ni culi. To j eujedno i razlog zasto su VFET-i iskljucivo dolazili iz Japana, iako je, recimo, Sony drage volje poklanjali samplove americkim proizvodjacima tipa Sumo i Threshold, sto znam iz prve ruke. Cak i u vecini Japanskih uredjaja se vidi da dizajneri nisu bas bilui upuceni u specificnosti trioda, vecina je tipicne konfiguracije za bipolarca, s VFET-ima uguranima u izlazni stupanj. Kasnije je to vrijedilo i za MOSFET-e, i cesto je slucaj do danasnjeg dana. No, postoje izuzeci. Najveci je svakako Yamaha B1, ali njezini dizajneri su bili itekako dobro upoznati s cijevima, i to se vidi.
Danas (za sada) nema proizvodnje VFET-a/SIT-a za audio, s izuzetkom Pass SIT1 za kojeg se zapravo moze reci isto s obzirom da je proizvedena jedna serija i to je to. Audio je jednostavno premalen kao takav da bi proizvodnja takvog specijalistickog elementa bila zanimljiva i jednoj vecoj firmi koja se time bavi. No, s druge strane, tehnologija je napredovala, tako da danas SIT moze biti lateralne a ne vertikalne strukture (sto cini proizvodnju jednako skupom ili jeftinom kao i bilo kog drugog masovno proizvedenog poluvodica), i cak je moguce izvesti IGSIT - dakle, MOSFET verziju SIT-a, s izoliranim gateom. Zasto se ne proizvode? Dva su problema - jedan je premalo trziste za rentabilnost, sto sam vec spomenuo, a drugi je sto (zanimljivo!) ni Sony, ni Yamaha, ni NEC ni Hitachi i dalje drze patente za VFET-ove i ne daju ih u public domain.
Ipak, moguce je da ima nade. Naime, razvoj SiC poluvodica bi mogla vratiti SIT u mainstream. SIT struktira je najjednostavnije izvediva na tom poluvodicu, i istovremeno je opcenito najrobusniji i najbrzi poluvodicki prekidac - jos uvijek. SiC poluvodicima je glavno trziste pretvaraci napona i sl, gdje je pouzdan rad i visoka efikasnost primarna karakteristika. SIT triodna karakteristika na prvi pogled nije idealna za prekidac, no manje je poznato da SIT ima i mod rada kao bipolarac sa strujom gate-a, gdje postaje izuzetno efikasan, cak efikasniji od MOSFET-a, a triodna karakteristika mu daje relativno 'soft' karakter prekidanja i ukljucivanja sto znacajno smanjuje probleme s smetnjama i gubitke radi rezonantnih pojava prilikom ukljucenja ili iskljucenja koje se trebaju neefikasno disipirati u kojekakvim R-C snubberima. Dodatno, cak i stare silicijske SIT strukture mogu raditi s naponima i strujama (istovremeno, jer nema sekundarnog proboja!) koje su i danas nedostizne i MOSFET-u i IGBT-u (bipolarci su odavna van te price). SIT za 3kV i 50A se lako mogao dobiti i prije 20 godina.
Ovdje se prica grana u jos jednom smjeru - ruskom. Autohtona MOSFET tehnologija je dugo vremena bila van domasaja ruskih proizvodjaca poluvodica, no u jednom trenu su se domogli NEC VFET-ova i isklonirali ih, te kasnije razvijali, tako da ih proizvode i do danas. Medjutim, SIT male snage je odavna izguran i sa tog trzista jeftinim uvoznim MOSFET-ima, no ostali su 'specijalci' tipa puck-ovi za 8kV i 2000A. S druge strane, za razliku od ostatka svijeta, Rusi su poradili na razvoju tzv. BSIT-a, sto je SIT koji iskljucivo radi u modu struje gate-a poput bipolarca (i slicno njima imaju Beta a ne mu
), za sklopne potrebe. Cak su jedno vrijeme proizvodili BSIT zamjene za popularnu BU seriju bipolaraca za visoke napone - za razliku od njih, BSIT nema sekundarnog proboja i s lakovom postize visoke probojne napone. Koliko znam ni oni nisu vise u proizvodnji, no moguce je da se uskoro reinkarniraju kao SiC...