U radionu mi je stiglo integrirano pojačalo "Fisher X-202-C" proizvedeno 1964-te godine namijenjeno za USA-tržište zajedno sa prilagodnim mrežnim auto-transformatorom (izvedba trafa iz sredine '70-ih godina prošlog stoljeća, a namotan negdje privatno Francuskoj).
Pojačalo je radilo "ispravno", ali izlazna snaga je bila skromna, izobličenja bi i pri relativno niskim glanoćama bila uočljiva, a gramofon je zvučao upadljivo tiše od ostalih izvora signala.
Mjerenjem sam ustanovio da su sve elektronke manje-više slabe, svi elektrolitski kondenzatori smanjenog kapaciteta, a svi potrebni naponi uglavnom niži od nominalno potrebnih.
Pregledom i skidanjem mrežnog trafa sam ustanovio da je premotavan, a spajanjem na nominalni mrežni napona od 120V za koji je primar namotan, ustanovio da su svi sekundarni naponi uglavnom ~20% previsoki!?
Čak i kada bih primarni napon smanjio na 110V, napon za grijanje (nominalno 6,3V) bi pri punom opterećenju od ~5A iznosio ~7-7,2V! To je izgleda ustanovio i onaj koji je pojačalo servisirao kada je ugrađivao taj premotavani trafo pa je ugradio jedan dodatni mali trafo 120V/15V/15VA gdje je sekundarni namotaj od 15V spojio u seriju sa primarnim namotajem glavnog mrežnog trafa i tako uspio kompenzirati prevelike napone sekundara.
U izlaznom stupnju su radile elektronke 7591A koje se danas ne mogu nabaviti (odnosno mogu, ali NOS-elektronke su jako skupe, a nova produkcija je samo brandirana kao 7591A, a u stvari se radi o elektronkama 5881, ili čak 6P2S-E!).
Poučen uspješnom implementacijom elektronki 6P41S umjesto 7591A u pojačalu "Scott-LK72", odlučio sam se ponovo za njih, a pogotovo što je mrežni trafo tražio premotavanje (odnosno ugradnju novoga!) gdje bih unaprijed mogao planirati povećanu struju potrebnu za grijanje.
Elektronke 6P41S traže promjenu podnožja (magnoval) pa bi netko mogao primjetiti da bi se umjesto njih mogle koristiti i elektronke 7868 koje se danas proizvode, a po podacima su jako slične (ako ne i ekvivalent!?) elektronkama 7591A. Za razliku od 6P41S koje na G2 ne podnose visoke napone i traže dodatni stabilizator, elektronka 7868 dobro podnosi visoke napone na G2 i dodatni stabilizator ne bi bio potreban, a i raspored pinova je potpuno jednak kao kod 6P41S.
Za razliku od 6P41S koja traži magnoval podnože koje se može nabaviti i koja imam, 7868 traži novar podnožje koje je danas teško nabaviti! U Kini se mogu kupiti podnožja koja oni prodaju kao univerzalna, odnosno primjenjiva i za magnoval elektronke (deblji pinovi) i za novar elektronke (tanji pinovi), ali u praksi je to vrlo nepouzdano i zna se dogoditi da novar elektronke nakon nekoliko zamjena i dobrog zagrijavanja više nemaju kontakta!
Dodatni razlog za korištenje 6P41S je i njihova višestruko niža cijena od 7868!
Originalna šema je u okretaču faze koristila elektronku 12AX7/ECC83 gdje prva trioda radi kao naponsko pojačalo, a druga kao "concertina", odnosno "katodyn" okretač faze.
Načelno je sve u redu, ali visok unutrašnji otpor elektronke 12AX7/ECC83 ne osigurava dobru faznu simetriju i niska izobličenja ukoliko se pobuđuje protufazni izlazni stupanj sa fiksnim prednaponom gdje odvodni otpornici G1 moraju biti relativno niskih vrijednosti, a tu je "Miler"-ov efekt jer je na ulazu trioda vrlo velikog pojačanja.
Stoga sam odlučio okratač faze izmjeniti i tu koristiti provjerenu ECF80 (6BL8) koja se i danas proizvodi, a ima za tu namjenu puno bolje karakteristike, odnosno pentoda u ulazu u potpunosti eliminira utjecaj "Miler"-ovog efekta, a trioda ima relativno mali unutrašnji otpor i puno veći strujni kapacitet (od triode 12AX7/ECC83) tako bez problema "izlazi na kraj" sa malim vrijednostima odvodnih otpornika G1 izlaznih elektronki. Nešto veća struja grijanja od spomenute 12AX7/ECC83 (0,9A naprema 0,6A za par elektronki) neće predstavljati problem jer svakako moram ugraditi novi mrežni trafo pa ću taj podatak uzeti u obzir pri namotavanju namotaja za grijanje