Možda bi bilo dobro otvoriti posebnu temu, čak i barem kratak repetitorij "Upotrebljivosti" gramofona u svojim sustavima.
Evo početka: (
)
Naime, mlađi potencijalni korisnici gramofona će se uglavnom razočarati u vinilu, gramofonima i sl. nakon "bezglavog" ulijetanja u ovo područje, bez potrebnih preduvjeta, a tek zato jer je to (opet) postalo IN.
Postoji nekoliko kategorija korisnika gramofona od kojih su najvažnije tri:
1. oni koji ih koriste "od antičkih vremena" i ne osvrću se na njihove nedostatke. Nerijetko su kolekcije ploča i emotivna veza s njima važniji od očekivanja nekog spektakularnog zvuka
Koriste se setupi od prije više desetaka godina ili su "pojačani" povoljnom nabavom gramofona prije 10-20 godina kada su se masovno izbacivali iz "šmekerskih" sustava.
2. Oni koji unatoč svemu još uvijek nemaju nekakav značajniji proračun i nabavljaju polovne "Lence", "Duale", "Thorense" niže ili srednje kategorije.
Najvjerojatnije nikada nisu imali gramofone i ploče, ali to je trenutno trend ili "zaluđeni hvalospjevima" pokušavaju i sami upasti u taj svijet kopajući po buvljacima nadmećući se po aukcijama za "albumima koje treba imati" (
).
Tu će uglavnom doći do razočaranja jer su te ploče 98% izraubane i često neupotrebljive.
Na taj način se nakrcaju stotine kilograma neupotrebljivog vinila koji škripi, šumi i preskače. O uništavanju zvučnica da ne govorim
Takve ploče se toleriraju samo ako postoji neka dublja veza s njima.
3. Oni koji to ozbiljno (nažalost i financijski) shvaćaju jer je za dobivanje dobrog zvuka, čak i sa SH gramofonima potrebno nešto dublje zavući ruku u džep.
Pri tome nije tolika razlika u gramofonima jer između solidnog grmofona srednje klase i nekog vrhunski skupog nema neke značajne razlike, pogotovo takve koja bi opravdala razliku u cijeni. Treba paziti na ručku i POSEBNO na zvučnicu.
Ručka (sa svojim karakteristikama) je zaslužna prvenstveno za čuvanje zvučnice, a tek onda za neku "vrhunsku kvalitetu" zvuka. Sva ona s**nja oko "prebacivanja, kuteva i sl. su uglavnom komercijalnog karaktera jer kako prodati SVOJU skuplju ručku ako neće imati 0.001% bolje deklarirane karakteristike od konkurentske.
Međutim,kvalitetno podešavanje npr. gazne sile, bočne kompenzacije i visine te paralelnosti zvučnice su jako važne (prvenstveno za bolji rad i čuvanje zvučnice i ploče, a time posredno i za kvalitetu zvuka), ali to su veličine koje su jednako važne baš kod svih gramofona i postižu se na praktički isti način (negdje utegom, negdje oprugom, negdje elektronikom....)
Kod loših gramofona (poput ovakvih iz ove teme) je to jako teško, gotovo nemoguće postići. Kod takvih je dodatno jako izražen tzv. "rumble" efekt uzrokovan primitivnim pogonom.
Ali takvi su bili praktički svi "narodni" gramofoni, bilo kojeg proizvođača u svijetu.
Tek uvođenjem "pravog" remenskog pogona se tu stvari mijenjaju.
Najvažnija komponenta, uvažavajući sve ovo gore, je ipak gramofonska zvučnica. Kod njih vrijedi isto kao i kod svih ostalih komponenti: "koliko para toliko muzike".
Praktički se ne može dobiti upotrebljivi (pri tome mislim JAKO kvalitetan ) zvuk za manje od 1.000,00 kn.
Osobno sam koristio desetke i desetke zvučnica jeftinijih od tog iznosa (koje mogu proizvesti SOLIDAN zvuk), ali tek iznad navedenog iznosa se može očekivati "ono pravo".
Jasno da ti iznosi mogu otići "u nebo", ali i tu ne treba baš pretjerivati.
Pri tome bih upozorio na velika očekivanja od SH nabave zvučnica, pogotovo onih MC.
Najveći dio cijene zvučnice odnosi igla. Kvalitetna igla košta cca 80% cijelog iznosa zvučnice. Pri tome mislim na KVALITETNU iglu koje se opet mogu svrstati u više kategorija kvalitete i cijene
.
Posebnu pažnju treba obratiti na MC zvučnice kod kojih NEMA zamjene igle. Ovdje nikako ne proporučam SH nabavku (iako su sve su one svirale tek 100 sati
).
Jasno, svemu tomu treba pridodati i KVALITETNO gramofonsko pretpojačalo. Jeftini uređaji iz sedamdesetih i osamdesetih imaju takav sklop ali je uglavnom upitne kvalitete. Oni noviji ih uopće nemaju.
Da se vratim na tu treću kategoriju.
Radi se o onima koji su svjesni navedenog, zavukli ruku dublje u džep, imaju svoju vlastitu kolekciju koju su pazili i (ili) nabavljaju novu produkciju ploča (i tu ima puno upitnika) koja nije jeftina i mogu, uz sva potencijalna ograničenja koja vinil nosi, doista uživati u zvuku koji je bez sumnje bolji od onog s CD-a ili klasičnih digitalnih izvora.
Možda i nije tako, ali praksa to dokazuje sve većim tiskanjem vinila.
Možda se radi tek o trendovima jer se u povijesti sve vrti u krugovima i u nedostatku nečeg doista revolucionarnog dobra je i reciklaža
S druge strane, na taj način se opet potvrđuje ona audiofilska osobina bahatosti: "Ja imam pa si mogu kupiti nešto što puno košta, zauzima mjesto i mogu opipati i vidjeti" za razliku od "virtualne glazbe" skinute ili, još gore, pokradene s interneta.
Najveći broj onih koji su "odrasli" uz CD, MP3 ili zvuk sa smartphone-a neće se sigurno naći na ovom terenu.
Ništa ne bacam. Sve mi treba.......
Klasik.
