Raskapajuči neke stare kutuje naletio sam na hrpu čipova koje sam spasio smeća prilikom dekonstrukcije starog računalnog sustava na FOI tamo negdje sredinom osamdesetih.
Razlog "spašavanja je bio čisto estetske prirode jer im je upotrebna vrijednost (i onda bila) nula. Rekoh, možda dobro dođu kod izrade kakvog mozaika
Ovdje su zato što predstavljaju dobar primjer tehnologije s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih kada su se čipovi intenzivnije uvodili u elektroniku, posebno računalnu tehniku budući je tek generacija ranije bila u tranzistorskoj diskretnoj tehnici.
Tek ilustracije radi, rastureno računalo je imalo 16KB rama (statičkog) a memorija se sastojala od 8 ploča sa po 2 K, a na svakoj ploči je bilo nekoliko desetaka memorijskih čipova (64),
Kako izgledaju tih 128 bajtova vidljivo je na jednoj od slika ispod.
Tehnologija i kvaliteta izrade vrlo jasno govore zašto je sve to bilo toliko skupo.
Jednoj memoriji sam skinuo "kapu" pa se dobro vidi unutrašnjost.
Skenirao sam to u rezoluciji 1200 dpi, mada nije baš nešto.
Sutra ću to napraviti sa overheadom gdje će se vidjeti puno više detalja jer se svaki bit vidljiv