pricao je cudno, 5 prica u paraleli ali tko nije dobro slusao nije ni mogao pratiti. covjek iz naroda, jako zabavan i dobar, sve je davao od sebe sve ca je imao. nikada se nije pojavio na vratima bez nekog transformatora (koji mi naravno nije trebao
) sa njime samo scene, tako smo vozili i frezu po stepenicama po neboderu koju smo isli kuput, pa onda i u stanu takodjer. uvijek neke drame, cisti blues. ali nije mogao prezivjeti zivot sa lijekovima (ili bez njih ) zadnjih par dekada, i nekoliko srcanih i mozdanih. umro je prosli tjedan, a danas je pokopan na groblju u Markovom polju Zagreb. 3 lampe smo mu ubacili da ima ca spajat tamo ispod. jedan lepi buket sa lampom u sredini!
pretelo moj lepo spi, fala na svom onom smehu i drami ca smo prosli skupa zadnjih 14 let
