Vrijeme je za ostaviti se glupih simulatora i sličnih bedastoća ako se od njih očekuje konačno rješenje.
Trebalo bi se okrenuti nekom provjerenom projektu kao što je možda onaj s početka priče.
Pri tomu treba poštivati i barem osnovne parametre drivera, prvenstveno onog/onih niskotonskih.
Ne može se umjesto onog što je u projektu staviti nešto što nije tog ranga. To garantirano vodi u neuspjeh.
Volumen kutija s kojom litrom više ili manje sigurno neće biti problematičan. Na srednjotonce i visokotnce to ionako ne utječe.
Ima puno provjerenih projekata koje nisu radili "papci". Na žalost, internet je donio popriličnu konfuziju i sve je puno kojekakvih nebuloza s "pričama".
Ako od zvučnika očekujemo više onda će i koštati više. Od jeftinih komponenti se ne može očekivati puno, ali se i od njih mogu napraviti zanimljivi projekti.
Simulatori skretnica koji uzimaju u obzir detaljne parametre zvučnika (mislim da je ono malo prije rađeno baš s nečim takvim) su po mojem skromnom mišljenju totalna bedastoća i ne treba ih doživljavati.
Proračun skretnica bilo kojeg reda je vrlo egzaktna i odavno poznata stvar i osim same impedancije drivera sve ostalo je mazanje očiju, pardon, ušiju
Na kraju dobijemo ovdje prikazanu shemu skretnice koja gotovo pa da nema nekog smisla a "teoretski" po simulatoru sve štima
Kao i kod simulatora elektroničkih sklopova jako je važno znati što se očekuje i znati interpretirati ono što smo "simulirali".
Simulatori mogu biti samo pomoćno sredstvo jer rade po modelima koji nikako nisu savršeni a "savršenost" istih tih STVARNIH elemenata bolje da ne spominjemo
Još je veća bedastoća inzistirati na "mjerenju" zvučnika s razno-raznim mikrofonima.
Zašto?
Filozofija "kvalitetne" reprodukcije zvuka se vrti oko četiri osnovne sastavnice:
Izvora zvuka, uređaja/sklopova koji pojačava zvuk, zvučnika i NAŠIH UŠIJU.
To je jednadžba s četiri nepoznanice.
Od njih se dvije mogu definirati aksiomatski i dobrim dijelom kvalitetno realizirati i eliminirati kao nepoznanice:
Poželjno je da izvor zvuka teži "savršenstvu" kao i pojačalo.
Savršenstvo se ne može postići ali mu se može pokušati asimptotski približiti više ili manje.
Naše uši su onaj faktor koji "procjenjuje" kvalitetu i gdje sve prolazi ili pada.
Doduše, nisu to samo uši. Tu je i naš mozak koji normalizira ono što dolazi kroz uši.
Naše uši NISU mikrofon a uz sve se moraju još boriti i sa svim onim refleksijama, gušenjima u prostoru u kojem se nalazimo a to NIKADA nije gluha komora.
Da ne spominjem osobne preferencije kao što je preferiranje više/manje basa, "analitičkog" (drečavog) zvuka), JAZZ, ROCK, ELECTRO stil itd.....
Dakle, tu već gotovo u potpunosti "mjerenja" zvučnika "savršeno baždarenim" mikrofonima gotovo pa nemaju smisla.
Ono izvan "gotovo pa" se odnosi na to da se mjerenjem MOŽE dobiti nekakav uvid u to što se možda događa ali to je prilično neupotrebljivo u realnim uvjetima osim ako želimo "izmjeriti" zvučnike u SVOJEM prostoru.
Naravno, može biti korisno pomagalo ako smo nešto ozbiljno za..bali u izračunu ili izvedbi
Zato često neki zvučnici "sviraju" ili "ne sviraju" po očekivanjima kad ih dovučemo u svoju sobu a sve je "savršeno" izmjereno raznim kvazimetodama.
Vrlo lako ćemo dobiti "savršene" zvučnike koji nikako ne sviraju.
Zvučnici su onaj treći faktor koji služi za prilagodbu "savršenosti tehnike" našem "nesavršenom" sklopu uši/mozak.
Nesavršen je ali je naš
Problem kod DIY-era je što u njemu često leži "trgovac" koji bi svoje uratke nakon dovršetka najčešće rado unovčio što zbog ulaganja u nove projekte, što zbog nade u zaradu (koje, naravno, u DIY NEMA).
Ako se toga oslobodimo, i ako zvučnike napravimo i prilagođavamo SEBI i svojem prostoru onda stvar može uspjeti. Možda ćemo dobiti "mjerno" nesavršen zvučnik ali ćemo biti sretniji.
Zato provjerene nacrte na pank, pilu i čekić u ruke i uživaj
Hebaga, vidim da si opet ne znam reda
Srećom ionako nije imao živaca to čitaiti. Jelda?
Ništa ne bacam. Sve mi treba.......