Malo pojašnjenja:
Modul koji je korišten u ovom pojačalu je prva implementacija Pascalovog vlastitog modulatora za klasu D, konkretno radi se o custom chipu koji se ugrađuje na sve module te serije. Zadatak je modulatora da proizvede 'digitalni' impulsni signal koji se dovodi do izlaznog stupnja (tipično s MOSFET-ima) koji taj signal vjerno kopira uvećan na napon koji određuje maksimalnu snagu pojačala, zajedno s dovoljnim strujnim mogućnostima. Pod uvjetom da je izlazni stupanj ispravno izveden (a to nije trivijalno), kvaliteta pojačala je praktično dikirana izvedbom modulatora. Ovdje treba još dodati da se često za izlaz modulatora (a time i izlaznog stupnja) navodi PWM modulacija no to kod većine modernih pojačala uklasi D zapravo nije točno. PWM je samo jedan podskup mogućih signala koji imaju samo dvije diskretne vrijednosti (u digitalnoj domeni bi se pisalo 0 i 1, ali u praksi to je točnije -1 i +1), a prelasci iz jednog u drugo stanje podliježu raznim pravilima, po pitanju frekvencija, maksimalnih i minimalnih odnosa trajanja + i - signala, jesu li točke prelaza moguće unutar pravila bilo gdje ili su diktirane nekim signalom takta, itd. Pascal naravno te podatke skriva kao zmija noge, no ono što znamo je da se radi o sustavu koji radi s varijabilnom frekvencijom a prelazi nisu u diskretnim intervalima, tj. frekvencija može biti kontinuirano varijabilna između nižeg i višeg limita.
Ostali moduli u toj seriji se razlikuju po snazi napajanja i snagama izlaznih stupnjeva (Pascal custom IC ima dva modulatora pa može implementirati do dva kanala ali postoje mduli na kojima je samo zalemljen jedan kanal).
Ono što izdvaja Pascal nad mnogima je integrirano napajanje koje osim korekcije faktora snage (jalove energije) radi dvosmjerno, tj. kada trošilo (u stvarnosti zvučnik) vraća energiju prema pojačalu, ona se reciklira nazad u napajanje. Noviji moduli imaju i varijabilninaponnapajanja koji omogućava da snaga ostaje otprilike konstantna unutar opsega impedancija trošila.
Prijašnje generacije modula su koristile modulator izveden 'pješke', značajno manje sofisticiran, mada su mjerni i zvučni rezultati vrlo dobri. Problem je što su snage od 400W na gore daleko iznad ong što bi e pojavilo u kućnoj upotrebi, a kako i ta pojačala kao i sva imaju područje rada u kojem najbolje rade, kod jačih modula su to snage reda 10W u prosjeku, što je u odnosu na tipičnih kućnih 1W prosjeka već poprilično preglasno. Sve sam module osim najnovijim slušao direktno pogonjene CD plazerom s varijabilnim izlazom, i kod ovih novijih sa novim modulatorom, što radi modulatora, što radi manje snage, idealni su uvjeti taman za kućnu upotrebu - najmanja su izobličenja, najbolji odnos signal-šum, najmanje rezidualnih smetnji u izlazu. Tu se prvi puta pojavila ozbiljna mogućnost uporabe modula u HiFi ulozi.
Radi nešto mao dodatnog uvida u konstrukciju ulaza modula, pojavila se mogućnost zanimljive hibridizacije sa cijevnim ulaznim stupnjem. Drugim riječima, ION, pa tako i pojačalo iz ove teme JEST hibrid. Mjerenje pokazuje karakteristike SET pojačala samo vrlo visoke snage (slika u prilogu). To je postignuto neutralizacijom originalnog ulaznog stupnja korištenjem strujnog pogona ulaza, čime je unutrašnji otpor triode u seriji između triodnog dijela i modulatora, te svojim otporom zapravo diktira prenosnu karakteristiku modulatora, uz, naravno, već postojeći triodni karakter pojačanja ulaznog signala samom triodom.
Modul iz ove teme i jest OEM RCF (i nije pregorio!) a razlog pregaranja je na žalost prouzročio sam RCF nepažljivom izvedbom izolacije između poluvodića modula i svojeg hladila. Modul za razliku od standardnog nema aluminijsku ploču za spoj na hladilo, nego je RCF to integrirao sa vlastitim hladilo, pa koriste golu štampu modula s čije su donje strane neizolirani poluvodići napajanja i izlaznog stupnja, koji se preko izolacijskih podloški dotiču RCF-ovog hladila. Problem je u načinu montaže na kućište zvučnika koje prouzrokuje savijanje i prenos vibracija te u krajnosti proboj nekog od poluvodića na hladilo.
Na žalost to nije jedini problem s Pascalom iako ponovno, na žalost, radi postojećih EU normi Pascal zapravo nema puno izbora u izvedbi uzemljenja. Problem je kod starijih modula bio što je uzemljenje napajanja spojeno na signalnu masu. U profesionali mogu u određenim trenucima nastati struje u petljama mase koje su dovoljne da spale vodove popločici pojačala koje spajaju uzemljenje i masu, u kom slučaju se pojave naponi na ulazima daleko iznad dozvoljenih vrijednosti i spale ulazne sklopove. Na novijim modulima su to riješili tako da su ih certificirali za drugačiju kategoriju napajanja tako da uopće ne postoji spoj uzemljenja. No kako uzemljenje može doći kroz druge komponente do ulaza, iako nema petlje pa nema ni struje, moguće su pojave napona koje probiju niskonaponski izlazni dio prema mrežnom napajanju, naročito kod neopreznog napajanja opreme agregatima i sl. U kućnoj praksi ovakve su pojave praktično nemoguće. Od 40-ak prodanih ION-a samo jedan je doživio kvar modula, radi neoprezne 'intervencije' vlasnika koji je odlučio isprobavati svakojake cijevi, što je završilo kratkim spojem između napajanja izlaznog stupnja (68V!) i ulaza modula. Murphyjev zakon lijepo kaže da je nemoguće stvari zaštititi od budala jer su budale nevjerojatno inentivne i padnu im na pamet stvarni koje normalnim ljudima nikad ne bi.
IMG-20220918-WA0009.jpg
Pažnja! Nemaš dopuštenje kao gost foruma za pregledavanje i/ili preuzimanje privit(a)ka dodan(og)ih postu.
