Opet, meni kao rockeru s uvjerenjem, teško pada sav taj jazz. Pogotovo onaj impresionistički
gdje se improvizacija pretvorila u nedoumicu - dečki, dobro smo ovo zglajzali, ali kako da završimo stvar?
Volem melodiju i da me jeb..., pardon, ubiješ, ako pjesmu ne možeš odfućkati, nešto tu ozbiljno ne štima.
Pa onda da ipak ostanem u sredini struje, treba malo i jazza poslušati. E pa to je najlakše kroz
prepoznatljive melodije. A opet tehnički pošteno odsvirano. I producirano.
Preporučam za slične sebi :
1. Švapski band Jazz Kantine - ne treba ništa reći
2. Jacquesa Larussue Trio - vrhunske obrade klasike, barok posebno
3. The Andy Lim Trio feat. Rage Against the Machine
i tako to.....