Mom rođaku , Toniju kad hoćeš nešto reć , to treba uvijek s desna , jer na lijevo uho slabije čuje . I pitao ga ja jednom od ćega mu je ta nagluhost na livo uho .
Znaš – on će meni – to mi se dogodili dok sam navigava na stranca , ono krajem sedamdesetih .
Bit će od buke makine , veliki su ti motori ?
Ma kakvi , to mi je od muzike. U ono doba , u Jugi ni bilo lako doč do dobre muzike , i mi pomorci što smo navigali na stranca , prvo što bi kupili u kojoj stranoj luci , bila je muzička linija .
A sa mnom na brodu je bi jedan mali kuhar , zva se Ivo , malo čudan , al dobar ko duša. I kad smo partili iz Kazablanke , kad doša Ivo i viće : Noštromo ,noštromo dođi vidit , kupi san muziku . I poša ja s njim u kabinu , tamo neka Pionirova linija . I pusti Ivo Stonse na ful gas , i viće :'' noštromao , ali trese ''.
Ivo ni baš bi muzikalan , mjerilo kvalitete mu je bila glasnoća, i ja mu rekoh : '' Bogami , trese ''
Na to će Ivo , malo utućeno ''Je trese , al ne trese ko što Peretu trese ''
A Pere je bi drugi časnik palube i ima je veću plaču , pa je kupi i jaču muziku.
I prošlo ti od tad , dvi godine , i ja se opet ukrca na isti brod , i opet tamo , Ive kuvar . Ćim me vidi , zove ''Noštromo , noštromo , dođi vidit muziku '' .
Poša ja u njegovu kabinu , kad tamo niko pojačalo , od trijest kila . Dva zvučnika , u svakomu kubik , žicom vezani za parapet .
E sad ćeš vidit što je mužika , ova zbilja trese . I onda je Ive pusti Stonse , da se cili brod tresa , ja sam uteka , al kasno ,
E od tad ti više nečujem dobro na livo uho .