Postao/la davorin » Pet svi 10, 2013 8:53 am
Pao mrak, jedna baba se mora vratiti kući sama. Noge je bole, ali joj je prečica preko groblja pa se boji kroz groblje proći sama. U tom trenutku ugleda ona a ulazu u groblje mladog momka i djevojku i upita ih može li s njima u udruštvu proći kroz groblje. Oni pristanu i oni zajedno krenu. Idu oni tako, idu, kad momak upita babu:
- Je li, baba, jel tebe strah da sama po noći prolaziš kroz groblje?
- Jes', sinko, strah me.
A na to će djevojka:
- Da, i nas je bilo dok smo bili živi!
**************************************************
Na vratima neba stoji jedan jako ljut čovjek i urla:
- Pa što se događa? Što ja tu radim? Pogledajte me! Imam 35 godina, ne pušim, ne pijem, jučer sam rano legao u krevet i sad sam tu pred vama! Sigurno je neka greška! Molim vas da provjerite!
- Još nam se nikada nije dogodila greška! - odgovori Sveti Petar - Ali provjerit ću. Kako se zovete?
- Morić. Tomislav Morić.
- Koje vam je zanimanje?
- Automehaničar.
- Ah, da, evo, našao sam vas. Tomislav Morić, automehaničar. E, pa, gospodine Moriću, prema našim podacima vi ste umrli od starosti.
- Od starosti?
- Nemoguće! Pa imam samo 35 godina!
- Pa ne znam. - odgovori sveti Petar - Zbrojili smo sve sate rada koje ste zaračunali mušterijama i to ispada 123 godine.