6AS7 vs. 2 X 6C19..

[audio kutak]

a kome se ne vrte? ovo je svakako zarazni hobi !

[Dean]

Malo sam zbunjen ...zajednička katoda ili anoda?

[Edison]

Katoda, druze Deane.

[deleted user]

Mislim da je krajnje vrijeme za group buy bar 200 kom. 6S19P cijevi. Pisem se za 40 kom....

[pamook]

...mouze....

[Edison]

Mislim da je krajnje vrijeme za group buy bar 200 kom. 6S19P cijevi. Pisem se za 40 kom....

Mozda bih i ja "udomio" 30-40 komada. Mada prije odluke trebam napraviti dobru kalkulaciju koliko bi ukupno dosli monoblokovi... i treba li mi uopce takvo pojacalo (na ovo vec znam odgovor, ali jbg.)

A sto se 200 kom. tice, trebala bi biti dobra cijena na tu kolicinu. Ali vjerojatno bi isla i carina (PDV), mozda i spedicija... Trebalo bi nekako predvidjeti/izracnati koliko bi dosao komad u konacnici.

BTW, za banke po 5 kom. cijevi treba uparivati. Na 200 kom. uparile bi se prakticno sve, samo bi uparivanje moralo biti na jednom mjestu. Ako se razdijele i svatko sebi uparuje, svi bi imali dosta dispara... Za uparivanje treba napraviti nekakvu napravicu i mjeriti, a na toliku kolicinu cijevi to traje i traje...

[audio kutak]

pa uz malu doplatu po cijevi bi mogli tražiti od prodavača da ih upari po 5 komada, od nekog
poznatog bi trebalo uzimati... ne bi to tako puno diglo cijenu

iz rumunjske se dobije 50 komada 6S19P za 135 baksi sa šipingom, oko 2,70 po cijevi... otpada
carina i nameti....

[Zmajz]

Ajmo mi malo nazad na projekt, prije nego iznesem, malo kasnije, neka svoja razmišljanja, par pitanja:
Osobno bih volio bias izlaznih lampi individualno podešavati, malo je kompliciranije ali nemoram uparivati lampe. I u kasnijoj mogućoj zamjeni zbog krepavanja jedne lampe nemora se mijenjati cijela banka, ili tražiti i ispitivati zamjensku da se pripaše. Za i protiv?
Grijanje izlaznih lampi u seriji, prednost, po meni, je što imam gotove PSU 33V/1A (4 kom Epson PR-6510, primar 230V/0,24A) znači mogu grijati cijelu banku s jednim ispravljačem. U slučaju krepavanja jedne lampe isključuje se cijela banka lampijuh. Još bolje složiti ispravljače u seriju pa sve lampe grijati u seriji, još sigurnije. Za i protiv?
Koliko se opće izlazne snage očekuje od Davorinovog rješenja pri 8 oma?
Imat ću još pitanja u vezi topologije, ali moram nacrtati neke slikici prije nego li ih postam, neznam ja to objesniti lijepo ko Ilimzn, moram si nacrtati slikice. Jednostavno, prije nego li krenem, hoću da mi sve bude jasno i razumljivo, bit će pitanja.
U osnovi ću raditi Davorinov prijedlog, samo ću postavit par pitanja da se povuku paralele s nekim drugim sličnim rješenjima.

[davorin]

...Osobno bih volio bias izlaznih lampi individualno podešavati, malo je kompliciranije ali nemoram uparivati lampe. I u kasnijoj mogućoj zamjeni zbog krepavanja jedne lampe nemora se mijenjati cijela banka, ili tražiti i ispitivati zamjensku da se pripaše. Za i protiv?...

Elektronke se svakako moraju birati s ujednačenim karakteristikama (potrebno je zbog minimiziranja izobličenja), pa je pojedinačno podešavanje prednapona vrlo komplicirano i skupo. S ubacivanjem (po svakoj banci) po 5 odvojnih kondenzatora, 5 odvodnih otpornika sa 5 trimera se smanjuje ukupan otpor u krugovima rešetki što je dio ukupnog radnog opterećenja pobudnog stupnja, a time bi se povećala izobličenja pobudnog napona. Rješenje bi bilo ubacivanje još jednog među-stupnja/triode koji bi radio kao katodno slijedilo (ili FET-a kao source-follower -a), ali to traži dodatni prostor, komponente, elektronke i energiju za rad. Ubacivanjem katodnog slijedila bi se mogli izbaciti pojedinačni vezni kondenzatori, ali kako se radi o A ili AB1 klasi izlaza, direktna pobuda koja omogućava struju rešetki, ne bi bio nikakav dobitak.

...Grijanje izlaznih lampi u seriji, prednost, po meni, je što imam gotove PSU 33V/1A (4 kom Epson PR-6510, primar 230V/0,24A) znači mogu grijati cijelu banku s jednim ispravljačem. U slučaju krepavanja jedne lampe isključuje se cijela banka lampijuh. Još bolje složiti ispravljače u seriju pa sve lampe grijati u seriji, još sigurnije. Za i protiv?...

Serijsko grijanje izlaznih elektronki bih i ja preporučio i to 12,6V, ali sa po 2 elektronke u paru (iz svake banke po jedna), a tako spojiti i pobudne elektronke. Logiku toga ne trebam objašnjavati...
Druga mogućnost koja je jako dobra, je spajanje svih izlaznih elektronki u seriju na napon od 63V, ali traži dodatni izvor od 6,3V (ili 12,6V) za grijanje predstupnjeva i malo komplicira izvedbu.

...Koliko se opće izlazne snage očekuje od Davorinovog rješenja pri 8 oma?...

Minimum 15W/8 Ohma (uz vrlo mala izobličenja), ali to je za sada teoretsko pitanje koje ima i teoretski odgovor. U praksi će to ovisiti o unutrašnjem otporu ispravljača, kvaliteti i uparenosti elektronki, odabiru radne točke izlaza i dosta faktora ovisnih o mehanici.

...Imat ću još pitanja u vezi topologije, ali moram nacrtati neke slikici prije nego li ih postam, neznam ja to objesniti lijepo ko Ilimzn, moram si nacrtati slikice. Jednostavno, prije nego li krenem, hoću da mi sve bude jasno i razumljivo, bit će pitanja.
U osnovi ću raditi Davorinov prijedlog, samo ću postavit par pitanja da se povuku paralele s nekim drugim sličnim rješenjima.

Predložena šema je teorijski prijedlog, a volio bih da se i drugi uključe u raspravu i svojim prijedlozima unaprijede eventualnu gradnju.
U međuvremenu mi je pala na pamet mogućnost da se i u drugi stupanj u katodi, umjesto otpornika od 470 Ohma, stavi izvor konstantne struje sa DN2540 i spoji sa negativnim naponom od -140V, ili sa negativnim naponom od -5 do -15V sa malim i jeftinim LM334 (naštiman za struju od ~7mA). Time bi se dodatno smanjila izobličenja i povećao dinamički opseg pobude.

[ilimzn]

Osvrnuo bih se malo na shemu ako smijem...

Odlicna ideja rabiti ECC91 derivat, uopce se nisam sjetio te cijevi a izbor je vrlo logican. No, vidim potencijalno 2 problema.

Prvi je uporaba veznih kondenzatora izmedju 1. i 2. stupnja. U principu tu nema niceg loseg da ne postoji globalna NPV (koja je itekako potrebna!) ali koja je DC vezana. Problem je sto su to dva stupnja koja potencijalno mogu imati fazni pomak blizu 180 stupnjeva na vrlo niskim frekvencijama. Iako je vjerojatnost subsonicnih oscilacija mala (moguce da bi se pojvila kod nekakog zvucnika s vrlo niskom rezonancijom), vise me zabrinjava mogucnost 'pumpanja' u izlazu. Ovakve pojave se vec mogu vidjeti ikada se DC NPV zatvara oko stupnjeva samo s jednim veznim kondenzatorom. Mislim da je rijesenje tog problema prilicno jednostavno - direktno vezati prvi i drugi stupanj. Okvirno s radnom tockom izlaza koju sam spominjao negdje u prethodnim porukama, bias izlaza je oko -20..30V, sto znaci da se na izlazu drivera ocekuje 60Vpp. To znaci da je za punu pobudu iz prvog stupnja potrebno svega nekoliko Vpp, sto znaci da bi se radna tocka prvog stupnja mogla odabrati tako da anodni naponi prvog stupnja budu relativno nizak (~100V - dodatna mala pogodnost su nesto veci anodni otpori i s njima i pojacanje prvog stupnja). TIme bi drugom stupnju, pod uvjetom da je direktno vezan, ostalo oko 180V napajanja (s obzirom da bi katoda drugog stupnja takodjer bila na oko ~100V)(*). U katodi bi tada mogao biti otpor prema masi (ili kakav jednostavniji strujni izvor + otpor, ili strujni izvor s necim tipa MJE340 koji izdrzi taj napon) - premda mislim da bi i otpor sasvim OK radio, i uz dovoljnu simetriju. Naime, kod spajanja diferencijalnih stupnjeva na slijedece diferencijalne stupnjeve, difereicnijalni izlazi su sve simetricniji nakon svakog dodatnog stupnja. Iako diferencijalni stupnjevi s otporom u zajednickoj katodi predstavljaju savrseni phase splitter samo kad bi taj otpor bio beskonacan (ili se koristimo jako velikim dinamickim otporom strujnog izvora), kako su ovdje dva stupnja za redom s relativno velikim pojacanjem, mislim da se i s otporima moze racunati s greskom simetrije manjom nego sto je unose tipicne 5% tolerancije anodnih otpora. Kad smo vec kod toga, mozda bi ipak bilo dobro staviti neki trimer za simetriju, ali ne radi asimetrije drivera, vec izlaznog stupnja - ipak daje malko vise slobode u izboru cijevi a i omogucava fino utrimavanje tako da se s porastom izlaznog signala ne pojavljuje DC komponenta radi nesavrsene simetrije izlazog stupnja (tolerancije cijevi u paraleli).
(*) Napajanje drivera iz triplikatora napona umjesto duplikatora (sto se dobije samo premijestanjem tocke gdje se spajaju dvije diode), napajanje postaje blizu 400V sto je vise nego dovoljno za direktno vezane stupnjeve i to s puno manje kriticnim odabiraom radnih tocki, no onda u slijedecem stupnju obavezno slijede zastitne diode G-K).

Drugi je problem nesto teze za vidjeti i radi se o duplom bootstrap-u u drugom stupnju drivera. Ovo bi potencijalno mogao biti izvor parnih harmonika, sto bi na prvi pogled netko mozda i uzeo za dobro, dok se ne bi sjetio da je i nulti harmonik (DC) isto parni. Problem nastaje zato jer je u jednoj grani otpor anode povecan pozitivnom povratnom vezom (bootstrap), a u drugoj smanjen, ekvivalentom Miller-ovog efekta. Da bi ovaj stupanj radio kako treba sa stanovista simetrije zaista bi mu u katodi trebao strujni izvor, jer se 'asimetriranje' (**) napona za izlaz postize tom kombinacijom povratnih veza, ali ce s otporom u katodi biti nesavrseno kao sto bi bio i rad diferencijalnog stupnja s otporom u katodi - no ovaj puta nema dodatne korekcije radi dva stupnja vezana u seriju - povratna veza djeluje samo na drugi stupanj. Tu bi i prici bio kraj da se recimo radi o linearnim pentodama a ne o triodama - ovdje ce Rp triode jedne strane biti vrlo malen u odnosu na efektivni anodni otpor, a druge, vrlo velik. Kako to (pogotovo kod ovoh cijevi) nije konstanta, jedna strana ce izoblicavati znatno vise nego druga. OK, imamo globalnu NPV koja ce to dodatno korigirati, no oprez - spomenuo sam pojavu DC-a, a tu radi veznih koncenzatora korekcije nema.
(**) gledano u odnosu na masu, izlazi iz splittera ne smiju biti simetricni kao sto bi trebali biti za klasicni PP ili circlotron. Razlika je u tome sto je ulazni napon za gornju stranu izlaza uvecan za izlazni napon pojacala, radi toga jer cijela gornja strana 'sece' skupa s izlaznim naponom. S druge strane, donja strana izlaza je katodama vezana na -140V, sto znaci da su one prakticno po potencijalu 'nepomicne' u odnosu na masu (u stvarnosti postoji brum napajanja, o tome vise u nastavku). Radi toga kad bi se osciloskopom gledali izlazi iz splittera prema masi, jedan bi imao visi napon od drugog, bili bi asimetricni. Na datoj shemi se potrebna korekcija iz simetrije u potrebnu asimetriju izvodi duplom povratnom vezom sa izlaza na anode splittera. I korekcija koju diskutiram u nastavku koristi isti princip.

John Broskie kojeg smo vec u ovoj temi referencirali je dao jedno moguce rijesenje spoja totam-pole izlaza za OTL na diferencijalni driver koji ovaj efekt znacajno umanjuje. Jedna strana je bootstrapirana na izlaz, druga na napajanje - tocno koji izlaz i napajanje ovisi o tome zelimo li da je izlaz spojen u spoj zajednicke katode, ili anode - i ovdje napominjem da OBJE polovice, i gornja i donja, rade u istom spoju - iako je to sve samo ne ocigledno.
Ako je izlaz spojen u spoju zajednicke katode, tada je ulazni signal sa splittera spojen izmedju G i K izlaza - a sad treba jos obratiti paznju na sto tocno treba biti 'zajednicko'. Referentna tocka izlaza splittera je zapravo napajanje splittera (jer se izlazni signal razvija zapravo na anodnom otporu, spojenom izmedju anode i napajanja), a 'masa' je proglasena za referencu samo pod uvjetom da je razlika potencijala mase i napajanja strogo istosmjerna. Dakle, izlaz splittera je anoda, a referentna tocka izlaza splittera je zapravo anodno napajanje te anode - ono sto je na drugom kraju anodnog otpora. Kako izlaz spajamo u spoj ZAJEDNICKE KATODE, to znaci da je katoda izlaza referentna tocka i zajednicka je s referentnom tockom izlaza splittera, daklje s anodnim napajanjem te strane splittera. Zajednicka, u istom smislu kako je za splitter masa proglasena zajednickom referentnom tockom ulaza i izlaza - potendijali izmedju stvarne referentne tocke i 'mase' smiju biti samo istosmjerni. Tako i ovjde, potencijal izmedju anodnog napajanja splittera i katode izlaza smije biti samo sitosmjerni. Ali - katoda gornje polovice izlaza je izlaz pojacala, dakle tocka ciji je potencijal jednak izlaznom signalu. To bi znacilo da bi se napajanje za jednu anodu splittera takodjer trebalo setati gore dolje s izlaznim signalom. Na slican nacin gledano, katoda donje polovice izlaza je spojena na -140V sto znaci da bi se anoda splittera koji pogoni donju polovicu izlaza trebala setati gore-dolje s napajanjem -140V. Na prvi pogled to izgleda kao hrpa kojekakvih dodatnih napajanja, no za ovaj slucaj njih se sasvim fino da aproksimirati kondenzatorima.
U svaku anodu splittera se stavlja serijska kombinacija otpora umjesto jednog anodnog otpora (obicno su otpori polovica vrijednosti izracunatog anodnog otpora). U shemi je nacrtan jedan polipropilen 10uF, ovako trebaju dva - jedan se spaja na spoj serijskih anodnih otpora (kako je gore opisano) s -140V na onu stranu splittera cija anoda tjera donju polovicu izlaznog stupnja, a drugi sa izlaza na serijski spoj anodnih otpora one anode koja tjera gornju polovici izlaznog stupnja. Ovime su obje polovice izlaznog stupnja spojene u spoj zajednicke katode. Buduci da nema negativne NPV na jednu stranu splittera, nema ni problematike umanjnivanja efektivnog anodnog otpora millerovim efektom, tako da je impabalns u splittanju kao i u izoblicenju znacajno umanjen. Uz to, iako bi se moglo postaviti pitanje cemu trositi jos jedan skupi polipropilen samo da se spoji na -140V, no ovakav spoj prilicno drasticno smanjuje osjetljivost na brum u napajanju -140V (koji nece biti zanemariv, narocito na vecim snagama radi veceg opterecenja ispravljaca). Oprez - ovaj kondenzator premoscuje poprilicno visoki napon (u startu 280+140=420V!) dakle treba imati prilicno visok radni napon. U stvarnosti situacija je ponesto laksa jer je u radu taj napon smanjen (padovi napona na anodnim otporima splittera!), no ocekujte i dalje da mora biti deklariran za 400V (u nekim slucajevima se dosta zgodno mogu od inicijalno visih napona dok se cijevi nisu zagrijale, zastititi varistorima).

Moguc je i stovise, pozeljan, spoj gdje su obje polovice izlaznog stupnja spojene u slijedilo (ALI! oprez, slijedilo ne okrece fazu dakle treba po potrebi zamijeniti resetke u prvom stupnju drivera da bi globalna povratna veza ostala negativna). Slijedilo je spoj zajednicke anode, sto znaci da je u ovom slucaju ulazni napon izlaznog stupnja zapravo izmedju G i A, tj. referentna tocka izlaznog stupnja na anodi - za donju polovocu to je izlaz iz pojacala, za gornu, napajanje +140V. Kad se sve to sagleda kao i za onaj prvi slucaj, ispada zapravo da je sve gotovo isto samo su izlazi iz splittera i spojevi bootstrap kondenzatora medjusobno zamijenjeni u odnosu na prvi slucaj. Dodatna je pogodnost da su naponi na bootstrap kondenzatorima znacajno manji (maksimalno jednaki napajanju ulaznog stupnja +- sicha izlaznog napona) pa su time i jeftiniji.

E sad, ovdje postoje razni neocigledni aspekti, jedan od kojih je specifican za OTL implementaciju ovakvog spoja. Da se radi o normalnom pojacalu, naravno da bi ukupno pojacanje cijelog pojacala u prvom slucaju, gdje je izlaz spojen u zajednicki katodu, bilo vece - jer spoj zajednicke katode ima naponsko pojacanje vece od 1, pa se time ono dodatno mnozi sa pojacanjima dva stupnja drivera. U drugom slucaju kada je izlaz slijedilo, stupanj pojacanja izlaza je manji od 1, pa je ukupono pojacanje malo manje od pojacanja drivera. No - ovo je OTL. U oba slucaja izlazni je stupnaj radikalno preopterecen - ili da se preciznije izrazim, otpor opterecenja je puno manji od unutrasnjeg otpora cijevi (tocnije, Rp cijevi - sjetit cemo se 'otprilike' racuna za idealno opterecenje triode u SE pojacalima, 2x..3x Rp!). Radi toga je u oba slucaja efektivno pojacanje manje od 1, ali - i tu je bitna razlika - u drugom slucaju je izlazna impedancija znacajno manja, kvaliteta koju svakako zelimo sacuvati kod OTL-a. Naravno, Rp i dalje limitira maksimalni izlazni napon u oba slucaja (i to jednako) no Rp nije jednak izlaznoj impedanciji.
Drugi neocigledni aspekt proizlazi iz toga da su, za razliku od trafo PP-a, koje ima jedno napajanje, ovdje dva neovisna napajanja, pozitivno i negativno. Spoj u slijedilo ovdje ima jos jednu pozeljnu kvalitetu - manje je osjetljiv na brum u napajanju. Za potpuno objasnjenje i komparaciju bi trebala podulja analiza ali cu prisutni puk postediti istog - intuitivno, u slucaju zajednicke katode, izlani napon se dobiva iz 'dijelila' u kojem je jedan otpor anodni otpornik, a drugi unutrasnji otpor cijevi. S obzirom da je jedna strana dijelila direktno spojena na anodno napajanje, brum iz napajanja 'curi' kroz anodni otpor direkt u izlaz. U slucaju slijedila, mora proci kroz Rp cijevi ali je dodatno atenuiran samim radom cijevi (100% povratne veze u katodi). Stvarna je analiza poprilicno kompleksnija jer se radi o push-pull izlazu gdje 'anodni otpor' nije uopce ocigledan, a postoje i dva napajanja. Tipicni transformatorom odvojeni push-pull ima jedno te isto napajanje spojeno na centar primara trafoa, pa se time brum u izlazu prilicno dobro ponistava jer predstavlja istofaznu komponentu u push-pull-u a trafo je vezan da prenosi raznofaznu, toliko da razlike u spoju zajednicke kadoe ili (vrlo rijetko ali ima i toga) anode po pitanju bruma jedva dolaze do ikakvog izrazaja. Kod OTL-a i opcenito totem-pole izlaza ('kvazikomplementarnog' rekli bi u poluvodickoj tehnici), imamo dva napajanja (+ i -) koja nisu sasvim jednaka pa je moguce i nekompletno ponistavanje bruma. Radi toga je svakako pozeljno da sam izlazni stupanj cim manje bude osjetljiv na to.