davorin napisao:Zamolio bih te Zmajz da nacrtaš i varijantu šeme u kojoj kondenzator od 10uF koji veže anodni stupanj pobude "gornjih" izlaznih elektronki, drugim krajem spojiš na +140V, a onaj kondenzator od 10uF koji veže anodni stupanj pobude "donjih" izlaznih elektronki, drugim krajem spojiš na izlaz za zvučnik (prije sklopa za zaštitu).
Tako bi se svima pojasnilo ono o čemu je Ilimzn pisao, a ujedno i prezentiralo alternativnu mogućnost (koja zapravo ima i manji minimalni izlazni otpor dozvoljenog opterećenja).
Ako smijem, manja korekcija: Razlika je u izlaznom otporu (tocnije impedanciji, ali ona je u podrucju frekvencija i daleko iznad audio, prakticno cisti otpor), koji j ekod ove gore varijante najmanji od sve tri moguce PP OTL topologije. Vazno je reci da iznos izlaznog otpora NE utica niti na maksimalnu izlaznu snagu, niti na maksimalnu izlaznu struju, niti na dozvoljeno opterecenje (*) - te su velicine (ako uzmemo da driver moze tjerati sve topologije jednako), iskljucivo ogranicene unutrasnjim otporom TRODA u izlaznom stupnju, Rp.
Otkud ovaj prividni paradoks? Radi se o tome da je izlazni otpor pojacala velicina koja nije direktno poslijedica nekog parametra elemenata u njemu, vec topologije i nacina rada pojacala. Pojacalo radi kao pojacalo samo do onog momenta kada elementi u njemu rade unutar predvidjenog radnog podrucja, u ovom slucaju konkretno radna tocka je negdje unutar radnog pravca izmedju tocke Ugk=0 (maksimalna moguca struja) i neke Ugk=maksimum (minimalna moguca struja). Izmedju te dvije tocke tride u izlazu rade s onim parametrima koje ocekujemo od tiode, najbitnija dva za nas su unutrasnji otpor Rp i pojacanje mu. Kada signal 'napuca' radnu tocku u ekstrem, trioda se 'degenerira' u diodu ili 'nista' i jedan ili oba parametra vise nemaju smisla, dakle pojacalo zapravo vise ne pojacava i nije pojacalo nego limiter. Ti ekstremni uvjeti odredjuju 'rubove', dakle nekakve minimume i maksimume, pa tako i maksimalnu snagu - nju odredjuje tzv. diodna linija triode (Ugk=0) u kojoj trioda zapravo radi kao dioda kroz koju napajanje ide direktno u opterecenje, u nasem slucaju zvucnik. Nagib diodne linije daje vrijednost Rp koja je u seriju s izvorom, i limitira struju pa time inapon na opterecenju i iz toga dobivamo maksimalnu snagu. Diodna linija je karakteristika odabrane triode, i uz isti broj istih cijevi u svim topologijama taj je parametar isti, i sve se topologije u toj tocki svode na istu jednostavnu shemu - izvor u setiju s 'diodom' i opterecenjem, dakle u svima je taj maksimalni limit apsolutno isti.
No, izmedju tocaka ekstrema, trioda ima i pojacanje. Ovisno o topologiji, pojacanje se moze iskoristiti na razne nacine, jedan od kojih je i za nekakvu formu povratne veze (lokalne). BEz puno teoretiziranja, tako nesto moze imati za rezultat da trioda koristi vlastito pojacanje za 'odupiranje' promjenama struje ili napona na trosilu, dakle odredjenu vrstu regulacije koja pokusava izlaz odrzati cim blize ulazu u taj stupanj. U slucaju originalne topologije koju je dao Davorin, samo Rp cijevi (ovdje govorimo o izlaznom stupnju u izolaciji, dakle bez globalne NPV) je u seriju s opterecenjem a mu se koristi za pojacanje ulaznog signala, i to je to. U ovoj drugoj varijanti, odrekli smo se pojacanja ulaznog signala a mu se koristi tako da u seriju s potrosacem nastaje 'element' koji nije samo otpor Rp vec on ovisi i o struji kroz opterecenje, i to tako da se s povecanjem struje prividno taj otpor smanjuje, kako bi se cim bolje ocuvao konstantan napon na opterecenju. KAda bi se umjesto opterecenja tu stavio mjerni instrument (koji je zapravo i sam jedna vrsta opterecenja), isto bi vrijedilo i za njega, i on bi pokazao smanjeni izlazni (poznat i kao unutrasnji) otpor pojacala o odnosu na prvu varijantu - ALI samo dok je struja / napon unutar granica u kojima se radna tocka moze kretati, jer samo unutar tih granica uopce cijev ima mu.
Za OTL (i ne samo OTL) postoje tri osnovne PP topologje: spoj zajednicke katode, spoj zajednicke anode, i spoj s 100% povratne veze izmedju katode i anode. U slucaju OTL-a su poznatije pod imenom 'Futterman', 'Inverzni Futterman', i 'Circclotron' (poznat i kao CSPP. ISte tri topologije imaju i svoje 'transformatorske' izvedenice.
Izlazni otpori po topologijama redom su: Rp/2, Rp/(2+2mu), RP/(2+mu). Zanimljivo je koji puta ugurati razne mu u te formule i vidjeti kako se ponasaju. Moze se primijetiti da se neke topologije pocnu ponasati prakticno isto za odredjene vrijednosti mu, a za odredjene vrijednosti mu postoje bitne razlike. Jedan zanimljiv dijapazon mu je izmedju 2 i 3 - a razlog tome je sto tipicno cijevi za uporabu u OTL-u imaju taj iznos mu. Tako za mu=3 sto je priblozno slucaj s 6S19P u radnoj tocki o kojoj pricamo, razlike izlaznog otpora u prve dvije topologije - sto su dvije varijante futtermana o kojima ovdje pisemo, je 4:1.
Ova je velicina bitna jer predstavlja 'otpornik' koji trosi svu energiju koju zvucnik proizvodi kao poslijedicu inercije - u sto spada i rezonancija, dakle cim je otpor manji, rezonancije su prigusenije - ali samo do granice koju daje sam otpor zvucnika. Elektricki gledano, unutrasnji otpor smanjuje poslijedice kolebanja impedancije zvucnika s frekvencijom cim je manji. Drugim rijecima, odredjuje damping faktor samog izlaza, bez apliciranja globalne NPV. Buduci da je 99% svih zvucnika konstruirano za pogon 'naponskim izvorom' - tj. necim ciji je unutrasnji otpor cim je moguce manji a teoretski nula, pozeljno je da i nase pojacalo tako radi kako bi se dobio ocekivani odziv zvucnika. Istovremeno, nemamo na raspolaganju 'po volji' visak pojacanja pa da ga mozemo rabiti kao visok stupanj globalne NPV, ili dapace niti ne zelimo visok stupanj globalne NPV - a opet, zelimo neki suvisli damping faktor. Radi toga je svako smanjenje izlaznog otpora 'golog' pojacala bez NPV bez da se neko drugo svojstvo narusi, vrlo pozeljno.
(*) U principu nema nekog dozvoljenog iznosa minimalnog (i dapace maksimalnog) otpora opterecenja koje se moze spojiti na ovakav OTL. Naime, uz realne kolicine cijevi u izlazu i realne Rp za te cijevi, klasicne impedancije zvucnika su za to pojacalo samo malo 'lakse' od kratkog spoja. S druge strane , maksimum postoji samo u smislu da od neke tocke dalje nema ili dovoljno napona iz drivera, ili dovolno napona napajanja - sto spada u klasicne limite svakog pojacala. Doduse, postoji optimum - i on iznosi Rp u ovom slucaju 5 cijevi spojenih u paralelu, oko 60 ohma. U tom slucaju je (teoretski) maksimum uzlaznog napona pola napona napajanja, a izlazna snaga je oko 41W. Za sva opterecenja iznad i ispod te vrijednosti izlazna je snaga manja, s time da se za manja opterecenja disipacija na cijevima naglo povecava.
Pzaljivi promatrac ce brzo doci do ideje da bi ovako nesto jako dobro moglo raditi s kakvim line array-em spojenim u seriju... 8 zvucnika po 8 ohma = 64 ohma
