Forum audio samograditelja

Slučajno sam došao do meni potpuno nepoznatih Siemens-ovih 4,5W pentoda E81L (nekorišćene). Za nju baš nema shema na netu, a po podacima iz datasheta dosta je slična D3A. Interesira me njezina uporabljivost kao jednostupanjskog drivera za izlazne cijevi manje i srednje snage u SE pojačalima. Koliko je linearna, koliki ima gain, kolika je izlazna impedansa, kako joj spojiti G3 u triodnom spoju, odnosno koje bi joj bile najbolje radne točke pri 270 - 300 V napajanja ?

Odlična lampa, vrlo linearna a tajni o njoj i nema, sve je ovdje :
http://frank.pocnet.net/sheets/009/e/E81L.pdf

Za izlazni triodni stupanj sa E81L preporučujem slijedeću radnu točku:
Ub=230V (G2 na A, G3 na K); Ra=5kOhma (uz istosmjeri otpor izlaznog trafa od ~500 Ohma); Rk=195-200 Ohma(2 paralelno spojena otpornika od 390 Ohma, ili 2 serijski spojena otpornika od 100 Ohma; UG1=-3,9V); Ib=~20mA; Pout=0,72W (d~5%)
Uz višu impedanciju izlaznog trafa bi se dobila i niža izobličenja i povoljnija struktura intermodulacija, ali i manja izlazna snaga.
Isprobavao sam ju kao pobudnu elektronku za izlaz sa RS1003, ali su svi primjerci E81L koje imam bili pomalo mikrofonični. Kako je sklonost ka eufoničnosti i mikrofoniji bila različita, moguće je da su pojedini primjerci upotrebljivi za pobudne stupnjeve, ali za tu namjenu ima veći izbor elektronki koje nemaju te probleme.

Da, meni je doduše, samo jedna Phillipsova bila pomalo živčana.
Siemensove su bile ok. Mada, poprilično sam taj prvi stupanj pošteno antiscilatorno napravio,
koliko se sjećam, blokovi, stoperi i male zavojnice posvuda.....
Ali, sonično je bila odlična, jedan je klasični SE sa 807 to bio, pa je možda i tu dio zasluge.
Kapica je kapica, što bi neki rekli.

harkonen napisao:Kapica je kapica, što bi neki rekli.

Da bi rijec rek'o!

Eto, jednom si zakuko i sad vise pojacalo nije GM-70 nego GK-71.... E da nam nije .

Više ni sam ne znam što je, što nije

tom_hifi napisao:Više ni sam ne znam što je, što nije

tko zna kaj bu na kraju ispalo?!

Elektronka GK71 ima deklariranu jednaku anodnu disipaciju (Pa=125W) kao i GM70, iako joj je površina (i masa!) anode gotovo dvostruko veća od anode GM70!?
Po podacima proizvođača je maksimalni trajni radni napon GK71 Ua=1,5kV, a testirao sam ju pod opterećenjem (Pa=125W) sa do vrlo visokih Ua=2,2kV (uz UG2=400V, UG1~-70V, UG3=+20V) sa prirodnim hlađenjem bez ventilatora.
Uz ventilator sam trajno opteretio anodu sa Pa=160W (u mraku se tada vidi malo tamno-crvene površine na anodi, ali to je uobičajeno i dozvoljeno za grafitne anode odašiljačkih elektronki) oko 1 sat bez tragova sekundarnih emisija rešetki kad se isključi samo grijanje.
Testirao sam GK71 u triodnom spoju (isprva sa spojem G2 na A, a G3 na +20V grijanja-katode) do napona od 1,1kV (iako je maksimalni radni napon za G2~400V po podacima proizvođača) gdje se elektronka ponašala jako linearno i normalno kao i svaka obična odašiljačka trioda malog faktora pojačanja. Kod spoja gdje su i G2 i G3 spojeni na anodu, dobije se čak i nešto veći faktor pojačanja sa zadržanom linearnosti. Niti u jednom slučaju nije pri isključenom naponu grijanja (i zadržanom anodnom naponu!) dolazilo do sekundarne emisije bilo koje rešetke (a niti do pojave pozitivne struje prve rešetke!).
Svojevremeno sam kroz razmjenu iskustava s jednim Ruskim samograditeljem (inače je bio zaposlen kao elektroničar u vojsci) dobio informaciju da je podatak za Pa=125W vrlo konzervativan i zapravo se odnosio na razvojnu varijantu elektronke sa anodom od metalnog lima (danas je gotovo nemoguće pronaći takav ispravan primjerak, jer je s metalnom anodom napravljeno svega nekoliko desetaka tisuća komada u prvim godinama proizvodnje), a da se uobičajna varijanta elektronke sa grafitnom anodom smije trajno teretiti i sa više od 160W.