Forum audio samograditelja

Negdje sam naišao na podatak da se 6AS7 (6080, 6082) može zamijeniti sa dvije 6C19P. Malo sam gledao podatke o tim lampama, i tamo i je i nije, to jest postoje neke razlike. Kako ovih malih ruskinja imam dovoljno, a 6AS7 nijednu, a i nemam namjeru trenutno ulagati u njih, volio bih čuti vaša mišljenja i iskustva po tom pitanju. Kakvi bi se problemi tu mogli naći i jesu li stvarno pogodne za takvu primjenu (mislim 2 X 6C19 umjesto jedne 6AS7), moje znanje nije ni blizu dovoljno da bih znao iz nekog eksperimenta nešto korisno zaključiti. a možda je i drugima interesantno ovo pitanje.

Zmajz napisao:Negdje sam naišao na podatak da se 6AS7 (6080, 6082) može zamijeniti sa dvije 6C19P. Malo sam gledao podatke o tim lampama, i tamo i je i nije, to jest postoje neke razlike. Kako ovih malih ruskinja imam dovoljno, a 6AS7 nijednu, a i nemam namjeru trenutno ulagati u njih, volio bih čuti vaša mišljenja i iskustva po tom pitanju. Kakvi bi se problemi tu mogli naći i jesu li stvarno pogodne za takvu primjenu (mislim 2 X 6C19 umjesto jedne 6AS7), moje znanje nije ni blizu dovoljno da bih znao iz nekog eksperimenta nešto korisno zaključiti. a možda je i drugima interesantno ovo pitanje.

Premda je jedna sekcija 6AS7 deklarirana na 13W disipacije, a jedna 6S18P na 11, ova zadnja je puno rubusnija nego bi se dalo iz toga zakljuciti. Za pocetak, puno manje sklona termickom bijegu od 6AS7 (i pogotovo od gotovo iste 6080). Strmina je neku sicu veca od 6AS7 ali i unutrasnji otpor. Zamjenjivost dakle ovisi o konkretnoj primjeni. OTL?

U preporukama proizvođača su napomene da se 6AS7 i njezina komercijalna verzija 6080 koriste isključivo sa automatskim prednaponom (sa katodnim otpornikom) upravo zbog sklonosti ka termalnom samouništenju. (zapravo se povećanjem temperature anoda skrivi na taj nači da se smanji razmak između nje i rešetke, pa se time dobije elektronka s "novim" karakteristikama koje povećaju struju iznad maksimalno dozvoljene)(izuzetak je jedino 6080WC koja ima karboniziranu anodu koja nije sklona fizičkim deformacijama pri povećanju temperature, a što je zapravo pravi razlog lošeg renomea ostalih varijanti!).
6S19P ima puno robustnije (deblje u odnosu na veličinu) limove od kojih je profilirana anoda, pa s povećanjem temperature ne dolazi do deformacija i sklonosti samouništenju, pa tako i nema napomene proizvođača da mora raditi s automatskim prednaponom (katodnim otpornikom).
2 komada elektronki 6S19P traže i manje struje za grijanje (ukupno 2A za 2x6S19 P naprema 2,5A za jednu 6AS7), a kad se tome doda i mogućnost da se koristi fiksni prednapon, zbog odsutnosti katodnog otpornika se znatno smanji ukupna potrošnja struje (i grijanja!).
Za stereo pojačalo (klasa A) koje bi s jedne strane imalo ukupno 4x6S19P, a s druge strane 2x6AS7, ukupna ušteda(i grijanje!) bi za istu izlaznu snagu bila ~40W u korist malih elektronki.

Ma da, radi se o mogućoj adaptaciji nekog od prežvakanih PP OTL sa 6AS7 lampama (Dickie/Macovski, Rozenblit, Futherman varijanta, i ini), mnogo je realiziranih pojačala tog tipa a neka izgledaju ne baš strašno komplicirana za realizaciju, pa si mislim... treba te lampepotrošiti. Prvo ću realizirati jedno manje za sluške (800 i 2000 oma), a onda će da se vidi... Nekako naginjem varijanti sa 8 komada po kanalu....

Lukava zamisao, jedino će ožičljenje velikog broja elektronki ispod šasije biti vrlo komplicirano (a svakako bih zbog jakog grijanja preporučio žice, a ne tiskanu ploču!).

Nisam do sada radio sa 6S19, a 6AS7 i 6080 veoma dobro poznajem.

Veoma jednostavno rešenje problema thermal runaway je fiksna struja sa LM317 ispod katode, što se može kombinovati sa fiksnim prednaponom na rešetki ako za tim ima potrebe.

Recimo, 70V ukupnog biasa, što je previše za LM317. Da bismo izbegli grejanje katodnih otpornika, na rešetku dovedemo fiksni negativni napon, npr. -55V a na katode postavimo LM317 podešen za željenu struju. Na taj način ubijemo više muva jednim udarcem.

Vrednost fiksnog prednapona treba oduzeti od B+, tj. B+ treba umanjiti za vrednost fiksnog dela prednapona!

Ako je pojačalo PP, jedan LM317 za par + podesiv fiksni prednapon za uravnoteženje dve cevi u paru, a na taj način smo omogućili rad u klasi AB, tj. povremeno gašenje jednog aktivnog elementa, ukoliko to dotično kolo iziskuje. Ako svaka ima svoj LM317, onda će moći da radi samo u klasi A, što će limitirati izlaznu snagu pojačala, odnosno primenu koncepta. Naravno, podešena fiksna struja na LM317 je ograničavajući faktor takođe, sli mislim da se uz malo premišljanja može utvrditi idealna vrednost za PP kolo koje ima potrebe za prelaskom u klasu AB...

Napomena koja se odnosi samo na duple triode u balonu: u PP ih treba koristiti kao par (gornja donja) a ne paralelno (leva desna) kako bi maksimizirali hlađenje kod prelaska u klasu AB.

Elektronka 6S19P zapravo dobro radi i sa potpuno fiksnim prednaponom, ali ukoliko bi se koristio izvor konstantne struje u katodi, za to bi najpogodniji bio integrirac TL783. Namjenjen za maksimalni radni napon od 125V i trajnu struju od max. 700mA predstavlja svojevrsnu visokonaponsku varijantu LM317T. Razlikuju se po tome što je umjesto bipolarnog tranzistora u izlazu kod LM317T, kod TL783 se nalazi DMOS tranzistor. Tako je zapravo prilično siguran od proboja pri graničnim naponima i strujama ("secondary-breakdown") i termičkog samouništenja ("thermal-runaway") karakterističnog za bipolarne tranzistore.
Tako je omogućena i puna strujna zaštita od prekoračenja i pri punom naponu.

TL783 je odlična ideja, ali mnogo ih je teško naći: možda su kod vas u Hr radnje snabdevene kao u EU ali u Srbiji je to mislena imenica (može preko interneta, pa kad stigne stiglo).

U praktičnom smislu TL783 zapravo donosi veoma malo u ovoj aplikaciji: zamislite pomenuti bias od 70V sa npr. 100mA. Disipacija TL783 bi bila oko 7W, što je izvodljivo, ali iziskuje glomazan hladnjak (temperatura ambijenta u kućištu pojačala sa cevima je bar 40 stepeni C). Ako pak na neki drugi način smanjimo pad napona kroz LM317, recimo sa onih -55V prednapona, disipacija regulatora će biti skromnih i praktičnih 1.5W ...

Disipacija bi sa LM317 stvarno bila mala i hladnjak bi bio malih dimenzija, ali traži i dodatni ispravljač za negativni prednapon koji traži i poseban namotaj na mrežnom transformatoru. Stvar postane kompliciranija u izvedbi, a podiže i cijenu mrežnog transformatora (ne zbog nekog povećanja potrebne snage, koliko zbog toga da vikleri transformatora povećavaju cjenu trafa za svaki novi namotaj bez obzira koliko bio malog strujnog kapaciteta).
Regulator TL783 se može kupiti kod ELMATIS-a po cjeni od 27 kuna. Često ih koristim, pa mogu za njihovo hlađenje preporučiti bilo koji od hladnjaka procesora iz starih rashodovanih računala sa PENTIUM 2 i 3 procesorima, a mogu se koristiti bez pripadajućeg ventilatora na njima.
Regulator LM317 je praktičan tamo gdje su potrebni prednaponi do 30V, gdje se na njemu ostvari sav potrebni prednapon i stabilna struja kroz elektronku, a bez dodatnih ispravljača.

Praksa mi pokazala da je (ako je potreban prednapon > 15V) dobro dimenzionirati automatski bias
sa katodnim otporom u seriji s povoljnim i pouzdanim LM CCS-om tako da:
- varijacije napona na CCS-u koje se očekuju kroz životni vijek lampe budu u skladu sa disipacijom LM-a
- katodni bypass kond preko svega bude bar cca 100.000/Rk u uF ( u ovom slučaju je Rk= Uk/Ik),
a ako prelazi 100uF dodati i 1nf blok, koji smanjuje induktivnu komponentu katodnog sklopa, odnosno
ukupnu impedanciju na višim frekvencijama. (Ovo 100.000/Rk je aproksimacija 1/10 otpora na C prema Rk
za Fd 15Hz , što je dovoljno za pun prijenos na 20Hz)

Primjer za to je korištenje i u DAH2 gdje se kod prilično U-I specifikacijama tolerantne i šarolike(!) 6c33C upravo
LM317 pobrinuo za fiksiranje mirne struje koja je tu oko 200-220mA pa je i dopušten U na CCS zbog disipacije
istog ustvari mali, mislim da sam i tu stavio tako da maksimalno dosegne oko 12-15V (kad je i najbolja dostupna
lampa na početku života, zapišem si kod njih kad su nove sve min-max vrijednosti kako ih ugrađujem te sam
došao do nekih podataka o toleranciji koje su kod te lampe zaista široke)
Spomenuo bih tu i sonične prednosti mix biasa (koje koristim i u Santani i Cyclonu) u A klasi, s omjerom oko 70:30
u korist automatskog, radi se ustvari o povoljnom (moje zabilješke i mišljenje, neću nikog uvjeravati) omjeru brzine, pouzdanosti te stabilnosti kod većih amplituda, a i kod nižih djeluje odlično na strukturu harmonika.