Dugo ocekivano, ali s malo vremena, bolje ikad nego nikad
Dakle, osnovna ideja je uzeti PL519 ili PL509, spojiti je u triodu ali tako da se za anodu rabi samo G2, a prava anoda ostaje u zraku, pa je kapica ostala neupotrebljena. Buduci da nema triodnih karakteristika za te uvjete, eto ih tute u nastavku. G2 i G3 su spojene zajedno kao anoda. Po papirima je maksimalna disipacija G2 7W, G3 ne doprinosi bitno ali kad je vec tu... u stvarnosti j evjerojatno moguce izvuci koji W vise iz G2 jer je u normalnim uvjetima on aokruzena povelikom i poprilicno vrucom anodom, koja sada sluzi kao sekundarni radijator. Ipak, za ovakav eksperiment bi mozda bolje bilo probati 6P45S koja ima jetkanu G2 povelike povrsine, no mislim da ima i drugacije karakteristike (u ocekivanju svjeze 6P45S morat cu stat na ovima za PL519).
Okvirno pod slijedecim uvjetima:
Uak=140V, Ik=48mA, Ug1=-40V:
oko 1.5W na 3.3k trafou, oko 2W (ali uz znacajno vise izoblicenja) na 2.5k trafou.
Uz 180V B+ i katodni bias, Rk oko 820-840 ohma. Buduci da je snaga disipacije na katodnom otporu oko 2W, uzme se 4 otpora od 3.3k/2W u paraleli.
Na zalost ne mogu generirati napone Ug1 manje od -90V cca. Iako je Ug2 za ovu cijev specificiran 250V max, lako j emoguce da moze biti i znatno visi u ovim uvjetima no njih ne mogu mjeriti s trenutno raspolozivim instrumentarijem.