Najčešći problem bude ekonomiziranjem s debljinom žice sekundarnog namotaja koji zauzima najviše prostora. U ovom slučaju je to namotaj 450-400-0-400-450V za struju od 120mA. Kod klase A nema promjene opterećenja i struja kroz elektronke je stalna (mijenja se jedino struja G2, ali u samo u pentodnom i UL-spoju) pa projektiranje ispravljača treba biti tako da računa kao da će struja biti maksimalna cijelo vrijeme. U takvim proračunima se za sekundarne namotaje uzima kao maksimalno opterećenje od 2,5A/mm2, a bolje je za namotaje koji imaju veći otpor (veće napone, dakle i veći broj zavoja) ići na još manje opterećenje (2,25A/mm2). Za trajnu rezultirajuću DC struju ispravljača se dobije da je opterećenje po fazi ~85-90mA što uz opterećenje od 2,25A/mm2 traži da se upotrijebi lak žica debljine 0,225mm bez laka. Zaokruživanje na veću vrijednost se dobije da treba koristiti lak žicu od 0,226mm, a korištenjem GRADE-2 standarda njena srednja bruto debljina će biti 0,255mm. Ukoliko se zbog problema sa smještajem većeg broje namotaja koristila tanja žica, namotaj će se grijati što će na kraju rezultirati u trajnom radu relativno neugodnim dojmom pregrijanosti (oko 60°C ili više!). Rijetko se ekonomizira sa namotajima za grijanje i tamo koristi tanja žica jer se radi o malom broju namotaja.
Ovo su uglavnom iskustva kroz koja sam došao kroz dugu praksu servisiranja uređaja i premotavanja pregorenih transformatora, što tvorničkih uređaja, a što onih rađenih u samogradnji.
Treba također provjeriti jesu li izolirani vijci za stezanje limova, odnosno ne prave li kratki spoj zavojem preko šasije, zvona ili profila za zatezanje.