Danas dopodne nije bio plan raditi na "projektu", ali silom je došlo do "radne terapija" za smirivanje
U grubo sam napravio tuljce za elektrolite koji će se postaviti iznad šasije. Svaki centimetar kvadratni ispod šasije je dragocjen pa onda i ovi kondenzatori idu tamo gdje neće zauzimati prostor i možda će nešto doprinijeti izgledom.
U "recycle" maniri iskoristio sam neutrošenu cijev od vodokotlića koja je čudom idealnih unutarnjih dimenzija (u milimetar).
Tu se upogonio minicirkular koji se pokazao bolji i puno precizniji od ručne pile.
Tuljci imaju unutarnji promjer od 36 mm što je savršeno za kondenzatore promjera 35 mm.
Odmah sam ispilio i elemente za učvršćivanje unutar šasije od 20 x 15 letvice.
dno i poklopac sam na brzaka nacrtao i ispilao s CNC-om (konačno u pogonu dva dana za redom
).
Materijal je 3 mm debela plastika.
Nakon malo obrade brusnim papirom tuljci su zasjali čistom bijelom bojom i baš je šteta što ne mogu takvi ostati.
Ideja je da se u te tuljce ubaci elektrolit i zatvori s gornje i donje strane.
S donje strane su tri rupe: jedna, kroz koju prolaze žice i dvije za vijke s kojima će se ti tuljci pričvrstiti za šasiju.
Naravno, cijelu stvar treba još dobro zalijepiti, obraditi i prelakirati odgovarajućim lakom.
Sve to možda i nije trebalo, ali nije loše da stvar ima i malo "duše" koliko god se to komu bude sviđalo ili ne.
Ništa ne bacam. Sve mi treba.......