Postao/la davorin » Ned ožu 31, 2013 9:36 am
Na anodi EL86 možemo očekivati ~110V izmjeničnog napona (P=5W; Ra=2500 Ohma). Otpornik negativne povratne veze od 1,5 MOhma je spojen u seriju s 60 kOhma (paralelnim spojem anodnog otpornika ulazne triode od 68kOhma i odvodnim otpornikom prve rešetke EL86 od 470 kOhma) i s njim čini naponski djelitelj za ~110Veff , pa na taj otpornik "otpada" naponska porcija oko 4,2Veff koji predstavlja napon povratne veze. Za punu pobudu EL86 treba na prvu rešetku dovesti oko ~7Veff, pa ako tome dodamo i ta 4,2Veff, dobijemo da nam pobudna elektronka treba osigurati oko ~11Veff za punu pobudu.
Iz podataka za ECH81(triodni dio) se može naći podatak da je pojačanj oko 22 puta (uz Ua=100V), a kako katodni otpornik nije premošten kondenzatorom, realno pojačanje će biti ~2 puta manje, dakle oko 11 puta.
To znači da ako dovedemo na rešetku ECH81(trioda) ~1Veff, na anodi ćemo imati oko ~11Veff, a to upravo toliko koliko nam treba za punu pobudu izlazne elektronke.
Ulazni otpor određuje odvodni otpornik rešetke ECH81(triode), a on je 50 kOhma.
Takvu "idealnu" kombinaciju malo "kvari" negativna povratna veza ostvarena spajanjem katodnih kondenzatora EL86 na izlaz prema zvučniku. Na 4 Ohmskom zvučniku će 5W ostvariti oko ~4,5Veff, koje će za taj iznos umanjiti dovedeni pobudni napon. Dakle u ovom novom, kompleksnom slučaju, nam za punu pobudu treba ~7+4,2+4,5=~15,7Veff.
Ako tih ~15,7Veff podjelimo s pojačanjem ulazne elektronke od 11 puta, dobijemo da nam za punu pobudu nam treba oko ~1,45Veff na rešetki ulazne elektronke.
Kompliciranu i točnu matematiku sam izostavio, ali nadam se da su zainteresirani shvatili princip.