Kada sam već zabrazdio u tranzistore, onda idem još korak dalje.
Danas sam nabasao na jednu zaboravljenu kutiju punu razno-raznih čipova.
Među njima je bila i hrpica LT1077 op. pojačala vrlo dobrih karakteristika.
Posebno je zgodno da su vrlo štedljivi i "troše" do 50 puta manje struje nego standardni.
To mi je nabacilo ideju da napravim uređaj pogonjen strujom iz baterija (akumulatora).
Već po konstrukciji i potrošnji, sasvim bi dovoljna bila litijeva baterija za dugotrajan pogon.
Međutim, možda mi se ti čipovi ne dopadnu pa se "vratim" na standardne, ili poraste potreba za strujom pa je pala odluka da se ipak iskoriste olovni akumulatori koji imaju svojih dobrih strana.
Malo sam računao, i ispalo je da za tih tridesetak mA (maksimalno), a u ovoj konfiguraciji tek 10-15, nema potrebe za nekakvim velikim hrgama.
Zato sam nabavio dva mala akumulatore od po 1.2 AH koji bi trebali i više nego zadovoljiti u normalnom radu.
Akumulatori su malih dimenzija (97 x 48 x 55 mm) i ne preteški (570 g)
Ideja je bila da se akumulatori dopunjavaju kada se uređaj ne koristi, odnosno, ako baš zatreba i za vrijeme korištenja potpuno automatski.
Ispravljački (punjački) će biti odvojen od samog MM/MC sklopa u posebnoj metalnoj kutiji.
Sam MM/MC dio biti će vrlo standardan i već puno puta opisan. Tu se nema što posebno izmišljati.
Prvo ću se pozabaviti punjačem koji isto tako ne bi trebao biti prekompliciran.
Više-manje standardan strujni izvor s ograničenjem punjenja i samoregulacijom tako da sve radi po principu "uključi i zaboravi"
Posebni sklop će se baviti time da prati kada potrošač radi kako bi u tom slučaju isključi za punjenje.
Svo ostalo vrijeme brine o tome da akumulatori budu u top formi.
Dobra stvar olovnih akumulatora je i ta da u slučaju takvog (float) punjenja i dopunjavanja mogu dosta dugo poživjeti, za razliku od trenutno nabavljivih (Litij ionskih)baterija koje bi po karakteristikama trebale biti bolje, ali su puno skuplje i kraće traju (barem one dobavljive po razumnim cijenama).
I to je podložno mogućoj reviziji.