6AS7 vs. 2 X 6C19..

[Zmajz]

Nešto mi ne štima, kad ja idem računati za snagu od 16W dobijem da je na otporu od 8 oma napon 11,3 V i shodno tome struja je 1,4 A.
Gdje fulam??

[ilimzn]

Nešto mi ne štima, kad ja idem računati za snagu od 16W dobijem da je na otporu od 8 oma napon 11,3 V i shodno tome struja je 1,4 A.
Gdje fulam??

Snaga se racuna iz efektivnog napona i struje za sinusoidu. A vrsna vrijednost napona i struje cije su efektivne vrijednosti 11.3V i 1.4A je...?

[Zmajz]

15,99... i 1,99.....

[Zmajz]

Željko, što si pod ovime mislio, ako nije problem:

@Davorin, sad sam primijetio manju gresku - balansiranje bi ipak drugacije trebalo izvesti, jer je ovako s krive strane bootstrapa

[ilimzn]

Željko, što si pod ovime mislio, ako nije problem:

@Davorin, sad sam primijetio manju gresku - balansiranje bi ipak drugacije trebalo izvesti, jer je ovako s krive strane bootstrapa

Otpori i potenciometri s kojima se u drugom stupnju drivera podesava balans su spojeni zapravo izmedju napajanja i bootstrapa. Bootstrap (10uF kondovi) su zapravo nadomjestak za naponski izvor, koji cuva konstantnu razliku napona na krajevima. S obzirom da su elementi za balans izmedju bootstrapa i napajanja, oni su zapravo najvecim dijelom izbaceni iz sklopa za dinamicke uvjete - u dinamickim uvjetima cijev na anodi vidi samo otpor izmedju anode i bootstrapa. Dakle, elementi za balans pomicu staticki balans, no on je zapravo u ovom sklopu relativno nebitan jer je driver kapacitivno vezan na izlaz, pa je bilo kakav staticki (DC) napon ionako odvojen kondenzatorom. Uticaj ipak postoji jer pomak u statickim karakteristikama utice i na dinamicke karakteristike jer triode nisu idealno linearne (pogotovo ne one u 6J6).

Ja bi osobno predlozio nesto drugaciji aranzman, koji korigira dinamiku. I to, za anodu drivera s koje se tjera donji dio izlaznog stupnja.
Kod diferencijalnog drivera s strujnim izvorom u katodi, simetrija izlaza ovisi iskljucivo o simetriji tj. (ne)jednakosti otpora u anodama, ovdje naravno mislim na koristan signal, ne na DC uvjete (DC simetrija ovisi i o tolerancijama izmedju sekcija cijevi, ali kao sto sam rekao DC uvjeti ne uticu na slijedeci stupanj radi veznih kondenzatora). U ovom su sklopu radi bootstrapa efektivno anodni otpori za dinamicke uvjete samo ovi od 22k izmedju anode i jednog od krajeva bootstrap kondenzatora. Podesavanje simetrije bi se moglo izvesti tako da se donekle moze podesavati vrijednost jednog od tih dvaju otpornika, konkretno onog s cije anode ide signal na donju polovicu izlaza, o razlogu u nastavku.

Na shemama koje sam dao u jednom ranijem postu, grid leak gornje polovice izlaznog stupnja je takodjer bootstrapiran. Bootstrap je tu da mu se drugi kraj sece gore-dolje skupa s izlaznim signalom, u protivnom imamo pojavu miller efekta koji prividno smanjuje otpor grid leaka. Da bi se kompenzirao pomak katode gornjeg kraja izlaznog stupnja, on je bootstrapiran na gornji kraj anode drivera koji tjera grid gornje polovice izlaznog stupnja. Driver mora dati oko 25V vrsno AC komponente za punu pobudu, pri cemu tih 25V ide direktno na grid donje polovice drivera, no za gornju on mora biti uvecan za izlazni napon, jer mi zelimo da je Ugk gornje polovice bude 25V, ali se katoda sece gore-folje s izlazom, i kod maksimalne pobude izlaz je oko 16V sto znaci da je potreban izlazni napon s te strane drivera 41V. Ovaj problem asimetrije je cini se nejasan i 'prekaljenim' graditeljima tipa Rozenbilt. No, ovdje postoji jedan podao problem, a to je cinjenica da je grid leak gornje polovice izlaza spojen na konstantan napon, konkretno napon fiksnog biasa. To znaci da za promjenu 25V na donjem grid leaku, gornji vidi promjenu 41V, ali je promjena na oba anodna otpora drivera bila samo 25V - tome sluzi bootstrap, koji prati pomak izlaza na gornjem kraju anodnog otpora. Sto ce reci, grid leak gornje polovice izlaznog stupnja, sto se tice izlazne impedancije drivera, izgleda umanjen za faktor 25/41, dakle umjesto 100k izgleda kao cca 61k. Da ovo nije OTL, pa je izlazni napon manji od pobudnog, ovaj bi faktor lako narastao i za red velicine. Taj je otpor, ne zaboravimo,opterecenje za driver, i zapravo je u paraleli s onih 22k u anodi, tako da je efektivni anodni otpor te strane drivera zapravo oko 16.17k. S druge strane, za donju polovicu izlaza Miller efekt prakticno ne postoji (cak je bootstrapom na negativno napajanje i blokiran), pa je na toj strani efektivno 22k u paraleli s 100k, dakle oko 18k. To znaci da je sklop u startu zapravo asimetrican, i to je svojstvo upravo ovakvog tipa izlaza (totem-pole), jos jedan problem koji circlotron nema. Ovo se u vecini slucajeva zanemaruje i ostavlja se povratnoj vezi da problem svede na razumnu mjeru, k tome se generiraju dodatno parni harmonici koji su ugodniji ljudskom uhu pa to neki smatraju pozitivnim - ali opet napominjem, i DC je parni harmonik, sto znaci da s porastom snage, raste i DC offset izlaza. Radi toga je itekako pozeljno balansirati stvari kako treba. Moram napomenuti da je zapravo bootstrapiranje grid leaka jedini dobar nacin da se to izvede, no i ono ima svojih problema.
Ovdje jos valja napomenuti da prividno smanjenje grid leaka gornje strane izlaza uzrokuje i drugaciju donju granicnu frekvenciju za gornju i donju polovicu izlaza, radi cega ta asimetrija dodatno raste prema niskim frekvencijama. Najjednostavniji nacin (ali ne i najbolji jer velicina millerovog efekta ovisi o opterecenju na izlazu) da se to rijesi je u paralelu s donjim grid leakom staviti otpor od 150k, cime efektivna vrijednost postaje oko 60k, dovoljno slicno gornjoj polovici. Buduci da je sad i racun donje granicne frekvencije drugaciji, jer su grid leakovi efektivno ~60k, pozeljno je za slican faktor povecati vezne kondenzatore, sa 0.22u na 0.33u.

No, to jos nije sve. Radi nesavrsenog uparivanja cijevi u zilazu i dalje mogu postojati asimetrije, koje bi bilo pozeljno moci potrimati. Problem je sto se na zalost ne moze efikasno rabiti sklop kakav je Davorin nacrtao gore prema napajanju, koji je klasika i odlicno radi, radi bootstrapa na oba anodna otpora. Sklop s duplim potenciometrom koji je spomenuo bi svakako bio idealno rijesenje no i dosta neprakticno. Radi toga preostaje jedino blaga korekcija jednog od anodnih otpora. Moj bi prijedlog bio korekcija anode koja tjera donju polovicu izlaza, zato jer je ukupna impedancija koju vidi ta strana drivera puno odredjenija, nema miller efekta i slicnih problema koji donekle mijenjaju stvari ovisno i o opterecenju. Umjesto 22k otpora, moze se staviti 19.5k (39k || 39k) u seriju s 5k trimerom (obavezno klizac spojiti na jednu stranu trimera). To nam daje otpor od 22k +-2.5k, dakle nesto vise od tolerancije otpora, no tu se lako malo potrudimo pa u startu nadjemo otpore tako da je s trimerom u sredini s obje strane 22k, i to nam daje +-10% opsega podesenja. Alternativa je manji otpor i veci trimer, no treba ozbiljno promisliti o disipaciji trimera - vecina nije bas vicna tome.

[Zmajz]

Hvala, idem to još 16 puta polako proučitii

[davorin]

U napomeni o zamjeni 6S19P sa otklonskim elektronkama sam smetnuo s uma nizak napon napajanja i sva ograničenja vezana s time!
Zbog odvojnih kondenzatora je pobuda ograničena na maksimalnu vrijednost koja je u visini negativnog prednapona, dakle nema "ekskurzija" u pozitivno područje napona rešetke i strujne pobude, a time su karakteristikama elektronki određene i maksimalno moguće struje. Većina otklonskih pentoda ima u triodnom spoju, na žalost, još uvijek relativno visok faktor pojačanja (npr. EL36/PL36 ima uz napon napajanja od 120V ~5,2 puta!) koji čini karakteristiku Ua/Ia(parametar Ug1) prilično nakošenom u odnosu na iste karakteristike regulacionih trioda sa vrlo malim pojačanjem (~2)
Spajanjem istih elektronki u pentodni (tetrodni) spoj se situacija kod nekih elektronki poboljša (poveća se maksimalna struja), ali zbog niskog napona napajanje neke elektronke i dalje imaju tu struju relativno malu i traži se paralelni spoj više elektronki (npr. elektronka EL36 i u pentodnom spoju uz Uak=Ugk=120V ima maksimalnu struju relativno malu i treba ih sigurno barem 6 paralelno za struju od 2A!).
Rješenje bi bilo povećanje napona napajanja ili korištenje onih elektronki koje imaju dovoljnu maksimalnu struju uz tako niski napon. Elektronke (NOS) koje su se koristile za horizontalni otklon u televizorima u boji su uglavnom strujno dovoljno jake uz zadane napone, ali njihove su cjene u zadnje vrijeme narasle na nevjerojatne vrijednosti. Nova produkcija elektronke EL509 (rade ju SVETLANA, ELECTRO-HARMONIX i JJ) nije baš jeftina (uglavnom veća od 40$ po komadu), a neke Američke NOS elektronke (6LW6, 6KD6, 6LQ6, 6JS6 itd.) slične snage su jednako ili skuplje od Evropskih NOS EL/PL-505/509/519. Nešto su jeftinije one koje nisu za napon grijanja od 6,3V (npr. 36LW6, 36KD6 itd.), ali i one su vrlo skupe. Skupljao sam do sada 6KN6, jednog "pritajenog" i manje poznatog kandidata za OTL (kao i 42KN6), ali i one su prilično poskupile. Ipak, našao sam jednu elektronku koja još nije jako poskupila, a može cijeli posao obaviti i u triodnom spoju: 6DQ5. Čak i u čisto triodnom spoju bi ih bilo dovoljno 4 komada po banci, a u pentodnom bi možda i 3 bile dovoljne. Malo je "nezgodna" jer traži čak 2,5A za grijanje!
Elektronka iz skupine EL/PL-500/504 (kao i Ruska 6P44S i Američke 6GB5/27GB5/28GB5) bi u pentodnom spoju, uz zadržani jednaki napon napajanja, imala maksimalnu struju oko 500mA, pa bi ih za potrebnih 2A trebalo 4 komada.
Iako se na prvi pogled problem napajanja G2, simetrije struja obe banke i težnje da se korisno iskoristi sva struja kroz elektronke u "kvazi-komplementarnom" spoju OTL-a čini teškim, riješenje je jednostavno: prigušnice.
Napajanje G2 kroz prigušnice malog otpora iz iste točke spoja kao i anoda te blokadom sa elektrolitom prema katodi, dobije se pentodni rad! Koliki bi induktivitet trebala imati prigušnica (zapravo 2, jer svaka banka treba svoju!)? Ako uzmemo u obzir da je nazivna impedancija zvučnika 8 Ohma, deseterostruka vrijednost induktivnog otpora prigušnice na najnižoj korisnoj frekvenciji bi bila dovoljno velika da osigura vrlo mali gubitak i dovoljno veliku izolaciju za audio signale. Dakle za induktivni otpor od 80 Ohma i frekvenciju od 16HZ bi minimalni induktivitet prigušnice bio ~0,8H, a svaki veći induktivitet bi bio samo poboljšanje. To je relativno mali induktivitet koji ne traži preveliki broj zavoja i mogao bi se namotatai i sa debljim žicom od potrebne, da se osigura mali istosmjerni otpor i time mali pad napona za vrijeme maksimalne vuče struje G2.
Kako kroz tu prigušnicu teče promjenjiva struja, ali uvijek u istom smjeru, prigušnica bi se morala napraviti sa zračnim rasporom i to bi povećalo njezine dimenzije (i cijenu!). Tu ima jedno lukavo riješenje, a to je da se na istoj jezgri namotaju prigušnice za obe banke, odvojenih namotaja, ali se spoj sa svakom bankom (G2) spoji sa suprotnog kraja: G2 jedne banke na početak prvog namotaja, a G2 druge banke na kraj drugog namotaja. Time se dobije poništavanje istosmjerne predmagnetizacije jezgre jer su struje kroz namotaje jednake ali suprotnog smjera i time nije potrebno koristiti prigušnicu sa zračnim rasporom.
Iako takva prigušnica izgleda kao mali transformator (2 odvojena namotaja i limovi složeni križno bez zračnog raspora) ona to svakako nije, jer se prije svega radi o jednostavnim namotajima (bez sendvičiranje, obrnutih smjerova motanja i kompliciranih spajanja sekcija). Za napajanje 2x4 elektronke (svaka banka sa po 4xPL504/EL504 ili ekvivalenti) bi cijela prigušnica bila vrlo mala i vrlo jeftina. Dovoljna bi bila jezgra sa ~6cm2 čistog presjeka na koju bi se namotala 2 odvojena namotaja od 1500 zavoja žice 0,30mmCuLak. Dovoljna bi bila i žica od 0,20mmCuLak (~100mA), ali kako se traži što manji otpor, a cijeli namotaji "komforno" stanu o "prozore" trafa, žica od 0,30mmCuLak(220mA). Induktivitet takve prigušnice bi bio ovisan o kvaliteti upotrebljene jezgre, ali i uz najlošije limove ne bi bio manji od 2,5H po zavojnici, što bi na 16Hz dalo ~250 Ohma induktivnog otpora(što daje odnos od 31,4:1 prema impedanciji zvučnika od 8 Ohma) i osiguralo odlična svojstva i na najnižim frekvencijama.
Postoje i bolji načini za korištenje pentoda u ovakvom OTL-u, ali svi su puno kompliciraniji.

[davorin]

U prilogu šema za ilustraciju gornjeg teksta:

[ilimzn]

Za donju banku cak ni ne treba prigusnica s obzirom da se struja zatvara u katodu, a to je -140V. Spajanje G2 na masu je dovoljno da se dobije efektivno Ug2 donje banke od 140V.
Za gornju banku bi se moglo izvesti dodatno floating napajanje 140V - mislim da cijena izrade zapravo ne bi bila bitno razlicita od prigusnice, iako bi postojao problem potencijalne asimetrije ako bi taj napon bio razlicit iznosom od Ug2 donje banke, no mislim da to nije nepremostiva prepreka. Nekako mi je malo mrsko u OTL-u rabi bilo sto transformatoroidno
Prave se prednosti dobiju kad se napon Ug2 moze odrediti neovisno o anodnimnapajanjima s obzirom da uz datu struju u pentodnom modu pad napona na cijevima bude puno manji od onog u triodnom modu, pa je moguce radi smanjenja disipacije ili smanjiti anodni napon za istu izlaznu snagu, ili uz isti naodni napon dobiti vecu snagu a konto povecanja maksimalne dozvoljene struje anode, koja je sad odredjena i iznosom Ug2. Dalje ostaje problem potencijalno velike struje G2 ali to je jednostavno tako s pentodama.

[davorin]

Simetrično namotana prigušnica sa poništavanjem istosmjerne predmagnetizacije za obe banke je fizički puno manja od prigušnice za samo jednu banku, pa je unatoč dvostrukom namotaju i jeftinija.
Prije rata sam napravio jedno OTL pojačalo bez mrežnog transformatora sa direktnim ispravljanjem napona iz mreže po vrlo sličnom principu. Malim trikom sam osigurao da pojačalo nema spoj mreže sa šasijom ukoliko mrežni utikač nije pravilno okrenut i nema spoj sa uzemljenjem, ali kasnije sam na zahtjev kupca dodao odvojni transformator u posebnoj kutiji (220V:220V/2500VA).
Pojačalo je služilo u razglasne svrhe i napravio sam samo jedan primjerak, odnosno MONO izvedbu koja je pogonila zvučni sistem od 32 Ohma (4 bas kutije od 8 Ohma spojene u seriju direktno na samoj kutiji pojačala). Mrežni napon je poluvalnim ispravljanjem davao pozitivan i negativan napon za napajanje izlaznih elektronki (+/-310V), a udvostručavanjem negativne strane se dobijao potreban niži negativni napon za bijasiranje donje banke. Pobuda je na rešetke dovođena pomoću malog transformatora koji je imao 2 odvojena sekundarna namotaja i time je omogućena i struja prve rešetke, a u pobudnom pojačalu su radile 2xPL84 i 2xECC83. Ulazni signal se dovodio preko balansiranog XLR-a na ulazni odvojni transformator, pa zapravo i nije bilo neke posebne opasnosti od strujnog udara jer je masa ostatka razglasa bila izolirana od šasije pojačala (spajanje zvučnika je također išlo preko 4 XLR konektora bez kontakta vodova sa masom razglasa). U izlazu su radile 24 elektronke PL519 raspoređene u 2 banke od po 12 elektronki, a prisilno su se hladile ventilatorom kakav se koristio u termo-akumulacionim pećima. Niska cjena elektronki PL519 (EI-Niš) u to vrijeme me i potakla da se uhvatim takvog projekta sa elektronkama, iako sam se tada ozbiljno bavio izradom poluvodičkih pojačala za ozvučavanje. Napon za napajanje drugih rešetki je bio nešto snižen i stabiliziran (tranzistori BU323 koji se u to vrijeme koristili u nekim TV-ima u mrežnom stupnju) kao i negativni prednaponi za bijasiranje, a filtracija istosmjernih napona je napravljena sa velikom gomilom paralelno spajanih jeftinih elektrolitskih kondenzatora namjenjenih za televizore u boji (ISKRA, 200+200+75+25uF/375V). Grijanja elektronki su spajana kombinirano serijski/paralelno u 6 nizova sa predotporima i NTC otpornicima (bilo je 5 serijskih nizova spojenih paralelno od po 5 komada PL519, a u 6.-om nizu su bile 4 komada PL519, 2 komada PL84 i 2 komada ECC83). Izlazna snaga i izobličenja nisu nikad ozbiljno mjerena (imao sam namjeru, ali sam pojačalo prodao nakon 2 koncerta koja je odradilo pa mi više nije bilo dostupno), ali sigurno je davalo više od jednog kW izlazne snage (kalkulacije i jedno kratko mjerenje sinusnog izlaznog napona na otporniku prije odlaska na koncert, su davale ~1,2kW).
Ne mogu govoriti o pouzdanosti i trajnosti pojačala i elektronki, jer je pojačalo otišlo u Beograd nakon prodaje, a ratni događaji su spriječili daljnje kontakte i informacije. Pojačalo je zvučalo vrlo moćno, radilo jako čisto (na 2 koncerta koja sam ozvučavao) i nije se pretjerano grijalo (ili je prisilno hlađenje ventilatorom bilo efikasno! ).
Detaljnu šemu i slike više nemam (nažalost) jer je sve ostalo u radioni koju sam morao napustiti zbog nadolazećeg rata (živio sam do 1991.-ve u Kninu).