Ne "pjenim" protiv modernističkih trendova već protiv prodavanja magle

Ali, dok je ovaca, biti će onih koji će ovce šišati i onih koji će uvjeravati da je na 36 stupnjeva ljeti savršeno nostiti vuneni kaput, eto baš od vune crnih kovrčavih ovaca koje MORAJU imati žutu pjegu među očima.
Uvijek će se pronaći nekolicina koji će u to povjerovati i imaju dovoljno novca da to kupe mada nikada neće obući. Uz njih se šlepa cijela vjerna kamarila onih koji nemaju i nikada neće imati novaca ali će svojim laprdanjem i iskustvima iz treće, pete (i najvjerodostojnije) internetske ruke pridonositi stvaranju kulta

Konkretno, gotovo sve što se imalo reči po pitanju gramofona rečeno je krajem osamdesetih. Ja to izuzetno poštujem.
To što ih je pomeo CD (savršenstvo savršenstva

) je peh, ali to se događalo i drugim tehnologijama.
Ne tvrdim da to nije donijelo i neke benefite (jednostavnost, pristojan zvuk bez krckanja i mogućnost da si tu tehnologiju svatko može priuštiti). No, pokušajmo pratiti što se događalo s onim što bi u stvari trebalo biti primarno ( a i nosi najviše para) - nosačima zvuka.
Cijene CD-a NISU postale manje od cijene gramofonskih ploča, pogotovo recentna izdanja. Dapače.
Moglo se nabaviti i onih jeftinijih, ali to su uglavnom bile nekakve drugo i trećerazredne izvedbe, koncertne probe, take one ili two izvedbe ili remasterirane izvedbe (s većinom originalnih izvođača

).
Sve smo to gutali jer je bilo novo i zanimljivo. Osobno sam imao priliku nabavljati originalne najnovije CD-e bez kutija (možemo si samo misliti na koji su se način krijumčarili iz tvornica

) po desetak maraka. Tako smo prolazili 2-3 puta jeftinije, a kutije ? tko ih šjlivi

U sljedećoj fazi su trgovci skužili da je bolje prodavati čistu maglu, tj. omogućiti downloadanje raznih MP3 i inih fajlova.
Naravno, nije se primijetilo neko pojeftinjenje iako su im troškovi (na koje su se do sada izvlačili) praktički nestali.
I tu se pokušalo dodatno ušićariti na HI-RES datotekama koje su naravno bile još skuplje.
Taj trend je gotovo zatukao (s trendom konačnosti) CD formate.
Nedavna svjetska kriza je donijela malo otrežnjenje kada su ljudi shvatili da je ipak bolje kada za svoj novac dobiju "opipljivu" stvar.
Pomama za mobitelima i virtualnom stvarnošću je dovela do toga da je veliki broj ljudi cijeli svoj identitet i osobne vrednote zatukao u FCKNG mobitel.
Unutra čuva sve svoje lozinke, dostup do svog novca, identiteta, slika, glazbe pa na kraju i prijatelja.
Jedan dio ljudi je shvatio da je upao u bezličnost većine, jer eto, svatko to može imati za par sto eura ili kuna

, pa su odlučili ipak malo više uložiti u stvarna materijalna dobra.
Zato su se opet počele tiskati gramofonske ploče (nedavne analize pokazuju veliki pad dowloadanja, mali oporavak CD-a ali ogroman rast tiskanja gramofonskih ploča).
Naravno, to su trendovi zapada. U ovoj našoj vukojebino se još uvijek palimo na (manje) downloadanje i (više) krađu i presnimavanje.
Trgovci su opet skužili stvar i gramofonskim pločama drastično digli cijenu. Eto, prodaje se, pa da vidimo dokle možemo, odnosno da vidimo što ćemo smisliti dalje

Zato se "pjenim"(

) na tokarene inox balvane koji su "kraj svijeta". Ne znam po čemu ? Valjda zato jer sa svojim desecima ili stotinama kila i odgovarajućom cijenom izazivaju strahopoštovanje.
U jednom trenutku je bio savršen remenski ili direktni pogon, pa onda opet nije (prije svega nema razumnog rješenja za direktni pogon za tanjur od 50 kila

), pa se onda vodi rasprava o tomu je li bolja gumica, tretirano goveđe crijevo, silikonska guma, ribolovna žinja ili zmijska koža tretirana vlastitim uljem. Mene to tjera na smijeh.
Jedno vrijeme (prije par godina) bio je pokušaj uvaljivanja nekakvog bjesomučno skupog gramofona s TARNIM pogonom

Ne kažem da sve to ne radi, ali.....
Ručke: beskrajna je diskusija oko oblika i duljine ručke. Hoće li biti ravna, S ili J, hoće li biti "đeram" ili Bogtepitaštoveć.
Bitno da je atraktivno i da se trenutak atrakcije unovči.
Pa su smislili tangencijalnu ručku (odavno) koja doista rješava sve one "probleme" o kojima se tako marljivo laprda.
I što je ispalo? Kada su se po bjeomučnim cijenama izguštali takvi gramofoni, zaključilo se da "to baš i nije to" i da je bolje vratiti se dragim problemima šestarskih ručki.
Zašto dragim.
Zato jer se opet ima o čemu laprdati i smišljati jedno rješenje savršenije od drugog.
Pa two point, pa three point, pa four point,pa .....
Naravno, što je ručka kompliciranija, to je "bolja" ali to neminovno znači i da tu treba stručnjak koji će to znati podesiti.
Neminovno se opet se vraćamo na "stručnjake s bijelim rukavicama i mikroskopskim vagama"

I sve tako dok se opet ne smisli nešto revolucionarno (i još skuplje).
Spadam u skupinu onih koji se svemu tomu slatko smiju.
Vrtimo svoje Technicse, Duale, Pioeneere, Lence (koji BTW po gornjim kriterijima spadaju u smeće) i boli nas briga, jer je cilj cijele priče uživati u glazbi a ne biti opterećen s tim da nam 10 minuta kompić "u istoj ekonomskoj klasi" zavidi na novoj skupoj igrački.
Jasno, sve dok si on ne nabavi nešto "bolje (čitaj skuplje) pa onda nas ždere čir jer opet moramo tražiti nešto bolje i skuplje

Možda sam stvar začinio s par postotaka cinizma, ali mislim da će većina prepoznati ono što sam mislio reči.
E, sada dosta laprdanja, idem paliti roštilj

Ništa ne bacam. Sve mi treba.......