yoke napisao:za tubmana nemam pojma, on sve skriva ko zmija uši
Što napisati na ovo kao i ono što je već bilo rečeno kroz zadnje 2-3 stranice?
Nisam se htio puno uključivati u "priču" jer ispada da stalno nešto grintam, "razbijam iluzije" ili se hvalim
Dakle, ne skrivam uši već nemam što pametnije napisati, odnosno, nitko nije ništa pitao (barem direktno).
Praksa je ionako potvrdila da se unatoč pitanjima i uloženom trudu u odgovore opet radi po svom.
U principu, vrijedi sve ono što sam već napisao u temi o 3D printeru.
Svodi se na:
TREBA LI MI TO? - svaki odgovor je legitiman.
HOĆU LI TO ZNATI KORISTITI? - ako mi treba, naučiti ću (valjda... s vremenom...)
MOGU LI SI TO PRIUŠTITI? - E, to je pravo pitanje. Usko je vezano uz prvo pitanje. Ako mi stvarno jako treba, stisnuti ću zube. Ako ne, onda bolje ne razmišljati previše. Naravno, ako se pronađe viška novca onda se zubi ne stiskaju. Bar ne jako.
Razno razne DIY varijante ne doživljavam previše ozbiljno. One su uglavnom odgođeni bijeg od neizbježnog, odnosno tješimo se s onim "kad napravim napravim, ako ne, opet dobro, stepere od printera i vodilice već imam"
.
Odličan je primjer baš ovaj CNC s druge stranice koji po meni predstavlja vrhunac high end "natezanja" DIY-era.
Minimalna upotrebljiva kombinacija košta oko 1.700,00 Eura. Sve to bez ikakvog softvera, bez spindla i napajanja (treba dodati daljnjih najmanje 300 Eura), bez pravog stola i to s nekakvim sumnjivim sustavom pomicanja osi (remen , odnosno zupčasta letva). Dao sam si truda pogledati par videa na kojima sami nisu baš previše uvjereni u preciznost (kao, treba neka nadogradnja..). Osim toga, oni bjednjikavi profili i kotačići koji se po njima voze ne ulijevaju povjerenje. Nadam se da griješim.
Naravno, nismo spomenuli PDV, transportne i ine troškove.
Nadalje, treba dodati lijepu hrpicu love za puno dodatnog alata i pribora bez kojeg od svega toga nema ništa.
Obavezno treba nabaviti i emulziju za glodanje metala (ona voli letjeti na sve strane, a maasnaa..)
Najvažnije od svega je ono više puta spomenuto: puno prakse i volje.
Softver je priča za sebe. Obavezan je neki kontrolni program (Poput MACH-3) koji srećom nije skup. Snalažljivi rvatine će se pokušati snaći na neki drugi način.
Prilično obavezan je i neki softver za crtanje, odnosno modeliranje. Za obično rezanje se može koristiti bilo što, a za izradu npr. prednjih ploča postoji i dosta solidnog besplatnog softvera.
Za 3d modeliranje je situacija nešto kompliciranija i skuplja. Za sve te alate treba nešto vremena, pogotovo ako ne postoji prethodno iskustvo s kakvim CORELom ili barem Photoshopom.
Zato mi je pomalo komična matematika: "kupim za 3 x više nego me koštaju dvije prednje ploče pa poslije prodam". Tako se može raditi s mobitelima, autima, kineskim kitovima, ali ovdje to ne drži vodu.
Što kad kupim stroj, pa alate pa potrošim vrijeme da sve to shvatim.
Treba nabaviti odgovarajući materijal (opet ga netko negdje treba pripremiti na odgovarajuću dimenziju. Treba ga dodatno obraditi, lakirati ili eloksirati....
Za čas vidimo da smo u stvari tamo gdje smo bili na početku.
Kamo takav stroj uopće staviti? U dnevnu sobu pod stol? Na balkon?
Bučan je beskrajno, stvara ogromno smeća, špene i piljevine. Kud s tim ?
Vrlo odgovorno mogu potvrditi da se za 10.000 - 15.000 kn ne može kupiti praktički ništa ozbiljnije upotrebljivo.
Upravo toliko koštaju kineski "gotovi" entry level strojevi, ali o tomu smo već pričali (garancija, transport, troškovi, mačak u vreći...)
Ali, svatko ima svoje planove i pravo na pogreške.
Ništa ne bacam. Sve mi treba.......