Toma, nemoj se ljutiti. Nije to usmjereno na Tebe osobno, ali si eto naletio čak i ne potpuno svojom krivnjom
Naime...
Svi skupa smo se godinama trudili da se formiramo kao samograditelji, kao netko tko će izbjeći zamke komercijale, naučiti nešto i razlikovati željezni klin od vrbovog.
Izgleda da to (kao i u društvu) ne ide jednostavno. Često "dobra ponuda" uzburka strasti i dovoljno je samo na zidu napisati "pi**ka" i već će se naći dovoljan broj onih koji će bez razmišljanja turiti i onda se poslije čuditi, ali za svaki slučaj drugima pojasniti kako je to bilo fantastično iskustvo
Ovdje su me potaknuli ti otpornici.
Nije mi jasno da nitko (ako već nema iskustva) nije malo pogledao u kakav tutorial, a i na internetu ih je stotine, da vidi koji je to kufer "tako skup i rijedak".
Je li skup jer je rijedak ili je rijedak jer je skup???
A radi se o najobičnijim otpornicima (nebitno čijeg fabrikata) koji su rijetki (a dakle i skupi) jer se VIŠE NE PROIZVODE.
Zašto se ne proizvode? Zato jer su zastarjeli i ne previše upotrebljivi. Pogotovo u takvom obliku (formi) kakav je prezentiran na ovim slikama.
Osim "prednosti visoke vodljivosti (vode cijelom svojom površinom) i relativne upotrebljivosti na visokim frekvencijama (to nije ono od 5 KHz do 20 kHZ već na desecima Megaherca) imaju samo niz mana, počevši od velikog šuma, preko nestabilnosti i malih snaga do gubitka karakteristika (puno toga sam izostavio
).
Svojstvo neinduktivnosti koje na koje se upućuje kao na glavni benefit u audiotehnici uglavnom nema praktične vrijednosti u odnosu na otpornike koje danas koristimo.
A to što su rijetki pa se kao adut navode razno razni proizvođači koji su ih koristili je današnja floskula jer do prije 50-60 godina se GOTOVO NIŠTA DRUGO (osim žičanih) nije moglo ni pronaći, barem ne po komercijalno opravdanim cijenama.
Masovno su se proizvodili i zbog toga bili izuzetno jeftini.
Otvorite bilo koji japanski tranzić iz šezdesetih i do jednog će svi otpornici biti upravo takvi.
Svi stari radiji su ih imali i to im je osim kondenzatora bila i najveća boljka, praktički neovisno od proizvođača. Na njemu piše 100k a izmjeri se 210k i slično.
Kasnije je osmišljena novija generacija ali u međuvremenu su se pojavili metalslojni i redom dalje.
Koja bi bila "prednost" koristiti ih danas? zbilja NEMAM POJMA !!!!
Nije ovo ni kritika takvih vintage elemenata.
Vjerujem da svi već znate moju orijentaciju prema starim uređajima. Ja isto nabavljam takvu kramu, ali isključivo ako naleti i to samo za restauracije, a i to vrijedi samo za uređaje koji se više neće koristiti - za ono što nema isključivu namjenu stajati na polici (ali da bude ispravno). Za sve ostalo ipak koristim novije komponente jer tako postoji puno manja mogućnost da " zaštekaju".
Nije da nemamhrpice Dale i A. Bradley otpornika, ali ne ostavljaju baš nikakav utisak.
NOS komponenta je ipak samo stara komponenta i nema garancije da je u stanju kakva je bila prije 50 ili više godina.
I, treba razlikovati proizvodnju za vojsku od ovakvih "konzumnih" otpornika mada i vojska više ooodavnno ne koristi takvu tehnologiju.
Toma, ne želim pokvariti posao, ali možda Ti ovo i pomogne jer će se na eBayu ili Njuškalu ipak pronaći znalci koji će znati cijeniti biserje
Sigurno je da postoje i oni koji ČUJU razliku (naravno na bolje
) i kojima je to životno važno, pa nek si kupe
Ipak, postoji crv sumnje. Možda sam nešto prepustio pa me zanima zašto su se svi bacili baš na 220k ???
Il... možda bi to bilo isto za bilo koju vrijednost
Ništa ne bacam. Sve mi treba.......