Našao sam par slika jednog starog uratka iz druge polovice osamdesetih.
Ovo pojačalo sam napravio za potrebe klupskih natjecanja na 432 MHz i s njim smo dugo žarili i palili s Ivančice (9A2CBE).
Još uvijek radi, ali smo VHF i UHF praktički potpuno zapostavili pa sada čami u skladištu
Radi se o, za to vrijeme, prilično snažnom pojačalu koje je moglo bez problema isporučiti više od pola kilovata u antenu.
U biti, to je bio više mehanički nego elektronički izazov jer na tim frekvencijama vrijede sasvim drugačiji uvjeti nego na VHF (144 MHz) ili niže.
Problem kod takvih pojačala su uvijek (bili) kvalitetna pobuda i način privođenja snage anteni.
Za punu pobudu je srećom bilo dosta petnaestak vata koje smo imali na raspolaganju iz baznog uređaja.
Da je bilo više, snaga bi vjerojatno bila i veća.
Pola kilovata na 432 MHz se ne smije olako shvatiti.
Tu je potreban dobar sustav preklapanja s prijema na predaju jer podrazumijeva jako dobar relej koji neće unositi gubitke i koji može izdržati tu snagu.
U pravilu se koriste koaksijalni releji koji su tada (a i danas) prilično skupi.
Važni su i kvalitetni kablovi sa što manjim gubicima.
Standardni RG213 tu nema što tražiti jer će na 10-15 metara pojesti dobar dio snage.
Za tu namjenu sam napravio tzv. "antensku kutiju" kojoj se privodio posebno kabel za prijem, posebno za predaju i koji je preklapao antenu neposredno na njezinom priključku.
U njoj se nalazi i kvalitetno, malošumno predpojačalo za prijem koje se može neovisno preklapati i ima nekoliko razina pojačanja.
Sada neću opisivati sustav antena i njihovog faziranja koji je kao takav bio prilično kompleksan.
Tu kutiju i sustav za preklapanje još imam negdje u hangaru pa ću ga uprizoriti kad ga nađem
Samo pojačalo je napravljeno sustavom koaksijalnih rezonatora čime se postigla odlična stabilnost i efikasnost.
Sve je trebalo posrebriti. Posrebrena je i bakrena (mesingana) kutija u koju je sve smješteno.
Ulazni dio pojačala je hermetički zatvoren zbog hlađenja
S desne strane se nalazi turbina koja je namontirana na ulazni dio i hladi cijevi. Budući se radi o koaksijalnom sustavu, hlađenje je vrlo učinkovito.
Visoki napon je bio (ako se dobro sjećam) negdje oko 1.800 V. Trafo sam isto sam motao jer se nešto takvo nigdje nije moglo nabaviti gotovo.
Slike nisu baš neke jer su slikane prije par godina sa starim mobitelom koji se nije mogao pohvaliti kvalitetom.
Piksela imao dosta ali optika to nije pratila