Kad smo već u revijalnom tonu, evo i mojih par

Odavno sam došao do toga da postoji samo dobro i loše.
Da bi nešto bilo dobro, ne treba puno, isto kao i obratno.
Na stranu sad kompleksnost uređaja, je li bolje sa strujnim izvorima ili bez njih, je li bolje puno elektrolita u ispravljaču ili umnoživači kapaciteta, ovaj tranzistor ili onaj, ova cijev ili ona, jednostavno ili komplicirano …… Beskrajna su pitanja.
U stvari sve se može svesti na dva elementa a oba su u našem mozgu (ili vrlo blizu

).
1. Čujemo li ono što ŽELIMO čuti?
2. Ima li "proizvod" komercijalnih potencijala, i ako ih ima koliko na tržištu vrijedi "markica"?
Uvjetno -treći je trenutno stanje duha kad "doživljavamo proizvod", ali on najvećim dijelom proizlazi iz prva dva (sami smo napravili, sajam, kod nekoga, izvori, zvučnici...).
Naravno, sve to vrijedi u slučaju da je "proizvod" iole korektno napravljen i/ili projektiran.
Priča o "visokoj vjernosti" je običan "bullshit" a dobra namjere od prije sedamdeset godina da se nešto standardizira dobila je svoju cirkusku pozadinu koja danas blješti punim sjajem.
Visoka vjernost reprodukcije gotovo da više nema veze s onim što se u originalu događalo.
Sve se uglancava, zaobljuje, naglašava i ŠTO UNIVERZALNIJE prilagođava osjetilima konzumenata. To danas i nije previše teško jer je tržište napravilo dobru pripremu a sve debelo zasnovano na psihologiji pojedinaca i masa.
Kako npr. objasniti jednu notornu situaciju kod snimanja zvuka gitare:
Nekad se akustična gitara snimala na dva "prirodna" načina. jedan je bio pomoću mikrofona ispred gitare, a drugi je bio pomoću pickupa.
Danas se sve češće "najbolji zvuk" postiže tako da se mikrofon stavi ISPRED ZVUČNIKA iz kojeg izlazi zvuk gitare (valjda do njega dolazi opet kroz kombinaciju pickup-mixer-pojačalo-zvučnik

).
Jer tako se, objašnjavaju, dobije "najbolji" i "najprirodniji" zvuk onoga što se događa na koncertu.
I sve tako nešto uključujući DSP-ove, miksere, digitalnu predprodukciju, postprodukciju a sve je maksimalno začinjeno trenutnim raspoloženjem producenta i tehničara u pojednim fazama.
Totalna glupost.
Niti izdaleka nisam naklonjen teorijama zavjere, osim jednoj: Pohlepa trgovaca je bezgranična, kao i naivnost konzumenata.
Naivnost konzumenta je proporcionalno zanimljivija pohlepi trgovaca što ovi prvi imaju više novaca.
Po meni, krajnji rezultat ne ovisi o tomu je li pojačalo "na lampe" ili s tranzistorima.
Ako smo zadržali minimum objektivnosti vrlo lako ćemo se priviknuti i na jedno i na drugo. Razlika može biti samo u tomu jesu li dobro koncipirana i izvedena. Ako se ne naviknemo, opet dobro.
Kuda onda smjestiti "novi val" - digitalna pojačala?
Ona nude praktički sve ono što imaju ova prethodna, plus trebala bi imati i niz prednosti: s lakoćom razvijaju veliku snagu, lagana su i bezobrazno jeftina.
Činjenica je da postaju sve bolja.
Nemaju problema s frekventnim odzivom, nedajBože šumom i brumom (

), neželjenim harmonicima… i oh užasa, posve su sterilna.
A sterilno bi teoretski i trebala biti osnovna sastavnica "neutralnog".
Ovdje, naravno, ne mislim na ona kineska od 5 dolara ili manje, mada i ona imaju svoju namjenu i nisu nimalo naivna.
Naravno, "krokodili" su se odmah ušaltali

Danas postoji tek nekoliko proizvođača čipova za digitalce, i na prste jedne ruke se mogu nabrojiti proizvođači ozbiljnih modula.
Kod bilo kojeg od njih se OEM moduli snage, recimo 2 x 300 - 500W nabavljaju za (recimo) nekoliko stotina dolara ili manje.
Ti isti moduli, zapakirani u kutiju sa zamamnom značkom s lakoćom postižu cijenu od 5-10 tisuća dolara.
Napominjem da u modul treba samo uštekati 220V, ulaze, zvučnike i to je to .
Totalna crna kutija.
Imaju i hrpu kontrolnih izlaza (VU metri, senzori itd.), zaštita …..
Kako to, kako to? Kakva to kutija, sa utičnicom za struju, i zvučničkim terminalima toliko koštaju???
Pohlepa trgovaca je ovdje u punom zamahu

Za par godina se nitko više neće sjećati nekakvih tranzistorskih pojačala od 150 kila.
Osim onih "kultnih", naravno

Ne mislim ovdje glorificirati ništa. I ja sam napravio puno desetaka i jednih i drugih (trenutno sam prešao i brojku od 10 onih trećih) i svaka koncepcija mi je draga i u svakoj od njih ima puno toga što mi se sviđa.
Duboko sam uvjeren da ću i sam sklopiti i OVO pojačalo.
Siguran sam da je Dadod to dobro konstruirao, i ako ništa drugo, treba odati priznanje znanju, volju i nesebičnu želju da se projekt podijeli sa zajednicom.
Ništa ne bacam. Sve mi treba.......