Naime, još na AFN forumu došao sam u kontakt s čovjekom koji je tražio snažne visokonaponske ispravljačice.
Radi se o VF uređaju za sušenje drveta sa snažnom triodom.
Ispravljačice kao takve su uglavnom nedostupne, a ono što se nudi je polovno i iznimno skupo.
Naravno, ništa nije prošlo bez Davorinovog dociranja.
Inače me mrzi dvaput (nedaj bože više puta) raditi istu stvar, pa nisam baš bio previše raspoložen hvatati se u koštac s time jer u uređaju su upogonjene niti više niti manje nego šest komada.
Zato je sve ostalo na verbalnom nivou
Mic po mic, ustanovim da se radi o kolegi s kojim sam se igrao u pijesku
(doslovce) i odlučio da ipak to napravim.U međuvremenu smo svi imali puno posla i nije bila neka panika, ali nedavno se kolega javio da voda ipak dolazi do grla jer je od šesteroprega ostao četveropreg i to u stanju kao s Jastrebove farme
Pošto sam već prije toga iskompletirao dijelove, nije bilo neke prepreke (osim kronično nedostajućeg vremena) da se uhvatim posla.
Jučer sam iskemijao pločice i izbušio najveći dio rupa te zalemio dva komada.
Kolika je to zafrkancija vidi se na priloženim slikama.
Pločice su vrlo jednostavne, pa sam ih zbog brzine napravio u običnom Paintu
Tu se nema što pametovati, osim voditi maksimalnu pažnju o razmacima, jer cijala stvar radi na vrlo visokim naponima (cca 4-5.000 V) i tu nema zezanja.
Sklop je napravljen od serije 20 visokonaponskih dioda 1N5408 s pratećim kompenzacijskim otpornikom i kondenzatorom, i trebao bi po bitnim karakteristikama biti dobra zamjena.
Da ne bude zabune u procjeni veličine, ispravljačica ima 21 cm duljine.
Razmaci i vođenje vodova je takvo da niti na jednom kritičnom mjestu nema potencijala većeg od 500V (i to za puni napon od 10.000V), dakle na očekivanom naponu će to biti i puno manje.
U svakom slučaju potrebna je velika margina jer na tim naponima se puno toga nepoželjnog može dogoditi.
Na sve to još ide lak koji bi trebao onemogućiti vlagu, prljavštinu i ostale utjecaje.
Da je po mojem, razmaci bi bili veći, bilo bi i prorezanih raspora, ali prostor je diktirao veličinu "diode".
Anodna kapica je napravljena od bakrenog nastavka za bakreno centralno i ima upravo 14 mm promjera, kao i originalna.
Iznutra sam je zalemio na predviđenu bakrenu površinu, te još učvrstio mesinganim vijkom tako da je kontakt vrlo primjeren i masivan.
Malo zezanja je bilo s nožištem koje je u stvari E40 utikač koji se koristi kod onih velikih (visokotlačnih i živinih) žarulja za rasvjetu.
Srećom, imam pouzdan izvor, pa je danas stigla cijela kutija toga i upravo ih trančiram.
Na taj način sam dobio "originalnu" ispravljačicu koju samo treba ušarafiti na mjesto stare i pričvrstiti žicu na anodu.
Danas i sutra ću dovršiti ostatak, a za vikend ide ulijevanje epoksida u grlo da se sve dobro stegne.
Ako bude po planu, u ponedjeljak sviramo. pardon sušimo drva
