Karton je dosta veći od A3, koliko mogu isprintati laserom
Zato je sliku trebalo razbiti na dva dijela i pokušati tako.
Baza kartona je 3 mm čvrsti prešani papirnati karton koji se inače koristi za opremanje slika.
Isprintane dijelove sam na karton zalijepio ljepilom u spreju.
Najbolje funkcionira ako se našpricaju obje površine.
Nakon minutu se sve lijepo (uz dužnu pažnju jer UNDO nije moguć
) spoji i s krpom fino pregladi radi eventualnih mjehurića.
slijedi najdosadniji dio posla - probijanje jaako puno rupica.
Na slici sam rupe "ispunio" tamnijom nijansom.
To je malo lukavstvo koje vizualno kompenzira eventualno "profulanu" rupu kod bušenja od cca 1 mm.
No, uz malo vježbe (pitajte Edisona) to uglavnom neće biti potrebno.
Probijačem se rubovi "utisnu" tako da se sam bijeli rub kartona i ne vidi.
Oni crni probijači iz Peveca, Baumaxa i sl. ne vrijede ništa, tako da je to uglavnom bačen novac (sa slike se vidi da sam i ja ponešto bacio
).
Srećom, može se nabaviti "pravih" probijača za razuman novac (ovi svijetli) koji posao odrađuju bez problema.
Unatoč tome, to je posao koji nije baš najzabavniji, a treba dosta koncentracije jer mogu stradati prsti
Na kraju sam iskrojio preostale rupe i dobio relativno pristojan uradak.
Slijedi još završna obrada tih rupa.
Onu "crtu" koja se vidi kod spajanja sam neutralizirao stolarskim voskom koji sam na "usko" nanio na nju i odmah ga obrisao tako da ne ostane sloj budući ću na kraju sve još prešpricati bezbojnim mat lakom koji će dodatno zaštititi isprintanu sliku.
Sam spoj na slici izgleda gore nego što jest u stvarnosti.
To se moglo napraviti još malo bolje, ali bilo je na brzinu, a kao što sam već napisao, cijeli radio nema neku posebnu vrijednost.
U stvari, ispalo je dosta bolje nego što izgleda original s kojeg sam skidao sliku
Ništa ne bacam. Sve mi treba.......