Forum audio samograditelja

Isprva sam ovo htio dodati dodati u već postojeću temu ali mislim da radio zaslužuje malo širu priču.
Radi se o prvom radiju kojeg je prvi put 1953. godine "proizveo" RIZ u Zagrebu.
Ovo "proizveo" opet moramo shvatiti uvjetno budući se radi o gotovoj šasiji austrijske firme CZEIJA a model je bio BEMONTE 315-2.
Razlika je samo u dva detalja: Drukčiji je zvučnik a i kutija je izgleda rađena lokalno i izgleda mrvicu drukčije sa zadnje strane.
Naravno, i "značka" na staklu je drukčija . Već smo davno ustanovili da se na ovim područjima masovno koristila tehnologija "velikih" i pakirala u domaću "ambalažu" što i ne smatram grijehom budući je prošlo tek nekoliko godina od WWII. Prisjetimo se samo kakve smo "rezultate" postizali od sredine devedesetih pa će sve biti jasno.
Više o tomu će sigurno moći dodati kolega Phobon budući se on prvi susreo s tim radijem.

Uglavnom, nabavio sam ga prije 7-8 godina. Stigao je iz Splita s naljepnicom "lomljivo" a na slikama je izgledao fantastično.
Stiglo je otprilike ovo: Polupano staklo, niz oštećenja kutije, podrapano platno .....
Odlična reklama za HP oduvijek.



Od jada sam ga spremio u "čistilište" i praktički zaboravio na njega.
Ali, Maksimir je Maksimir i pokušavam srediti što više značajnijih radija s ovih prostora, a već sam napisao da mi je RIZ jako zanimljiv i ima ih jako puno koji čekaju na red.
Zadnja dva-tri mjeseca se tu i tamo bavim s njim tako da se došlo do relativno visoke faze zgotovljenosti.
Prvo je išla kutija, još dok je vrijeme vani bilo pogodno za grube i prljave poslove.
Dakle postupak je išao redom: šmirglanje "do kostiju", krpanje, lijepljenje labavih dijelova, popravak furnira.
Kitanje je napravljeno prvo grubo a zatim s akrilnim tekućim kitom koji se pokazao jako dobar kod lakiranja špricom.
Nakon toga je išlo lakiranje s 2K lakom pomiješanim s odgovarajućim pigmentom budući je boja kod Maksimira dosta egzotična.
Vidio sam ih sa svakakvim finišima a ovaj moj je bio onakav, klasičan, boje drečave trule višnje.

Budući imam dva komada dozvolio sam si malo "pjesničke slobode i odlučio se na ispravnu boju ali u piano lak finišu.
Doduše, nije to bilo namjerno ali prvo lakiranje koje je trebalo biti poluprozirno nije baš uspjelo i trebalo je popravak koji je poluprozirnost doveo do jedva prozirnog
Nakon prvog lakiranja je tek trebalo nabaciti više slojeva bezbojnog laka ali.....
Zato sam se i odlučio na full varijantu i mislim da nisam puno pogriješio jer dosta izvedbi Maksimira imaju "tvrdu" boju.

Pišem o puno verzija Maksimira, ali da se ne stekne krivi dojam, nema ih baš puno, relativno su rijetki i predstavljaju "trula višnja" predmet želja

Uglavnom, da ne duljim tu je par slika vezanih uz lakiranje:



Kad je bal, nek je maskenbal.
Nakon 5-6 lakiranja i vodobrušenja i postizanja željene kvalitete laka palo je i high gloss poliranje:
Možda se na slikama ne vidi velika razlika ali ima je... ima

Vidi se, vidi.. super.

Za polizati.

Ovo dalje (još) nije za polizati

Šasija:
Kao takva nije bila u prelošem stanju osim što je bila jako prljava i, naravno, neispravna.


Cijevi koje se koriste su iz serije 20 osim EM71 koja ima isto podnožje.
Cijev EAF21 nije previše česta i to je bio razlog što se gotovo u svim Maksimirima i Czeijama pronalazi EAF42 s "adapterom".
Tako je bilo i s ovim mojim gdje je jedna postojala ali je bila neispravna a druga je bila zamijenjena s EAF42.
Prilično teško sam po kutijama pronašao dva dvije vrlo dobre.

Zamijenjeni su svi kondenzatori, popravljen je potenciometar koji je "dizajniran" vrlo osebujno, praktički sve cijevi, najveći dio otpornika i žaruljice.


Šasija je nakon tretmana ispala prilično dobro pa nisam išao u kompletno rasturanje, a i bolje je da ostane originalna budući je radio dosta zanimljiv i relativno rijedak.
Postavljena je i nova špaga. Zanimljiv je i sistem pomicanja skale koji ima poseban "krug" za promjenjivi kondenzator a poseban za iglu skale.

Ovdje se već vidi da će to biti vrhunska restauracija.
Dosta toga sam prokljuvio kroz vrijeme metodom pokušaja i promašaja,
ali nisam skužio kako su uspjeli sa isticanjem ovih crnih godova s prednje strane,
što je bila karakteristika ovih kutija.
Pretpostavljam da su ih jednostavno iscrtali crnim toniranjem između slojeva.

Nisam se bavio sa starim radijima ali iz onog što sam naučio vezano za politiranje drveta je to da ako se ne pretjera sa bajcanjem,toniranjem šelaka do neprozirnosti i sl., drvo i godovi će se uvijek poznati ispod slojeva šelaka. Vjerujem da je i ovdje takav slučaj.

Već sam u prvom postu napisao da sam silom prilika "pogubio" šare
Vide se još malo ali to je puno premalo od onoga kako sam htio.
Šare su inače originalne i nisu nacrtane

Jedan način je bajcanje podloge što nije "prirodno" jer gotovo nigdje nisam vidio da je drvo (furnir) bilo tako pripremljeno.
Taj način može biti problematičan jer treba jaaako paziti da se ne pretjera budući će i bezbojni lak donijeti još poneku tamniju nijansu.
Nakon toga nema povratka dok se kod pigmentiranja boje opet sve po potrebi može skinuti do originalne podloge.
Najčešće se to radilo tako da je furnir ostao prirodan i onda je lakiranje donijelo konačnu nijansu. Tu su se miješali pigmenti s kojima se postigla željena boja.
Da se koristila prva metoda imali bi ogroman problem kod eventualnog skidanja starog laka jer bi bilo previše oštećenja koliko god pazili.
E, sad, kod umetanja dijelova furnira se može dogoditi da ćemo taj dio morati pobajcati ali to je dosta rizično jer kasnije lakiranje drukčije djeluje na bajcani a drukčije na originalni furnir.
Jasno, koliko je "jak" pigment i/ili koliko slojeva pigmentiranog laka se nanosi toliko će se vidjeti struktura drveta.
Ipak, najčešće je prevladavala originalna boja drveta i čisti bezbojni lak a koristili su se različiti furniri koji su davali posebne nijanse (orah, trešmja, američki orah, bukva itd itd.
Ja sam silom prilika malo pretjerao sa slojevima i "Jačinom" pigmenta pa su šare skoro nestale
Na kraju će to biti OK ali ipak pripremam još jednog Maksimira kod kojeg ću se potruditi da boja bude full "originalna"

Ludi dani ne dozvoljavaju nikakve hobističke napretke
Tek danas sam uhvatio sat vremena i počeo dovršavati kutiju.
Prečke su davno uređene kao i metalni dijelovi koji su očišćeni i ispolirani:



Zvučnik je bio u sasvim dobrom stanju. Trebalo ga je dobro očistiti i popraviti malecko oštećenje membrane.
Drveni nosač zvučnika je isto OK. Trebalo je sve dobro očistiti i lagano prelakirati bijelu pozadinu skale koja se nalazi na njemu, ne zato što bi bila prljava vć je sa svake strane bilo po jedno malo oštećenje od dijelova koji sačinjavaju regulatore boje tona i birača bandova.
Ti dijelovi pozadine se nigdje ne vide ali su mi trn u oku čim znam da postoje



Da presretnem opasku ( ), limeni fiksatori zvučnika trebaju biti okrenuti drukčije što je i napravljeno ali nisam ponovo slikao

Došlo je do "ujedinjenja" šasije i zvučnika




Ovaj tip radija je zanimljiv po načinu spajanja kutije i ostatka.
Uobičajeno je da se šasija umetne u kutiju. Kod ovoga je stvar malo "pomaknuta"
Kutija se mora nataknuti na šasiju.
Pri tomu se platno nalazi NA kutiji i kad se nataknu sve bi trebalo fino sjesti na mjesto.

Još nekoliko slika....

Skoro dovršeno.




Ovo skoro je zbog krpetine koja se raspala načisto



Slijedi improvizacija