Evo još samo nekoliko natuknica koje sam pokupio sa stranih foruma, pa neću više biti dosadan s ovime.
Nitroceluloza se jako sporo hidrolizira, u kontaktu s vlagom.
U početnom stadiju izuzetno je tvrda i otporna, ali vrijeme sudi apsolutno svemu...
Prvi stadij je raspadanje na nitritnu kiselinu a ona dalje proizvodi nitritna isparavanja.
Koliko je ima u starim PCB-ima neznam.
Mislim da je to razlog što sam negdje pročitao da je i šelak problematičan
kad je jako star, mada ne znam njegovu kemijsku strukturu
i ima li uopće veće sa celulozom.
Plastika koliko god nam se činila da nema nikakvu emisiju,
problem su kloridi koji isparavaju iz vinila, klorin.
Kod starog bakelita problem su fenili i formaldehid.
Mislim da je većina vas u nekom slučaju osjetila taj miris iz bakelita,
naročito je jak kad prelomite ili slomite nešto od starog bakelita,
pa bude izložen dio materijala iznutra koji nema onaj završni premaz.
Zanimljivo da smo svi skloni razmišljanju u stilu, to je staro i
ako je bilo nešto za ispariti, već je davno isparilo.
Očito ovdje nije tako, već upravo starost materijala uzrokuje
daljnje kemijske reakcije koje postepeno razgrađuju materijal
i stvaraju ta isparavanja.
Zanimljivo je što svi znamo miris knjižnice, onaj miris prostora
u kojem se nalazi puno knjiga, isto i kad otvoriš neku staru knjigu.
Bilo bi barem meni zanimljivo pročitati kakva je to kemijska reakcija
koja uzrokuje taj miris, barem za njega nisam nigdje vidio
da spominju da bi bio opasan.
Uglavnom, trenutno nemam apsolutno nikakav osjet mirisa,
i ne znam kada će mi se i hoće li se uopće vratiti, pa me malo hvata jeza od toga.
Priroda je napravila da nas osjet mirisa ustvari i štiti,
jer refleksno želiš pobjeći iz prostora u kojem ti je miris neugodan.
To što je nama neugodan, vjerojatno postoji evolucijski razlog
zašto nam je to ugrađeno u genetski kod.
Jednom sam negdje pročitao da miris pokošenog sijena, koji je nama ustvari ugodan,
da je riječ o praiskonskom pozivu upomoć.
Pašnjaci koji bi bili napadnuti velikom količinom kukaca, ispuštali bi taj miris
koji ptice mogu osjetiti kilometrima daleko, i jednostavno bi se odazvale na taj poziv
jer su na tom mjestu mogle pronaći veću količinu hrane.
U prirodi izgleda ništa nije bez razloga,
pa tako i nama ako nešto neugodno zaudara, vjerojatno je to s razlogom.
Pozdrav svima, čuvajte nos