Forum audio samograditelja

Potaknut time što sam nakon prođene korone i dalje nesposoban osjetiti mirise nakon 10 i više dana,
a već sam i prije razmišljao o tome i naletio na neke tekstove o tome na web-u,
razmišljam o tome što je uopće miris elektronike u kemijskom smislu,
a zatim i u zdravstvenim repekusijama izlaganja tome.
Svi koji se bave s time i koriste lemilicu, vjerojatno znaju o čemu pričam.
Dok sam bio klinac obožavao sam taj miris elektronike, ne znam kako ga drugačije
opisati, jednostavno je specifičan i s ničim se ne može zamijeniti,
a osjeti se vrlo brzo nakon uključivanja nekog uređaja pogotovo ako se isti i malo zagrijava.
Danas kada imam astmu, nakon ove muke sa koronom,
više mi ni izdaleka nije ugodan miris lemljenja.
Uglavnom, svi smo zatrpali svoje životne prostore s raznim elektronskim uređajima,
koliko sam vidio razmišljanja onih koji su o tome razmišljali poput mene,
i nije toliki problem kad je riječ o uređajima relativno novije proizvodnje.
Međutim,
masa nas i dalje u životnom prostoru ima uređaje 40-50-60 i više godina stare,
koji i te kako ispuštaju isparavanja, jer nema drugog logičnog objašnjenja kad osjetite takav miris.
Posebno me zabrinjava isparavanje starih elektrolita,
ali koliko vidim tekstove po internetu, postoje razmišljanja o problemu isparavanja
PVC-a u smislu klorida, isparavanja i degradacije starog bakelita, pročitao sam razmišljanja o
kemijskoj degradaciji starih lakova poput šlaka i nitra, i slično.
Vjerojatno nije problem u količini, jer je riječ o jako malim dozama,
međutim što kad tako nešto stoji u životno-stambenom prostoru i konstantno
doziraju te mikro-doze tvari koje su savim sigurno dokazano kancerogene ?
Što mislite?
Kako kaže pjesma - Am I here alone?
Nadam se da će barem netko nešto komentirati, jer vidim na ovom forumu
da ste grupacija koja baš ne želi komentirati postove članova koji nisu
članovi neke uže grupe.

a sve je puno kiselina, cinka, olova , toksicnih metala...sve odreda korisno za zdravlje..

Komentirat ću samo licemjerstvo dušebrižnika kvazi-eko-euro-zastupnika koji su zabranili uvoz i slobodnu prodaju (od Nove Godine) tinol žice koja u svojem sastavu ima olovo.
Međutim u profesionalnoj elektronici, gdje firme svakako ne kupuju istu tinol-žicu u malo-prodaji i dalje koriste jednake legure za lemljenje koje u sastavu imaju imaju uglavnom ~40% olova. Dakle okomili su se na potrošače ~1% tinol-žice, izuzetno mali dio hobista, radio-amatera i entuzijasta s isključivim ciljem skupljanja političkih poena, a nikako stvarnim ciljem da spriječe daljnje zagađenje okoline teškim metalima.
Nitko nije pri tome postavio pitanje ekonomičnosti i posrednog utjecaja na okoliš i zdravlje, a to da je tinol žica bez olova u sastavu gotovo dvostruko skuplja od one sa olovom, da za lemljenje treba puno viša temperatura (a time je i potrošnja energije veća što posredno na drugi način dodatno zagađuje okoliš!), a da flux u bez-olovnoj tinol-žici puno otrovniji od onoga koji se koristio o onoj sa olovom (djeluje gotovo kao plin zagušljivac u usporedbi sa isparavanjima onih ranije korištenih fluxeva!).
I ne manje važno, otvorena su vrata švercerima, kriminalcima i mešetarima da na nelegalne načine "masno" zarađuju preprodajući na "crnom" tržištu onu staru, običnu, tinol žicu sa olovom u sastavu.

Svojevremeno mi kolekcionari starih radija imali smo forum,
i sjećam se opisa koji su dali neki od članova,
iskustva s selenskim ispravljačem.
Naime,
poznato je da je selen izuzetno otrovna i kancerogena tvar.
A rado su ga koristili u uređajima koji su radili s elektronskim cijevima,
pa i vjerojatno u jednom dijelu tranzicije prema tranzistorima, te raznim hibridima, kako danas zovu takve uređaje.

Neki su opisali susret sa zadimljavanjem selena kao jako neugodno iskustvo.
Kažu da zasmrdi kao 100 zasranih dječjih pelena,
i kad se to dogodi, da treba ekspresno provjetriti prostor i pobjeći iz takvog okruženja.

Ono što je sasvim sigurno, nitko neće umrijeti od par udaha štetne tvari,
jer bismo onda svi već bili mrtvi,
ali kažu da je rak bolest nagomilavanja (skupljanja) doze.

Ja nisam imao (na sreću) prilike to vidjeti, nadam se da niti neću,
ali brine me što je sa uređajima koji su stari 60 godina i stoje na mojoj polici,
te potencijalnom isparavanju?
Koliko znam o selenu, njegova točka isparavanja je na sobnoj temperaturi relativno visoka,
ali što kad uređaj radi i zagrije se ?

Sjećam se i teksta na jednom stranom forumu oko elektronskih cijevi,
te upozorenja na cijevi iz ranih tridesetih, koje su u ispravljačicama
i stabilizatorkama koristile potencijalno radioaktivne tvari.
Urdox je kratica za uranium-dioksid.
Nimalo bezazleno sa današnje točke gledišta na zdravlje.

Selenski ispravljači su uglavnom bili napravljeni u obliku lakiranih pločica, a većina je bila i dodatno stegnuta sa aliminijskim ili pocinčanim željeznim limom. Vrlo rijetko bi se događalo da dođe do tako velikog zagrijavanja selenskih ispravljača (kratki spoj filterskog elektrolita i/ili izlazne elektronke uz predimenzioniran mrežni osigurač) da dođe do njegovog intenzivnog isparavanja. Korištenje urdoxa u običnim radio-aparatima je bilo izuzetno rijetko, a i količina uranij-dioksida u njemu izvanredno mala. Realnija opasnost je bila pri rastavljanju starijih uređaja sa tranzistorima gdje se mogao naći barij u obliku paste i praha, a nešto rijeđe i spojevi berilija i žive. Živa se mogla sresti i u ispravljačicama, ali nje je bilo tamo manje nego u lampama živine rasvjete i toplomjerima koji su bili i svakodnevni u domaćinstvima. Naravno, treba paziti na sve te opasne sastojke, ali vjerujem da nas danas trenutno puno više truju sa novim i neprovjerenim dodacima hrani kojima spriječavaju njezino kvarenje u dućanima i pokušavaju njezin izgled očuvati poželjnim za kupnju. Da ne govorim o anabolicima, antibioticima i svim dodacima kojima šopaju sve vrste uzgojene stoke, peradi i ribe, a ne treba niti spominjati čime sve ne posipaju usjeve, voće i povrće protiv nametnika i za ubrzanje rasta i zrenja.

Neka se Tubeman javi on ima cijelu prostoriju punu starih uređaja.

Par osvrta na neke tvari koje si spomenuo. Spominješ šelak, nema te šanse da se on isparava niti 1 promil. Šelak je prirodna smola koja je tvrda poput kamena,nit smrdi,nit miriši ništa. Jedino "isparavanje" se može desiti u radu dok je šelak rastvoren u alkoholu i onda se manje više isparava samo alkohol, čovjek se više naguta raznoraznih čestica i kemikalija ako farba sa bojama u spreju. Kada se osuši postane ponovo tvrda smola koja je inertna. E sada ako nekome padne na pamet da ide paliti šelak jer eto došlo mu,u tom slučaju nemam pojma što se dešava niti me zanima. To spada u ona američanizerska upozorenja "nemojte se ubosti sa naoštrenom olovkom u oko" iliti kako bi kolega sa foruma rekao darvinizam...

Što se tiče olovnog tinola sve što je Davorin rekao stoji. Prije nekih 10tak godina sam kupio pola kile bezolovnog tinola kao rekoh idemo probati na što to liči. Blagi užas, to đubre smrdi na kilometre, ne razlijeva se tako fino kao olovni, u konzumnoj tehnici sam se nagledao hladnih lemova zbog takvog tinola. Rezultat toga je da još uvijek imam više od pola špule tog bezolovnog koji mi sakuplja prašinu. Ilimzn je jedino spomenuo upotrebu takvog tinola u slučajevima da treba neka legura sa višom točkom tališta zbog dijelova koji se dosta zagrijavaju pa da se kojim slučajem uslijed grijanja/hlađenja ne razvije neki hladni lem.
Oko cijena olovnog tinola to je isto otišlo nebu pod oblake. Ja sam prije 3-4 godine kupio sasvim pristojan tinol u TMEu po otprilike 170kn/kg. Ove godine mi je ponestalo te zalihe a i Bepone je spominjao da je nestašica olovnog. Pogledam ja u TME i oni kažu da ne šalju u zemlje EU, probam ja naručiti preko Srbije isti rezultat. Cijene na ebayu za taj isti tinol oko 70$/kg. Tražim ja neke dilere koji ga imaju i našao sam jednog kod nas koji prodaje po 300kn/kg. Kupio sam 20 kila bez pitanja, iskeširao lovu i recimo da sam miran duže vrijeme. Ima i kod kineza raznog olovnog tinola po "popularnim" cijenama ali čitajući malo osvrte kvaliteta je veoma upitna,i tko zna kakvu kontrolu ti tinoli prolaze.

Isparavanje kondenzatora ne znam koliko to uopće ima utjecaja na bilo što. I da ti pukne i razlije se opet razluftaš prostoriju i miran si. Kod mene stan se lufta kada je kod moguće. Dok temperatura ne padne ispod 15tak °C svi prozori su otvoreni 24/7, a kada je zima sigurno se lufta dva puta dnevno. Evo ovih dana je dosta toplo i dok ovo pišem cijeli stan mi ima otvorene prozore.

plus za bezolovni tinol, jedino od njega me glava ne boli nakon puno dana lemljenja zaredom, a ventiliran prostor. od olovnog pobijelim ili posivim kao da sam vec umro

treba dodat i stetnost lemljenja kako je ogromna u stvari.. koliko godina su imali ovi ca su na drugom svijetu od ovega foruma? 45-60? premalo ca bi reklo da smo jako kriticni mi ki se igramo sa lemljenjem

Ovo sa šelakom sam pročitao davno, ne sjećam se više gdje,
ali mislim da je bila riječ o tome da pravog prirodnog šelaka
odavno nije bilo moguće pronaći.
Da je to ustvari kemijski supstrat, jer kad je industrija uzela zamah u pedesetima,
jednostavno je nemoguće da bi se svi namirili iz prirode.
Slično kao što je bilo sa gumom,
prirodnu gumu nije lako za pronaći.
Tako da se pravi šelak može pronaći samo na uređajima do II svj. rata,
ostalo je kombinacija ili kemija.
Ne znam je li ovo istina...

Što se tiče licemjerstva oko tinola,
slična stvar se je dogodila u periodu kada smo ulazili u EU.
Ne znam da li se itko toga sjeća, bio je jedan kratak period
kad su zabranili sve boje na bazi nitra.
A istovremeno u europskoj uniji takva zabrana nije važila.
Ubrzo se je nitro opet pojavio na našim policama i nitko mi nije
znao objasniti kakva je to epizoda bila.

Uglavnom, ono što sam uspio skužiti iz stranih tekstova o ovoj čitavoj problematici,
ustvari je to da dolazi do problema deterijacije materijala, kako to opisuju
engleskim rječnikom, odnosno materijal je toliko star da dolazi do kemijskih reakcija
u kojima nastaju nus-spojevi koji su kancerogeni.