A ja student.
Ubrzo nakon toga, tj. 1999. kreće razrada pločice, printanje, jetkanje, skidanje dijelova sa starih televizora, nabakva tranzistora, lemljenje. Stvar je od prve proradila i onda su uslijedile impresije:
... zvuk iz slušalica (tadšnji AKG-240) je isijavao poput tisuću sunaca koji se ogledaju kroz krhotine najčišćeg leda formiranog od neokaljane vode prikupljene na početku svemira. Anđeoski zbor je počeo pjevati hvalospjeve svemogućeg Boga dok su se slušalice pretvorile u najjasniji dijamant. Sa strepnjom sam upijao zvuk i bijah obavijen u milozvuk koji je odjeknuo u stvaranju sve materije, zvuk kojim vibrira svaka stanica u tijelu do savršenstva. I odmah sam odveden na mjesto gdje sam vidio Sve-oca. I cijelim svojim tijelom sam znao da je sve u svijetu dobro ...
A onda sam na napajanju okrenuo "+" i "-". Iz pojačala izađe duša i vinu se u nebo. Utvare ga obužeše i nastupi 14 godina tame i bezdana.
U međuvremenu guza postade fina, a uho gluvlje. AKG-240 je otpadak. Ništa manje doli AKG-K701 ne dolazi u obzir. Sony pojačalo (consumer grade) postade objekt za ismijavanje i etalon nekvalitete. Cyrrus i Harman zasjaše na polici. DAC-ovi postaše audiofilska osobna iskaznica, jer tko još guta analogni izlaz CDP-a. Postade pravi challenge i vidjeti da li će impresije biti i daljde jednake onima iz 1999.
Daklem, shema:
Pretragom po Internetu, odlučio sam za jednu od kompliciranijih shema napajanja. Jer je samo ona dovoljno (nepotrebno) dobra.
... to be continue ...
Ne ubijaj me u pojam jer mi je sva elektronika doma u bijelim (warm) LED-icama. Barem takve ne stavljaju po farovima automobila i na sapnicama brisača.