ja sam jedno 8 godina imao na dohvat ruke sigurno više od 8000 izdanja na CD-u i znalo bi mi se dogoditi da ne bi zna šta slušati to san više gleda ka profesinalnu deformaciju međutim tolika količina glazbe i druženje s ljudima koji su je i stvarali ili bili strastveni kolekcionari makli su me skroz od pink flyda,doorsa,led .... s kojima sam odrastao kao i većina ,već prije tog sam počeo istraživati elektroniku i ona mi je i danas ostala najomiljenija
mislim da kakao se čovjek razvija ,tj. njegov um da se mora razvijati i ukus za glazbu ,širimo nove vidike ,istražujemo nepoznato pa tako sad imam svega u svojoj zbirci
pink floyde sam nekidan baš stavio ,ali nisam dogura dalje od dvi pisme, međutim jazz ,funk ili klasiku koje prije nisam moga prožvakati sad žvačem bez problema čak sam zadnje vrime skupia i nešto elvisa od kojeg bi mi došlo odma slabo