Quicky, ECL86 SE

[davorin]

Zanimljivo je da postoji bezbroj pokušaja konstruiranja pojačala u SE-topologiji sa ECLxy(z) ili PCLxy(z) elektronkama i svaka konstrukcija je koristila stare transformatore iz rashodovanih (ili ne?!) radio aparata. Nisam do sada čuo (niti vidio!) niti jednu konstrukciju koja je koristila beskompromisni izlazni transformator namotan po svim pravilima konstrukcije i sendvičiranja za HI-FI tehniku.
Mali osvrt na transformatore kakvi se uglavnom izvade iz starih radio aparata:
-konstruirani za prijenos frekventnog spektra od 60HZ-7kHz (+/-1,5dB), kakav je trebao za reprodukciju dugog, srednjeg i kratkog vala
-zbog potiskivanja ostatka brujanja od 50Hz se jako pazilo da je pad prijenosa na toj frekvenciji veći od 6dB (smnjenim čistim presjekom jezgre, dimenzioniranjem primarnog induktiviteta, pa čak i posebnim malim namotajem obrnuto okrenutim od spajanja za UL, a za spoj G2 izlazne rešetke gdje se selektivnom povratnom vezom dobijalo dodatno slabljenje od -6dB na 50Hz)
-također se jako pazilo da potiskivanje frekvencija iznad 7kHz bude oštro (više od 12dB/oct) zbog toga da se time dobije dodatno precizna selektivnost na prijemu i spriječi upadanje radio stanica koje su emitirale na bliskim frekvencijama
-zbog proizvodnje u velikim serijama se težilo da transformator bude što jeftiniji pa su se koristile minimalno debele žice za namotavanje, jako jeftini limovi za jezgre i potpuno bez sendvičiranja (uglavnom primar u jednom namotu i preko njega sekundar, a pojavom UKV-a se dodavao još jedan tercijarni namotaj za negativnu povratnu vezu)
Pojava UKV-a i potreba za proširenim frekventnim spektrom (40Hz-10kHz sa +/-0,5dB) je zatekla proizvođače radio aparata sa ogromnim zalihama postojećih koji nisu zadovoljavali potrebne karakteristike, (čast vrlo rijetkim izuzecima koji su odbacili stare zalihe i konstruirali nove, puno kvalitetnije transformatore!), pa je većina njih pribjegla različitim "ingenioznim" rješenjima da naprave tonski privid više kvalitete:
-korištenje precizno proračunate frekventno ovisne negativne povratne veze za prisilno proširenje frekventnog opsega na štetu prirodne dinamike i harmonijske strukture izobličenja
-ubacivanje različitih kompliciranih boja tona sa potenciometrima i gomilama preklopnika kojima su izdizali ekstremne dijelove spektra koji su nedostajali, a na štetu linearnosti
-upotreba boljih zvučnika i dodavanjem visokotonaca koji su imali naglašene frekventne karakteristike za ciljane frekvencije (izdizanje basova i vrlo visokih tonova)
Taj prelazak na UKV i zahtjevi za boljom kvalitetom izlaznih transformatora se dogodio u doba kad su se elektronke počele zamjenjivati s tranzistorima, pa su mnogi proizvođači odmah prešli na poluvodičku tehniku i zapravo u cijelom proizvodnom vijeku lampaških prijemnika nisu proizveli niti jedan iole kvalitetan izlazni transformator.
Kombinirane elektronke, pogotovo triode-izlazne pentode koje ovdje spominjemo su se pojavile u vrijeme kad je tehnika radio prijemnika uvelike prešla na poluvodiče, a zbog nekih specifičnih zahtjeva (kojima ondašnji poluvodiči nisu bili dorasli) su se zapravo uglavnom koristile u TV-prijemnicima. Još veći zahtjevi za kvalitetom tona u TV-ima od postojećeg UKV-a su proizvođače TV-a prisilili da se koriste sa OTL-spojevima (SEPP) za koje su i konstruirali posebne visoko-Ohmske zvučnike jer je i to bilo jeftinije od upotrebe kvalitetenih izlaznih transformatora potrebnih sa običan SE-spoj.
Imamo zapravo situaciju da iz starih rashodovanih uređaja bilo kakve kategorije (možda su izuzeci pokoji vrhunski magnetofon ili kontrolno studijsko pojačalo) ne možemo izvaditi izlazni transformator za SE-topologiju iole pristojne karakteristike.
Imao sam sreću davne 1976-te godine na ETF-u (Elektro-Tehničkom-Fakultetu) u Zagrebu čuti 3W-no pojačalo namjenjeno za eksperimentiranje i mjerenja u zavodu za elektroakustiku koje je konstruirao tadašnji šef toga zavoda (T.Jelaković) po vrhunskim principima audio tehnike. Pojačalo je u izlazu imalo elektronku EL41, a u ulaznom stupnju EF40 i na mene je onda ostavilo izvanredan utisak. Izlazni trafo je bio propisno dimenzioniran, sendvičiran i napravljen od vrhunskih materijala, a prijenosni frekventni opseg mu je bio i širi od potrebnih 16Hz-20kHz.
Ako zapravo pogledamo spominjanu elektronku ECL86, ustanovit ćemo da je ona(pentodni dio) po električnim podacima jednaka elektronki EL80, a ova je zapravo elektronka EL41 koja umjesto RIMLOK baze imala NOVAL bazu! Tako se može reći da pentodni dio elektronke ECL86 (ili PCL86) potpuno električki jednake elektronki EL41 !
Zato mislim da za prosječnost (čak i ispod!) zvuka svih takvih pojačalca nisu krive elektronke, a sa pažljivim pristupom konstrukciji (posebno izlaznog trafa!) bi se moglo i sa KOMBI elektronkama dobiti vrhunsko pojačalo.

[zika]

Zanimljivo je da postoji bezbroj pokušaja konstruiranja pojačala u SE-topologiji sa ECLxy(z) ili PCLxy(z) elektronkama i svaka konstrukcija je koristila stare transformatore iz rashodovanih (ili ne?!) radio aparata. Nisam do sada čuo (niti vidio!) niti jednu konstrukciju koja je koristila beskompromisni izlazni transformator namotan po svim pravilima konstrukcije i sendvičiranja za HI-FI tehniku.
Mali osvrt na transformatore kakvi se uglavnom izvade iz starih radio aparata:
-konstruirani za prijenos frekventnog spektra od 60HZ-7kHz (+/-1,5dB), kakav je trebao za reprodukciju dugog, srednjeg i kratkog vala
-zbog potiskivanja ostatka brujanja od 50Hz se jako pazilo da je pad prijenosa na toj frekvenciji veći od 6dB (smnjenim čistim presjekom jezgre, dimenzioniranjem primarnog induktiviteta, pa čak i posebnim malim namotajem obrnuto okrenutim od spajanja za UL, a za spoj G2 izlazne rešetke gdje se selektivnom povratnom vezom dobijalo dodatno slabljenje od -6dB na 50Hz)
-također se jako pazilo da potiskivanje frekvencija iznad 7kHz bude oštro (više od 12dB/oct) zbog toga da se time dobije dodatno precizna selektivnost na prijemu i spriječi upadanje radio stanica koje su emitirale na bliskim frekvencijama
-zbog proizvodnje u velikim serijama se težilo da transformator bude što jeftiniji pa su se koristile minimalno debele žice za namotavanje, jako jeftini limovi za jezgre i potpuno bez sendvičiranja (uglavnom primar u jednom namotu i preko njega sekundar, a pojavom UKV-a se dodavao još jedan tercijarni namotaj za negativnu povratnu vezu)
Pojava UKV-a i potreba za proširenim frekventnim spektrom (40Hz-10kHz sa +/-0,5dB) je zatekla proizvođače radio aparata sa ogromnim zalihama postojećih koji nisu zadovoljavali potrebne karakteristike, (čast vrlo rijetkim izuzecima koji su odbacili stare zalihe i konstruirali nove, puno kvalitetnije transformatore!), pa je većina njih pribjegla različitim "ingenioznim" rješenjima da naprave tonski privid više kvalitete:
-korištenje precizno proračunate frekventno ovisne negativne povratne veze za prisilno proširenje frekventnog opsega na štetu prirodne dinamike i harmonijske strukture izobličenja
-ubacivanje različitih kompliciranih boja tona sa potenciometrima i gomilama preklopnika kojima su izdizali ekstremne dijelove spektra koji su nedostajali, a na štetu linearnosti
-upotreba boljih zvučnika i dodavanjem visokotonaca koji su imali naglašene frekventne karakteristike za ciljane frekvencije (izdizanje basova i vrlo visokih tonova)
Taj prelazak na UKV i zahtjevi za boljom kvalitetom izlaznih transformatora se dogodio u doba kad su se elektronke počele zamjenjivati s tranzistorima, pa su mnogi proizvođači odmah prešli na poluvodičku tehniku i zapravo u cijelom proizvodnom vijeku lampaških prijemnika nisu proizveli niti jedan iole kvalitetan izlazni transformator.
Kombinirane elektronke, pogotovo triode-izlazne pentode koje ovdje spominjemo su se pojavile u vrijeme kad je tehnika radio prijemnika uvelike prešla na poluvodiče, a zbog nekih specifičnih zahtjeva (kojima ondašnji poluvodiči nisu bili dorasli) su se zapravo uglavnom koristile u TV-prijemnicima. Još veći zahtjevi za kvalitetom tona u TV-ima od postojećeg UKV-a su proizvođače TV-a prisilili da se koriste sa OTL-spojevima (SEPP) za koje su i konstruirali posebne visoko-Ohmske zvučnike jer je i to bilo jeftinije od upotrebe kvalitetenih izlaznih transformatora potrebnih sa običan SE-spoj.
Imamo zapravo situaciju da iz starih rashodovanih uređaja bilo kakve kategorije (možda su izuzeci pokoji vrhunski magnetofon ili kontrolno studijsko pojačalo) ne možemo izvaditi izlazni transformator za SE-topologiju iole pristojne karakteristike.
Imao sam sreću davne 1976-te godine na ETF-u (Elektro-Tehničkom-Fakultetu) u Zagrebu čuti 3W-no pojačalo namjenjeno za eksperimentiranje i mjerenja u zavodu za elektroakustiku koje je konstruirao tadašnji šef toga zavoda (T.Jelaković) po vrhunskim principima audio tehnike. Pojačalo je u izlazu imalo elektronku EL41, a u ulaznom stupnju EF40 i na mene je onda ostavilo izvanredan utisak. Izlazni trafo je bio propisno dimenzioniran, sendvičiran i napravljen od vrhunskih materijala, a prijenosni frekventni opseg mu je bio i širi od potrebnih 16Hz-20kHz.
Ako zapravo pogledamo spominjanu elektronku ECL86, ustanovit ćemo da je ona(pentodni dio) po električnim podacima jednaka elektronki EL80, a ova je zapravo elektronka EL41 koja umjesto RIMLOK baze imala NOVAL bazu! Tako se može reći da pentodni dio elektronke ECL86 (ili PCL86) potpuno električki jednake elektronki EL41 !
Zato mislim da za prosječnost (čak i ispod!) zvuka svih takvih pojačalca nisu krive elektronke, a sa pažljivim pristupom konstrukciji (posebno izlaznog trafa!) bi se moglo i sa KOMBI elektronkama dobiti vrhunsko pojačalo.

Moram da vam se najiskrenije zahvalim na ovom Vašem post-u. Potvrdili ste nešto sam (kao laic, neznalica) iskreno sumnjao već dugi niz godina... Nešto što je (bojim se) kumovalo i raznim predrasudama... mada, verujem da sam video/čuo i pojačala sa transformer-ima koji nisu iz optužene skupine... I ona su se, jasno, izdvajala zvukom...

[fixxxer]

Trebalo bi prebaciti ovaj razgovor u drugu temu da se fixxeru ne zagadi tema.

Ne bi

konstruirani za prijenos frekventnog spektra od 60HZ-7kHz (+/-1,5dB)

Upravo zato im je mozda najbolja primena (pored osnovne) u malim SE ampovima za gitaru...

[davorin]

...

konstruirani za prijenos frekventnog spektra od 60HZ-7kHz (+/-1,5dB)

...Upravo zato im je mozda najbolja primena (pored osnovne) u malim SE ampovima za gitaru...

Ni govora! Zbog jednostrukog primarnog namotaja im je interni parazitni kapacitet ogroman i imaju padajuću karakteristiku upravo tamo gdje bi trebala rasti! Tanke žice na el.gitari imaju puno slabiji signal od debelih žica, pa i karakteristika cijelog pojačala (boje tona, propustnih kondenzatora i izlaznog transformatora), mora imati karakterističnu "grbu"(uzdizanje) u području od 3-5,5kHz, a to trafići iz radija nemaju!.

[fixxxer]

E do qrca

[tubeman]

**********************
Elvis:
I ja sam bio početnik i prvi trafo koji sam motao samostalno bio je za 211 cijevi (ne baš mali zalogaj za početnika) i radio je solidno, naučio sam se boriti sa 1,2 kV no nisam znao fore kako smanjiti kapacitet takvog trafa..... ali vremenom stičeš iskustva, što nije slučaj kada je uvjetno rečeno "gotovanstvo" u pitanju.
ZAŠTO STALNO PLAŠITE ljude na forumu i mistificirate priču oko izlaznih trafoa. Ako ih već ne motaš, bar nemoj strašiti druge koji imaju volju upustiti se u to. Trafo NIJE teško namotati, ne kužim . Izrada trafa je pravo zadovoljstvo, ma koliko god na prvu izgledalo da je zapravo samo prava muka
**********************
Ne volim puno kvotati, jer se neke vrste kvotanja mogu krivo shvatiti.
Ne znam zašto se Elvis baš mene uhvatio ( ) i kvota li ga kvota, i ono gdje se možda ne slažemo i ono gdje se slažemo.
Nije vrijeme i mjesto za premjeravanje patki, ali slobodan sam (budući da tvrdi suprotno), skromno ustvrditi da sam projektirao i OSOBNO namotao više transformatora od Elvisa.
Radim to (uz malu pauzu) od 1973. godine, i puno kilometara žice mi je prošlo kroz prste, a ponešto i kroz motalicu (prvo ručnu a zatim automatsku) koje sam nabavio u nekom trenutku.
Zato mislim da sam donekle kompetentan ponešto reči.

Nitko tu nikoga ne plaši niti mistificira, a ponajmanje ja.
Ne znam gdje se Elvis u tom rasponu nalazi kada učestalo to spominje, ali ja to na ovom forumu nisam primijetio.
Osim toga, uvjeren sam da smo ovdje svi ozbiljni ljudi koji znaju čitaiti i (provjereno) se koristiti internetom.
U knjigama sve piše, postoje proračuni, gotovi softveri za to, a čak na Jubitou mnogi, vrlo detaljni prikazi motanja.
Što se tu onda mistificira i tko ozbiljnog i odraslog čovjeka može ičime uplašiti ????
Osim toga, zašto bi svi trebali imati zadovoljsto u izradi transformatora??
Netko voli popravljati aute, netko ušminkavati, a netko tek voziti.
Zašto bi ovdje bilo drugačije?
Zašto u krajnjoj liniji netko ne bi smio i htio biti početnik (kao što je i sam napisao da je bio?).
Zar itko smije dečke s AFN-a smatrati gotovanima i bezveznjacima što imaju drugačiji pogled na dobar zvuk i što se (barem većina) ne razumiju u izlazne transformatore?

Ne stoji da ikoga nagovaram na gotovanstvo.
Tek sam konstatirao da nemaju svi mogućnosti motati sami trafoe.
Treba nabaviti lim, žicu, tijela, izolaciju i imati živaca potrošiti puno vremena pa i novca.
Mnogima se to jednostavno ne da ili se ne osjećaju sposobnim, i to im nitko ne smije zamjeriti.
Računati na jezgre iz UPS-ova, starih mrežnih transformatora je isto tako problematično, pogotovo ako ih ne znaš ukrotiti,osobito ako se radi o SE A klasi.
Kada bi svi trebali znati savaršeno motati svoje trafe ili kupovati vrhunske fabrikate (očito Elvis drugo ne priznaje) onda bi se ovdje gradili SAMO kineski kitovi i flipflop žmigavci s dva tranzistora.

Istina je da treba ukazati na to da će pravi rezultat izostati (to sam već napisao i neću se ponavljati), ali će potaknuti na daljnji rad, napredak, možda i na čitanje s razumijevanjem barem neke od svih onih silnih PDF-ova koji se tako marljivo "arhiviraju" po računalima a da ih se nikada ne otvori.

Davorin je uglavnom sve napisao (ne znam po koji put) i tu se nema bilo što više dodati.
Onaj koji je pažljivo, i bez apriori negativnih emocija pročitao moj prethodni (i jedini) post, vjerojatno je shvatio što sam želio reči, a prvenstveno se odnosilo na podršku (pa i bilo kakvoj) dobroj volji i želji da se nešto napravi.
Zato sam i napisao da je će uređaj s trafom iz SImfonije bolje raditi nego s nikakvim.
Ponavljam da ne odobravam uništavanje starih cijevnih radija (osobno ih imam oko 400 + par stotina ostalih uređaja - što će reči da ih znam cijeniti), ali svatko ima svoje kriterije vrijednosti i potreba, pa ako misli da će profitirati s time (Elvis je sam napisao da je isto to radio ) neka mu bude.
I ja sam svoje prvo pojačalo napravio negdje 1972. od starog radija kojeg je otac donio iz Švicarske one godine kada sam se rodio
Ako je to cijena svakog novog "konstruktora" - mala je

A "konstruktoru" koji tvrdi da takav uređaj radi bolje od AudioNotea, nećemo se smijati već mu objasniti zašto to nije i ne može biti tako.
I to na način kako je Davorin napisao, a ne sa spominjanjem razno raznih pridjeva vezanih uz gaće i generalnim patroniziranjem jer ćemo tako samo izazvati razočaranje i odustajanje.
Na kraju, ovo je samo zabava i hobi.

Zato Fixxer, ako misliš ozbiljno, samo nastavi s pojačalom, pa ga možda ukutijaš u nešto ljepše kada proradi onako kako se od njega očekuje.
ECL86 sigurno nije pi***n dim, i s njom se sigurno može napraviti dobro pojačalo, pretpojačalo, MM RIAA i koješta drugo.
Radi se o praktički zadnjoj komercijalnoj audio namjenskoj projektiranoj i proizvedenoj cjevi.
To što je (kao i PCL86) ima na svakom koraku ne znači da ne valja, već to treba prihvatiti kao benefit i marljivo ih skupljati.
Možda nije cool šmekerima, ali to treba ignorirati jer će oni ionako popljuvati sve ono što nije egzotika, što nije lako i jeftino nabavljivo ili što nije napravljeno onako kako su (češće BI) to oni napravili.

Ozbiljan pristup, usmjeren prvenstveno na što bolji ispravljač i (naravno) transformator će sigurno dati dobar rezultat.

Ponovno (po tko zna koji put) svečano ( ) izjavljujem da nemam nikakvih ambicija prodavati ili preprodavati ikakve uređaje, graditi ih za novac i bilo što takvo, pa se nitko ne bi trebao osjećati ugoženim s moje strane.
Sorry Fixxer, neću Ti više zagađivati temu

[pinco]

Ne bavin se izlaznin pojačalima sa cijevima, osta san na preampima tako da nemogu bit kompetentan, ali milin da je Elvis 100% u pravu. Poznavajuć ga osobno, mogu sa sigurnošću reć da je to osoba koja poštiva svaćiji put u ovome hobiju, bilo to cijevi, tranzisori, topologije i sl. Dobronamjerno je sugerira, a šta je i meni jasno, mada se ne bavin sa time, moš napravit 100 konstrukcija, eksperimenata, ali kod bavljenja cijevima mislin da je daleko najbitnije da se sam upustiš u izradu izlaznoga trafa, tek tu moš zaokružit priću svoje konstrukcije. Možeš ti napravit super shemu, stavit dobre radne točke, imat vrhunske dijelove, ali ako nemoš uticat na konstrukciju izlaznoga trafa, padaš u velike kompromise. Tija netija ili konstrukciju prilagođavaš trafu koji si u mogučnosti nabavit, ili je trafo neadekvatan onome šta radiš. Kako je i Elvis sam reka, zadovoljstvo prvih radova samo da proradu korektno brzo splasne, i na kraju je po meni bolje zacrtat sebi neki zahtjevniji projekt, radit ga duže, u skladu sa mogućnostima naravno, ali da si na kraju zadovoljan. Napravit ćeš manje toga ali zadovoljstvo će duže trajat.

[pamook]

...ja bih se opet slozio s Tubemanom

Ne svidja mi se AFN pristup, a Elvis je vec par puta kroz svoje (rijetke) postove proglasio P(C)L i slicne cijevi materijalom za peetchkice, pa bismo valjda svi (pocetnici, i oni ne bas takvi) trebali uzet nesto iz teze artiljerije, jerbo je to to.

S druge strane, kroz vise razgovora s ljudima koji znaju sto rade, vezano uz izlazne trafoe receno mi je (a nemam namjeru niti promila sumnjati u izreceno) da je to jedan "dobar komad" za zagristi, i ako se covjek ne zeli uvuci dovoljno duboko u materiju, bolje se ne upustati samo povrsinski.

I otud zadovoljstvo da se nesto napravi a ne zna puno, i svaki put se (jos) ponesto nauci.

Ajmo sad ekipa pocetnika (sa mnom na zacelju ili prema sredini) - svi group buy Lundahl-a za start, a kako ni to nije bas nesto, Tamura ili vec nesto bi bio logican izbor. Jer sve ostalo je natezanje kite i nije vrijedno ni spomena ni slusanja.

Long live the king

[Edison]

moš napravit 100 konstrukcija, eksperimenata, ali kod bavljenja cijevima mislin da je daleko najbitnije da se sam upustiš u izradu izlaznoga trafa, tek tu moš zaokružit priću svoje konstrukcije. Možeš ti napravit super shemu, stavit dobre radne točke, imat vrhunske dijelove, ali ako nemoš uticat na konstrukciju izlaznoga trafa, padaš u velike kompromise. Tija netija ili konstrukciju prilagođavaš trafu koji si u mogučnosti nabavit, ili je trafo neadekvatan onome šta radiš.

Pinco, dozvoli da se ne slozim s ovim. Proracunati dobar izlazni trafo je veliki zalogaj. Moras biti u tome, mora ti netko tko zna nesto i reci, samo prelistavnje interneta nije dovoljno za to. Napraviti (dobar) takav trafo je jos veci zalogaj. Daj mi reci gdje nabaviti dobar trafo lim za 4-6 transformatora? Gdje nabaviti zicu raznih promjera, osim na velike kolutove? Kad cu ja potrositi takav kolut zice? I gdje cu ga drzati do tada u stanu... jer ja nemam radionicu. Gdje u stanu drzati trafo limove, izolaciju, trafo-lakove? Dobro, mogu ih peci u u rerni... Ako nabavim materijal za motanje trafoa, neku primitivnu motalicu, i sve sto treba, ako ga sam proracunam i namotam, prvi i nece biti bas neki... kao i prvi macici... Pa vise mi se isplati kupiti par Tamura, dobit cu odlicne trafoe i proci cu u konacnici puno jeftinije.

Nasa je sreca da dobri ljudi kao sto su davorin, tubeman, harkonen... znaju proracunati trafo. Jos nam je veca sreca da ih Kolarek, Branko iz Odeona, Sveto i jos neki mogu namotati, i to cine dobro i ne preskupo. I onda ne vidim problem u nabavi odgovarajuceg trafoa za projekt. Kome takvi nisu dobri, moze naruciti kod Krkleca, ili kod Sebarta u Sloveniji. O drugim mogucnostima nabave sa svih strana svijeta ne bih ni govorio.

Sigurno nije ni jedan projekt kiksao jer autor nikako nije mogao doci do odgovarajuceg trafoa. Moguce je da odgovarajuci nije mogao, ili nije htio platiti...

Meni nista ne smeta ni kad netko slozi cijeli projekt od kineskih jeftinih kitova. I tu se dosta nauci, mora se dobro ugrijati mozak da se to dovede u funkcionalnu cjelinu. Ovo je hobi, svatko ga trci brzinom koja mu odgovara. Ne trazimo pri tom sveti gral, bar se nadam...

Ja se ovim bavim ne sto mi trebaju pojacala koja radim, vec stoga sto mi je to gust. A nije mi gust stan pretvoriti u radionicu i u njoj motati trafoe. Iako, moram priznati da mi stan i bez toga vec jako slici radionici... Moje prvo cjevno pojacalo je bilo RH-84. Drugo je bilo 300B s daljinskim upravljanjem. U medjuvremnu sam radio i s babuskama, napravio GM-70 monoblokove, ali me to nije sprijecilo da nedavno slozim pojacalo s EL86 koje daje samo 2W... I svako sam radio s istom predanoscu i ljubavlju. Neka sviraju odlicno, neka tek dobro, ali sva su mi draga, i ni na jednom nisam osjetio da me je izlazni trafo kocio, ili da je bio neadekvatan onom sto radim. Naravno, ima puno bolljih transformatora nego sto ih mi koristimo. Ali tako je i sa kucama, automobilima, zenama, hranom...

I jos da dodam za trafoe iz starih radio-aparata. Nisu dobri za neku ozbiljnu primjenu. Danko mi je svojedobno darovao par, hvala mu, i slozio sam oko njih RH-84 pojacalo (drugo). Nije sviralo dobro za moja mjerila, tj. sviralo je vrlo slicno kao i ti stari radio-aparati: toplo ali muljavo, bez pravih visokih i basa. Za probu i zezanje moze, za nesto ozbiljno - ne moze. Vec jeftini kinseki trafoi (par 60$) sviraju par kopalja bolje. Eto, iz prakse...

[pinco]

Kako san napisa, to je samo moje mišljenje, ovaj hobi dozvoljava tolko pravaca kolko ima ljudi koji se bavu sa njime, i niko nemože reć da taj pravac nije ispravan ako čovika veseli. Šta se tiće proraćuna izlaznog trafa tu se ne slažen, ni proraćun dobroga pojačala nije mala stvar pa te ne sprječava da radiš po nećijeme projektu.
Ako ćemo realno, uvik će te koćit kod cijevnih pojačala da se izraziš do kraja nemogućnost da sam namotaš svoj trafo. To je ono šta je elvis tija sugerirat. Triba svatit njegov post pozitivno, ka savjet nekoga ko je sve to proša. E sad, poznavajuč njega, njegov cilj u ovome hobiju je zvuk, ko ga pozna zna da je sve bilo dobronamjerno. Nije problem ni u motalicama ni u žici, ni proračunima nego u komoditetu i to je to. Njemu nije bilo problem krenit ni u ESL projekt, i dogura ga je do kraja ( u smislu da svira i da je ostvarija u tome koraku šta je tija ) , a nemože se reć da mu je sve bilo servirano, naprotiv krenija je iz nule, tako da je iz njegova kuta gledanja motanje trafoa sasvin logićan korak. Ja nisan tako vridan i uporan pa se radije držin SS pojačala, to mi je lakše a neda mi se radit više samo da radin, zasitija san se toga. Opet je to prića o 100 pravaca, ja se slažen sa svačijin, i svaćijin fazama, ljudi obićno prolazu iz faze u fazu, mene trenutno drži ova, zato je DIY tolko zanimljiv.