Ima smisla dimenzionirati pojacalo za rad na deklarirano 8 ohma zvucnicima kao da radimo _i_ za realniju impedanciju od 6 ohma ili cak dvostruko manje, osim ako pricamo o pojacalima u klasi A. U tom slucaju su trosjivu takvog 'osiguranja' prevelike, vec ima vise odraditi maksimalnu snagu za neku realno ocekivanu impedanciju koristenog zvucnika. Kolika j eona je prilicno tesko odrediti. U praksi se odredjuje jednom metodom usrednjavanja koja uzima u obzir kolika je realna snaga prisutna na kojoj frekvenciji, no ta metoda obicno favorizira zvucnike s pikovima impedancije na niskim frekvencijama (npr. bas refleks) i daje visu impedanciju nego sto je u praksi vidljivo. Zvucnici se konstruiraju tako da daju konstantan odnos NAPONA na sebi i glasnoce, bez uticaja impedancije. Radi toga kod pojacala u klasi A ima smisla uzeti podrucje od cca 300Hz do 3kHz i promotriti kako se tamo krece impedancija. Realno kod zvucnika deklariranih na 8 ohma, tu ce biti pad na 6 ohma a ponekad i manje. Osiguravanjem neke maksimalne snage u tom podrucju automatski se pokriva sve drugo. Dodatni razlog za ovako nesto su induktivne i kapacitivne komponente impedancije zvucnika kad se napon i struja vise ne ponasaju direktno po ohmovom zakonu jer nisu vise u fazi, tako da jemoguce da potreba za strujom bude nesto veca nego sto modul (iznos) impedancije pokazuje, kao i manja.
Dimenzioniranje za npr. 25W u 6 ohma daje izlazni napom (vrsnu vrijednost) 17.3V. Na 8 ohma to daje snagu 18.75W. Razlika u dB (a to je ono sto se broji) je 1.26dB - vrijednost koja je u praksi neprimjetna! No uho radi logaritamski, a clipping ne - zato se gubitak tih sitnih dB opravdava tolerancijom na varijabilnu impedanciju zvucnika.
Idemo dalje - za 25W u 6 ohma treba struja 2.8A
U praksi u pojacalu postoje naponski gubici tako da je vrlo tesko dobiti izlazni napon jednak naponu napajanja. U navedenoj shemi je primjerice gubitak prema negativnom napajnju minimalno 0.7V. Uz to treba uzeti u obzir i valobitost napona napajanja kao i tolerancije napona mreze (+-5% je standard). Postoji i neka dodatna rezerva ovisna o konkretnoj tehnologiji ispod koje performanse elemenata postaju problematicne. Primjerice, ulazni kapacitet MOSFET-a je nelineran s naponima Vgs i Vdg, pogotovo ovog zadnjeg, s naglim rastom kada se Vdg smanjuje ispod cca 5V - to moze znacajno povecati izoblicenja ili cak destabilizirati sklop, dakle nesto o cemu treba voditi racuna. No, kako bilo, racun napajanja se radi za maksimalnu valovitost, minimalni napon mreze, dakle racuna se u onoj 'pili' koja se pojavljuje nakon filtiranja, minimalni napon, na to se dodaje rezerva. U ovom slucaju s velikim trafom i elektrolitima moguce je postici valovitost ispod 1V, i neka je jos 1V rezerve (stvarno minimum koji najcesce podrazumijeva da se ulazni stupnjevi napajaju iz posebnog izvora viseg napona), napon napoajanja ce biti reda 20V - s minimalnim naponom mreze. S maksimalnim, oko 22 - s njim racunamo disipacije. 22V x 2.8A = 61.8W PO MOSFETU. Teoretski moguce s 1 parom IRFP240/140 i komplementarac. Bolja varijanta bi bila vise komada manjih MOSFET-a jer je moguce optimizirati kapacitete. Kod MOSFET-a unutar odredjenog probojnog napona Vdsmax kapaciteti su proporcionalni maksimalnoj struji. IRFP240 je 21A MOSFET sto je definitivno nepotrebno za vrsnu struju od ni 6A, s IRFP140 je situacija jos gora.
S druge strane, maksimalna izlazna struja MOSFET-a ima odredjenu proporciju s maksimalnom disipacijom (radi toga jer su MOSFET chipovi za vecu struju vece povrsine pa imaju i vecu povrsinu za prenos topline prema hladilu). Ja bi rijesenje trazio u MOSFET-ima za Vdsmax 80-100V i struje oko 5-10 A i paralelizirao 3-4 u paralelu, vec prema tome kako ispadnu kapaciteti (uzeti da se spajaju u paralelu) i disipacije.
Hladilo i dalje mora biti ogromno. Jos uvijek smo na oko 140W disipacije i taj odnos disipacija = cca 6 x izlazna snaga po prilici ostaje konstanta bez obzira na racunicu, za normalne impedancije zvucnika.
