tubeman napisao:Što to znači "kaže čovjek da svira odlično..."

Poznavajući Bubacila, to je izvučeno bog te pita odakle, i uza svo poštovanje prema njegovom umijeću kramarenja, nisam stekao neki filing da ima ikakvog pojma o zvučnicima.
A kramar će uvijek reči da mu je roba odlična, skoro nova i gledati te u oči ....

A zvučnici nisu ništa valjali, kao niti bilo koji s gumenim ovjeom.
Membrana je mahnitala unutra van uz začuđujući jedostatak zvuka

Do nedavno sam imao dva nikada korištena para onih od 20W, i JEDVA sam ih POKLONIO kolegi jer su mi smetali i nikako da ih se riješim

Valjali su samo oni s papirnatom membranom (nekih 3 ili 5 W koliko se sjećam.
Dobri su im bili modeli 8" od 5W (kasnije su nominirani kao 6W; uglavnom 4 Ohma, a 8 Ohmski su bili jako rijetki), 5" srednjetonci od 40W (4 i 8 Ohma koji su imali vlastiti kompresivni prostor od lima ispunjen staklenom vunom; dobro, možda nisu mogli podnijeti svih 40W niti uz skretnicu od 18dB/oct., ali kao 25W-ni su bili odlični!) i ovalni zvučnik 8"x5" od 6W (svi s klasičnim papirnatim ovjesom). Okrugli model od 8" je dobro podnosio i veću snagu od nominalne, a dobro je radio i u gitarskim pojačalima.
Stariji modeli ovalnih EI-Niš zvučnika 10"x6"(5W) i 8"x5"(3W) prepoznatljivi po sivoj boji korpe (radile su se varijante od 4, 8, 200, 400 i 800 Ohma) su imali vrlo lijep ton, ali nisu podnosili niti malo prekoračenje snage dovedene na njih i odmah su izgarali.
Spominjani (iz oglasa) zvučnici od 12" (30W i 50W; oba su imali varijante od 4 i 8 Ohma) su imali papirnati ovjes i visoko-tonsku ekstenziju-"trubicu", ali nisu uopće bili upotrebljivi.
Sredinom '80-ih se iz EI-Niš -a pojavio još jedan 12"-ni zvučnik s gumenim ovjesom nominiran kao bas zvučnik od 150W (postojale su varijante od 4 i 8 Ohma; imao je veći magnet i nešto drugačiju "korpu" od lijevanog aluminija od spominjanih zvučnika iz oglasa; nije imao visokotonsi dodatak) koji je imao sasvim dobar ton, ali je tako lako izgarao da nije nikad postao popularan.