A ja se tu smrzavam i riskiram život za dobrobit zajednice
Ovako je bilo sinoć u Gorskom kotaru na putu kući...
Stao sam malo poslikati po noći, ali em' što se ne vidi skoro ništa, em' sam se malo us*** čuvši zvukove šume...
Toliko pucketanja da je to čudo jedno... Ne znaš jel' pucaju grane ili ti u susret dolazi kakav medo
Pa sam se na brzinu spakirao u topli auto i napustio mjesto očevida...


Danas na putu do Fužina...
Gorski kotar izgleda kao ratna zona...
Strašno... Pogotovo je nastradao onaj fužinarski kraj...


Na puno mjesta su se grane drveća objesile na 2 metra od ceste...
Na putu kući jedno drvo se savilo skroz preko ceste ( nije puklo )...
Probao sam ga pomaknuti, ali jedino što sam mogao učiniti je vratiti se 5 km nazad do autoceste

Ljudima sigurno nije lako...
Hrpa srušenih (relativno novih) stupova za struju... Kabeli promjera valjda 14 puta većeg od originalnog...
Čudo jedno njih leži na cesti, prekinuti...
Čovjeku je savilo nosač za kabel na krovu...
Užas...
Vatrogasci i sve dežurne službe lete amo/tamo...
Bageri, motorke, srušeno drveće, ma čudo...


Za divno čudo, u ostatku Gorskog kotara, struje ima...
Ne računam povremene, vrlo rijetke i kratke ispade...
A kiša i dalje pada...
Neće ovo završit' dobro
