PHILIPS JUPITER 553-3D iz 1956
Nije moj, već od jednog kolege kojem je to uspomena, i koristio bi ga svakodnevno.
Problem je bio u tome što je aparat prije desetak godina pao i razbilo se staklo, a i kutija je malo napukla.
Nakon "inspekcije" ustanovljeno je da kutija nije značajno oštećena, ali staklo je poprilično stradalo.
Sakupljeno je dvanaest fragmenata, a dva nisu pronađena ;(
Slijedi krpanje stakla.....
Ono što sam pronašao, zalijepio sam sa ljepilom za staklo.
Preko noći sam ga ostavio s UV lampom koja je ljepilo učvrstila.
Ostatak je trebalo napraviti.
Za to sam iskoristio dvokomponentni epoksid, i na kraju to prelakirao crnim lakom.
Nije savršeno, ali ne izgleda previše loše, i na sreću, ne vidi se previše.
Kutija je sređena dosta brzo kao i šasija koju je trebalo samo ispuhati i prebrisati alkoholom.
Mesingani dijelovi (gumbi, kapice, okvir magičnog oka) očišćeni i ispolirani.
Zamijenjeni SVI smolasti blok kondenzatori.
Niti jedan nije bio ispravan !
EZ80 je bila davno izvađena i na podnožju bila prebrikana s nekakvim silicijskim diodama, pa je i to sređeno i umetnuta je ispravljačica.
Elektrolit je još bio donekle OK, mada su kapaciteti pali gotovo na polovicu.
To se manifestiralo kroz lagani ali podnošljivi brum.
Ali "nije beg cicija", pa sam otvorio elektrolit i u njega ugradio 50 + 150 uF (umjesto 47 + 100).
Rezultiralo je gotovo potpunim izostankom bruma.
Ostao je samo lagani šum kod potenciometra odvrnutog do kraja.
Zamijenjene EABC80 i EL84.
Prekidač za struju bio prebrikan, pa je i to trebalo srediti.
Radio ima tri zvučnika (20 cm. širokopojasni i dva "visokotonca" sa strane smještene u posebne komore okrenute koso u vis što daje vrlo dobru reprodukciju visokih tonova.
Čak malko prenapadnu kod niskih nivoa.
Grube ogrebotine popravljene šelakom i sve dobro ispolirano.
Eh, da...
Tipke su bile skalupljene od tri vrste, različitih oblika i veličina
Na sreću, imao sam upravo originalne i zamijenio ih.
Evo i rezultata:
