50% predratnih aparata dolazi bez izlazne cijevi.
Tu se može vrlo lako doskočiti.
Danas postoji jako puno cijevi koje su karakteristikama vrlo slične, ali imaju drugačija podnožja ili neke druge karakteristike kojima se vizualno "ne uklapaju".
Ima jako puno ruskih ili starih vojnih američkih cijevi koje rade na 1,2, 2.4 ili sličnim naponima grijanja koje vrijednosti su bile jako česte kod starih baterijskih aparata.
Kod cijevi s istim serijama grijanja, stvar je još jednostavnija.
Ovdje nastupa snalažljivost koja uz malo prakse i poznavanje osnovnih podataka o cijevima može napraviti čuda
Ovdje ću ukratko, s par slika probati objasniti kako to ide.
Npr. nije više lako nabaviti EL12 cijev koja je bila česta u radijima tridesetih godina.
Ako pogledamo u karakteristike, odmah će se ustanoviti da tu cijev na tom mjestu i tim uvjetima, s lakoćom i praktički bez ikakvih promjena sklopa može zamijeniti obična EL84.
dakle:
Prije svega treba pripremiti alat kojeg ne treba previše:
Najvažniji je BIAX kojeg najvjerojatnije svi imamo.
Poželjno je da ima produžnu sajlu jer je tako rad puno precizniji i manje osjetljiv na (iako minimalne) vibracije koje proizvodi sam stroj.
Nadalje, potrebna nam je lemilica, veća i jača pinceta ili kliješta s dugačkom njuškom te sjekača kliješta.
Uzeo sam jednu ništkorisnu AZ1, i oslobodio je podnožja.
One su uglavnom spremne same iskočiti jer ljepilo najčešće ne drži.
Svejedno, treba biti pažljiv i prvo odlemiti podnožje.
Te stare cijevi uvijek imaju na dnu uokrug izbočinu koja pomaže držati ljepilo da se sve ne izvuče.
Kada sve odvojimo, potrebno je odlomiti staklenu cjevčicu kako bi ušao zrak.
To je najbolje "odfrezati, jer pokušaj lomljenja kliještima može uzrokovati i lom balona.
Slika 1.
Nakon toga slijedi odfrezavanje donjeg dijela balona.
To je i najkritičnija operacija pa treba biti jako pažljiv.
Balon treba navlažiti s vodom. Ja za to Koristim AJAX sprej ili nešto slično jer on osim hlađenja ima i efekt uljenja, a bez masnoće.
Za frezanje je dobar dijamantni nastavak (dobije se u kompletu s strojem), u obliku kuglice, ali što manji (vidi sliku 7).
Još je bolji dijamantni disk.
Frezati uokrug odmah iznad izbočenja malo-pomalo s minimalnim pritiskom. Pri tome voditi računa da mjesto frezanja uvijek bude vlažno.
Vrlo brzo će negdje na mjestu frezanja staklo napuknuti, i tada ga se može lako odvojiti od ostatka balona.
Frezanje je najbolje vježbati na kakvoj staroj nepotrebnoj ili skurenoj ech81.
Brzo ćete uvidjeti da nije nikakav problem.
Pri tome podesiti što veću brzinu vrtnje (najmanje 10000 okretaja).
Što veća brzina - to je manja opasnost od loma stakla.
Slika 2.
Ono što nisam poslikao je borba s izvlačenjem sadržaja cijevi iz balona kroz relativno uzak otvor na dnu.
No niti to nije neki problem ako raspolažemo s malo strpljenja, dobrom pincetom i malim sjekačim kliještima.
Najveći problem je liskunski odstojnik koji ćemo najvjerojatnije morati nekako svinuti ili prelomiti unutar balona.
Ali za demoliranje smo valjda nekakvi majstori
Dolje vidimo što dobijemo na kraju svega toga.
Sada se balon može pažljivo očistiti i oprati, posebno od ostataka aktiviranog getera.
Slika 3.
Slijedi presoklavanje.
Taj postupak ne treba posebno opisivati.
Pronađemo spoj podnožja stare cijevi, spoj podnožja nove i lemimo međusobno korespondirajuće pinove sa što je moguće kraćim žicama.
Nalemimo žice od petnaestak cm. na noval podnožje i provučemo ih kroz nožice na starom podnožju, zalemimo i višak odrežemo.
Noval podnožje je poželjno na neki način učvrstiti da se ne miče.
Ako smo postigli čvrstoću samim žicama - zadovoljiti će i to.
Slika 4.
Na slici 5 vidimo presoklanu cijev.
Ako nam postupak frezanja nije uspio (raspao se balon), tu je i kraj priče.
Gubimo estetski doživljaj, ali je cijev spremna za ugradnu i raditi će isto tako dobro.
Slika 5.
Ako je sve teklo po planu i balon ostao čitav, možemo ga učvrstiti na podnožje i dobijemo ovo što vidimo na slici 6
Treba voditi računa da se balon ne zalijepi prečvrsto kako bi se mogao ponovo skinuti u slučaju potrebe.
Tu se može koristiti pečatni vosak, termo-ljepilo ili neka termootporna folija.
Ako se cijev iznutra našprica sa srebrnim sprejem, dobiti će se ona karakteristična siva boja starih cijevi.
Cijevi su često crveno lakirane, što se isto jednostavno napravi.
Na kraju dobro obavljenog posla nema praktički nikakve razlike između "prave" i ovakve cijevi.
Malo je veći problem sa pravom srebrnom bojom aktivnog getera, ali i to se može riješiti.
Slika 6.
Na slici 7 je glava produžne sajle Dremelovog BIAXa kojeg koristim.
Nešto je skuplji od Einhella i sl, ali se investicija isplati, pogotovo jer za njega ima puno korisnih dodataka.
Pašu i oni od Einhella i sličnih.
Najvažnije je to da je izuzetno stabilan pa se i na maksimalnoj brzini ne osjete nikakve vibracije.
U steznoj glavi se nalazi frezer kojim sam odrezao balon.
Slika 7.
Ovo je tijelo BIAXa na stalku.
Slika 8.
Vjerujem da ne moram više poticati maštu po pitanju "vizualizacije" otkaćenih projekata sa sasvim običnim cijevima.
...
