Budimo iskreni, zasto je danas pomama za glazbom s kompjutera i sto svatko hoce DAC... jeftin a odlican, kao u playeru od 10.000 necega?
Hajdemo, iskreno...
Uglavnom zbog lake dostupnosti glazbe, koju ne treba platiti. Jer lakse je prekopirati prijateljev disk s tisucama albuma nego kupiti, recimo, 3 origanalna CD-a. I tko to danas kupuje originale i onda ih RIP-a, i konvertira u FLAC-ove, da bi ustedio diskovni prostor, koji je danas ogroman i jeftin. FLAC je zbog toga da bi se moglo brze downloadati. Bilo je problem downloadati cijeli album pred 8 godina kad se internet placao po minuti ili MB, a i trajalo je, veze su pucale, pa su se razvili i download manageri koji su mogli nastaviti puknuti download. Sve to je nastalo u cilju lakse dobave audio i video sadrzaja. Tko kaze da nije, taj... (dopunite sami).

I tko je to ostetio CD od upotrebe? Imam neke od prije 20 i vise godina i uopce nisu osteceni, djeluju i sviraju kao malocas kupljeni. Neki su mi ogrebani jer sam ih posudio prijateljima koji su zeljeli to poslusati, a ne znaju postupati s CD-ima, vec s njima doruckuju, a inace su veliki audiofili. Toliko o ostecenjima i unistavanju CD-a upotrebom. Pa nije to vinil, a i neki vinili su mi od prije 35 godina i jos su jako dobro sacuvani, a svirani su prilicno. To da netko radi svoje "zastitne kopije" i svoje originale FLAC-a su bajke.
Politika ZAMP-a o naplacivanju (pre)piratluka je sramotna. Ja CD-e i DVD-e koristim za arhiviranje fotografija koje snimim digitalnim fotoaparatom, a isto moram platiti piratski porez...
Poroizvodjaci DAC-ova svake godine izbacuju nove "bolje" proizvode sa sve vecim brojkama. Kupci (uglavnom audiofili) "puse" te brojke sve u 16 i nekriticki kupuju ponovo istu glazbu koju vec imaju, ali sad u HR, iako vecina ne moze ni promjetiti razliku, a cesto je i nema. Doduse, bas i ne kupuju, nego se snadju pa kopiraju i onda je kao "pravda zadovoljena". Sistem sam sebi izmice stolicu na kojoj sjedi, svi zadovoljni, pa i ZAMP, bitno je naci nacin kako naplatiti svoje mrvice kolaca, koliko god sitne bile. Svi smo lopovi, ali neka vrsta Robina Hooda pa je "opravdano", nekima i romanticno.
Danasnji teenager ima u svom mobitelu vise MP3-ca nego sto ozbilljan audiofil moze poslusati za zivota. I sve im to vrijedi tocno onoliko koliko su to i platili. Nista. Niti znaju sto sve imaju, niti im je bitno, ako nestane, presnimit ce ponovo...
Kad sam poceo raditi, mogao sam odvojiti sredstva za dva LP-a mjesecno. I jako sam dobro pazio koja ce to dva LP-a biti. Gledao danima, razmisljao, premisljao se, i kupio prvo jedan i onda uzivao u njemu, a nakon desetak dan drugi, i cekao sljedecu placu. I bio sam jako zadovoljan s tim sto sam kupio, a neke od tih ploca imam i rado poslusam i danas. A mozete mi danas donijeti disk s TB muzike i necu prema tome imati neki osjecaj, a ni priblizno onaj kao kad sam birao koji cu LP kupiti.
Znam da se vecina nece sloziti s ovim sto sam napisao. A ni ne mora. Ali bilo bi lijepo da medju sobom stvari nazovemo pravim imenom, a ne da si nalazimo razne "ispricnice" i opravamo sadasnju situaciju izradom "zastitnih kopija"...
