Paralelno spajanje elektronki je jednostavan način da se dobije veća izlazna snaga, i smanji anodna impedancija (i znatni unutrašnji otpor elektronki u ovom slučaju!), a izlazni trafo napravi jednostavnijim za motanje.
Ipak (uvijek!

), postoji i mali problem! Kod paralelnog spajanja elektronki se elektronke moraju upariti po nekoliko kriterija, a tolerancija mora biti puno niža od potrebne za protufazni spoj!
Potrebno ih je upariti unutar ~2-3% emisiju, strminu i stanje vakuma, za što je u praksi potreban veliki broj elektronki u selekciji.
Nisam "partybreaker" i ne želim "ohladiti" entuzijazam s kojim je tema započeta, ali iz jako dugačkog iskustva druženja sa elektronkom 807 mogu dati nekoliko sugestija za bolje rezultate!
Protufazni triodni spoj bi uz napon napajanja od ~350-400V dao između od 12-15W izlazne snage sa ~2% izobličenja uz dodatak samo još jedne elektronke (6N1P) na postojeći prijedlog! Izlazni trafo jednakog presjeka (malo drugačiji odnos broja zavoja), a uz zgodan način namotavanja i rasporeda broja zavoja bi se mogao spojiti i PP-UL i uz sve ostale jednake radne uvjete osigurati ~20-25W !
Snaga nije sve u ovom slučaju gradnje, ali bi i trajnost elektronki u ovakvom pojačalu bila nekoliko puta veća od običnog SE-spoja!
Osim toga još nešto! U ranijim razgovorima (već par godina smo o tome razgovarali) sa Draženom sam ga poticao da nastavi niz DAH-pojačala (zbog velike uspješnosti u populariziranju elektronki!) projektom sa DAH-3, na što je on imao stav da bi (ako se ikad prihvati takvog projekta?!) trebalo otići korak dalje od postojećih i napraviti neko protufazno pojačalo ili sa SE-pojačalima iskoračiti u A2-klasu. Ideje su bile od upotrebe standardnih elektronki (EL34-6L6-6550-KT88 itd. i svih ruskih i kineskih varijanti) do protufaznog spoja 6S33S.