Postao/la ilimzn » Ned pro 27, 2015 4:00 pm
Joe Dalton ti je dobro objasnio recept.
No da tu malo prosirim diskusiju:
1. Sigurno si vidio da neki samograditelji radikalno pretjeruju s velicinom trafoa, Dapace, nije neuobicajeno da slicno kao sto si sam predlozio, uzmu ne samo jezgru za 600VA trafo, vec zapravo 600VA trafo. To ima smisla ako je trafo gotov 's police' i na bazi klasicnog proracuna trafoa s visokim iznosom maksimalne gustoce polja, Duplo vise VA osigurava duplo vecu maksimalnu pik struju bez da ode u zasicenje. Medjutim, takav je trafo skup, platis vecu jezgru ali isto tako platis i vise bakra u zicama, koji je skuplja stavka.
2. Druga je varijanta manje VA namotano na vecu jezgru. Sto ces ovdje dobiti jako ovisi o idejama proizvodjaca:
2a. izracunaju broj namota za manju jezgru (sto je VISE namotaja za isti napon i automatski se dobije niza maksimalna gustoca polja), uz korekciju otpora namota - stavi se deblja zica da kompenzira vecu duljinu zice, jer je opseg jezgre, a time i duljina jednog namota veca.
2b. Kao gore ali bez kompenzacije otpora, koristi se ista debljina zice kao za manju jezgru. Namotaji imaju veci otpor pa su i gubici veci, ali povecani otpor dodatno ogranicava pik struju kod ispravljanja. Veci gubici znace vece zagrijavanje trafoa, no veca jezgra ima i vecu povrsinu isijavanja topline pa to generalno nije problem. U ovom slucaju treba dodati koji volt na napon sekundara da kompenzira gubitak.
2c. izracun za vecu jezgru se namota tanjom zicom (za manju struju). Dobije se trafo s nesto vecim gubicima tj. otporima namotaja, cime se malo poveca zagrijavanje trafoa (vidi gore) ali i limitira pik struja.
3. Metoda specificiranja visih napona, kao sto je Dalton rekao. Ovo je najslicnije 2b ali uz bolju optimizaciju jezgre - trafo generalno ispadne malo manji gabaritima i jeftiniji.
Pogledajmo formulu koju je dao Zmajz:
Vrms == 4,44*N*f*Afe*B
iz nje dobijemo da je N=K*Vrms/B gdje je K=1/(4.44*f*Afe), sto je za isti trafo data konstanta.
Korak dalje je N/Vrms = navoji po voltu = K/B
drugim rijecima, broj navoja po voltu je obrnuto proporcionalan maksimalnoj gustoci polja.
Dakle, ako znamo za koju gustocu polja motaju (tipicno 1.7T za toroide) lako izracunamo s kojim faktorom trebamo pomnoziti napone koje specificiramo, da bi dobili gustocu polja koju trazimo.
Primjer, ako je trafo motan za 230V na 1.7T, onda ako zelimo 1.2T, treba biti motan za 230*(1.7/1.2) == 326V.
Proracun dalje ide preko zeljene struje sekundara, u ovom slucaju minimalno onoliko koliko nam daje VA proracun, no u praksi je dobro imati rezervu. Pri tome oprez! buduci da specificiramo namotaj viseg napona, on ima vise namotaja nego sto bi imao klasicno specificirani namotaj, tako da i za istu struju, tj. istu debljinu zice, njegov otpor ce biti prilicno veci od klasicno specificiranog namotaja. To znaci da su gubici u jezgri nesto veci, i pad napona pri punom opterecenju veci, tj. faktor regulacije losiji. Konkretno, razlika je 1.7/1.2=1.42.
Pretpostavimo zeljenu struju sekundara od 8A. Prema gornjem proracunu, specificiramo dakle trafo 330V : 2x 34V (uzet je stvarni napon 24V o cemu kasnije) 8A, sto daje 544VA