Postao/la davorin » Sub stu 28, 2015 11:22 am
Ima li smisla koristiti triodni spoj elektronke u izlazu sa SHADE negativnom povratnom vezom!?
Ako SHADE povratna veza "pravi" od pentode triodu (po karakteristikama), što onda radi kad se je u izlazu već trioda?!
Kako triodni spoj (ili trioda) u izlaznom stupnju već ima mali unutrašnji otpor, negativna povratna veza će u tom smijeru (damping faktor i kontrola istitravanja zvučnika) imati nikakav(za uho) ili vrlo mali utjecaj. Trioda nema potiskivanje parnih harmonika kao što ih ima pentoda, dakle u triodnom spoju izlaznog stupnja su svi harmonici uglavnom u ravnoteži i imaju relativno prirodan odnos.
Ukoliko tu primjenimo negativnu povratnu vezu, ona će smanjiti sve parne harmonike, a ostat će naglašeni samo neparni i prirodni odnos će biti narušen.
Dobili smo u tom slučaju izlazni stupanj sa triodom i njenom slabom točkom, a to je pojačanje i potreba za višim pobudnim naponima te pobudom sa manjim unutrašnjim otporom (Miler-ov efekt zbog triodnog spoja gdje je kapacitet anoda-rešetka multipliciran sa faktorom pojačanja i ima padajuću karakteristiku na visokim frekvencijama; Miler-ov efekt je samo još jedna dodatna povratna veza, ali frekventno ovisna o rezultirajućem kapacitetu!).
S druge strane smo dobili i lošu pentodnu karakteristiku u pogledu odnosa parnih i neparnih harmonika, pa se nameće zaključak da sa takvim spojem dobijemo naglašene loše karakteristike i triode i pentode!
Dakle SHADE negativna povratna veza ima smisla samo ako se koristi pentoda u izlazu i pobuda sa relativno visokim unutrašnjim otporom!
Ukoliko se u ulazu uzme elektronka sa relativno visokim unutrašnjim otporom (ulazne pentode i neke triode), a u izlazu pentoda (beam-pentoda, tetroda) iskoriste se kombinirano sve dobre strane triode i pentode.