Malog Marantza sam dobio na zadnjem Triodefestivalu u Zadru od Ilimzna kao privagu
Izvana nije izgledao preloše. Tek nekoliko sitnih oštećenja.
Iznutra krš i lom
Otprilike ovako:
Brza dijagnostika je pokazala da su oba izlaza spaljena, s tim da su u jednom kanalu bili spaljeni svi tranzistori sve do phono ulaza
Pojačalo je bilo više puta "krpano", i zadnji koji ga je dobio u ruke je ustanovio da još jedno takvo nema opravdanja jer u tržišnom smislu nije vrijedno potrebnih ulaganja.
Međutim, ne misle svi tako
A možda za deset godina bude štogod vrijedilo i na tržištu
Dakle, po običaju, smiješila se potpuna restauracija.
Kao prvo, sve je išlo van.
Naravno, osim spaljevine, nije nedostajalo ni ovoga
Nedostajao je jedan nosač hladnjaka, metalni oklop phono ulaza i još nešto sitnica.
Preostala sitnarija nalazila se u jednoj maloj plastičnoj vrećici.
Trebalo se naoružati sa živcima, datasheetovima i dobrom voljom jer se gotovo ništa od originalnih poluvodiča danas više ne proizvodi.
Srećom, sedamdesetih gotovo pa i nije bilo neke egzotike koju nisu proizvodili mnogi.
Tu su stare zalihe i par provjerenih dobavljača bili zlata vrijedni
